Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3739/21 (B. K. i drugi)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3739/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. prosinca 2021. godine, u predmetu broj AP-3739/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Behid Kesedžić i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Behid Kesedžić protiv Presude Kantonalnoga suda u Bihaću broj 22 0 P 027993 19 Gž od 31. svibnja 2019. godine;
Federacija Bosne i Hercegovine - Vlada Federacije BiH protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 635948 17 Gž od 5. svibnja 2021. godine;
LS Home d.o.o. Kiseljak protiv Presude Kantonalnoga suda u Novome Travniku broj 49 0 Mal 045109 19 Gž od 9. travnja 2019.
godine;
Javna ustanova za medicinsku rehabilitaciju i banjsko liječenje "REUMAL" Fojnica protiv Presude Kantonalnoga suda u Novome Travniku broj 49 0 Rs 051444 20 Rsž od 2. prosinca 2020.
godine;
Dom zdravlja Orašje protiv Presude Kantonalnoga suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040972 16 Rsž od 28. travnja 2016. godine;
zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3739/21
1. Behid Kesedžić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Ključa, kojega zastupa Feho Botonjić, odvjetnik iz Ključa, podnio je 29. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 22 0 P 027993 19 Rev od 8. lipnja 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Bihaću broj 22 0 P 027993 19 Gž od 31. svibnja 2019. godine.
2. Presudom Općinskoga suda u Sanskome Mostu od 8. veljače 2019. godine (v. sp. 10.001,00 KM) utvrđeno je da je apelant vlasnikom poslovnoga prostora-kavane, površine 314 m , predmetna nekretnina bliže označena u izreci odluke. Nadalje, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je apelant etažni vlasnik na poslovnome prostoru, bašta, površine 358 m , predmetna nekretnina bliže označena u izreci odluke, što bi tuženik („Tempic & Fa“ d.o.o. Ključ) bio dužan priznati i izdati apelantu tabularnu izjavu za uknjižbu navedenoga poslovnoga prostora na ime apelanta, sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima, ili da u protivnome ova presuda zamijeni takvu ispravu. Nadalje, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se na temelju ove presude u Zemljišnoknjižnome uredu Općinskoga suda u Sanskome Mostu i katastru nekretnina izvrši upis prava vlasništva na ime apelanta, sukladno ovoj presudi.
3. Presudom Kantonalnoga suda u Bihaću od 31. svibnja 2019. godine priziv apelanta je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska je presuda potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnoga suda od 8. lipnja 2021. godine revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena.
5. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da prema izmijenjenoj odredbi čl. 237. st. 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP), revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u gospodarskim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni je sud istakao da je vrijednost predmeta spora, kod nenovčanoga potraživanja, kao u konkretnome slučaju, označena u tužbi u iznosu od 10.001,00 KM, iz čega proistječe da imovinski cenzus kao uvjet dopuštenosti revizije nije ostvaren. Nadalje, Vrhovni je sud istakao da je apelant predložio izuzetnu reviziju označavajući pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ipak, Vrhovni je sud istakao da taj sud nalazi da ni izuzetna revizija ne ispunjava sve, kumulativno, zakonom određene pretpostavke za odlučivanje o reviziji. Naime, istakao je da naznačeno pravno pitanje, koje u odnosu na predmet spora i postavljeni tužbeni zahtjev pretpostavlja prethodne radnje propisane zakonom i postupanje sukladno zakonskim odredbama, a što sve treba da je u svezi s postavljenim tužbenim zahtjevom, ne može se smatrati važnim za osiguranjem jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Također, istakao je da pitanje kako je postavljeno obuhvaća više pravnih instituta reguliranih zakonom i određen odgovor na postavljeno pitanje nije moguć bez prethodnih postupanja u cilju zaštite prava vanknjižnoga vlasnika, a sve sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama i Zakona o stvarnim pravima.
6. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda doneseno 8. lipnja 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku zaprimio prije toga nadnevka. Apelant je 29. listopada 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.
2. AP-3796/21
7. Federacija Bosne i Hercegovine - Vlada Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupa Federalno pravobraniteljstvo Sarajevo, podnijela je 5. studenoga 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda broj 65 0 P 635948 21 Rev od 7. rujna 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 635948 17 Gž od 5. svibnja 2021. godine.
8. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu od 22. kolovoza 2017. godine utvrđeno je da je apelantica solidarno odgovorna za obveze stečajnoga dužnika (Binas d.d. Bugojno), utvrđene presudom Općinskoga suda u Bugojnu od 15. travnja 2013. godine, te se kao solidarni dužnik obvezuje da tužitelju (S. R.) isplati na ime neisplaćenih plaća za određeno vremensko razdoblje iznos od 9.411,13 KM, te na ime toploga obroka za određeno vremensko razdoblje iznos od 1.064,50 KM, sa zakonskom zateznom kamatom.
9. Presudom Kantonalnoga suda u Sarajevu od 5. svibnja 2021. godine priziv apelantice je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska je presuda potvrđena.
10. Rješenjem Vrhovnoga suda od 7. rujna 2021. godine revizija apelantice je odbačena kao nedopuštena.
11. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da kako u konkretnome slučaju vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude, u ukupnome iznosu od 10.475,64 KM ne prelazi imovinski cenzus propisan čl. 237. st. 2. ZPP, to revizija nije dopuštena. Nadalje, istakao je da bi Vrhovni sud mogao odlučivati o tome da li je riječ o pravnome pitanju važnome za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i u svezi s tim dopuštenosti revizije, potrebno je da podnesena revizija kumulativno ispunjava procesne uvjete propisane čl. 237. st. 5. ZPP. Vrhovni je sud istakao da apelantica u podnesenoj reviziji nije određeno naznačila pravno pitanje zbog kojega je podnijela reviziju, nego je reviziju sastavila kao redovitu reviziju podnesenu iz revizionoga razloga pogrešne primjene materijalnoga prava.
12. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostupanjske odluke izjavila reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je odluku apelantica zaprimila 7. lipnja 2021. godine. Apelantica je 5. studenoga 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.
3. AP-3812/21
13. LS Home d.o.o. Kiseljak (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Dragan Stanišić, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 5. studenoga 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda broj 49 0 Mal 045109 19 Rev od 17. svibnja 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Novome Travniku broj 49 0 Mal 045109 19 Gž od 9. travnja 2019. godine.
14. Presudom Općinskoga suda u Kiseljaku od 7. siječnja 2019. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi ništavnom odredba čl. 21. st. 2a) Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila (u daljnjemu tekstu: Uvjeti), zbog suprotnosti sa čl. 918. Zakona o obligacionim odnosima, te da se obveže tuženik („Euroherc osiguranje“ d.d. Sarajevo) da apelantu na ime pretrpljene materijalne štete na motornome vozilu isplati iznos od 3.500,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom.
15. Presudom Kantonalnoga suda u Novome Travniku od 9. travnja 2019. godine priziv apelanta je odbijen i prvostupanjska je presuda potvrđena.
16. Rješenjem Vrhovnoga suda od 17. svibnja 2021. godine revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena.
17. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je apelant podnio reviziju s prijedlogom da se ista dopusti jer bi odlučivanje o njoj bilo od značaja za promjenu prava u drugim slučajevima. Naime, istakao je da je apelant postavio pravno pitanje sadržaja: „da li su ništavne odredbe Uvjeta po kojima osiguranik gubi pravo na naknadu ili svotu osiguranja, ako osiguranik poslije nastupanja osiguranoga slučaja ne izvrši neku od propisanih ili ugovorenih obveza (alkotestiranje)?“. Također, istakao je da apelant navodi da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova po tomu pitanju. U svezi s tim, Vrhovni je sud istakao da kada se spor odnosi na utvrđenje ništavnosti neke odredbe, pravni zaključak o ništavnosti može se temeljiti samo na ocjeni pravno relevantnih činjenica koje su stranke iznijele tijekom postupka. Vrhovni je sud istakao da zahtjev za utvrđenje ništavnosti u svakome predmetu ovisi, dakle, od konkretnih okolnosti predmetnoga događaja, pa se ne može govoriti o identičnim činjeničnim i pravnim situacijama, što potvrđuje i tuženik u odgovoru na reviziju, pri čemu prilaže pravne stavove drugih drugostupanjskih sudova na području F BiH, koji su zauzimali shvaćanja da u tim predmetima nije bilo razloga koji bi opravdali utvrđenje ništavnosti istih odredaba citiranih Uvjeta. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni je sud istakao da postavljeno pitanje ne ispunjava uvjete u smislu odredbe čl. 237. st. 5. ZPP, da bi se moglo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
18. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda doneseno 17. svibnja 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku zaprimio prije toga nadnevka. Apelant je 5. studenoga 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.
4. AP-3834/21
19. Javna ustanova za medicinsku rehabilitaciju i banjsko liječenje "REUMAL" Fojnica (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Kačapor Fuad, Čolak Elvir i Oruč Esad iz Ilidže, podnijela je 5. studenoga 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 49 0 Rs 051444 21 Rev od 15. lipnja 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Novome Travniku broj 49 0 Rs 051444 20 Rsž od 2. prosinca 2020. godine.
20. Presudom Općinskoga suda u Kiseljaku od 28. rujna 2020. godine obvezana je apelantica da tužiteljici (M. Z.) isplati iznos od 6.889,93 KM na ime razlike plaće za određeno vremensko razdoblje, kao i iznos od 702,56 KM na ime neisplaćenoga regresa za određena vremenska razdoblja, sa zakonskom zateznom kamatom.
21. Presudom Kantonalnoga suda u Novome Travniku od 2. prosinca 2020. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelantice i prvostupanjska je presuda potvrđena.
22. Rješenjem Vrhovnoga suda od 15. lipnja 2021. godine revizija apelantice je odbačena kao nedopuštena.
23. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da kako se u konkretnome slučaju radi o novčanome tužbenome zahtjevu, a kako vrijednost pobijanoga dijela drugostupanjske presude je iznos od 7.592,49 KM, to ne prelazi imovinski cenzus propisan čl. 237. st. 2. ZPP, pa je revizija nedopuštena. Također, Vrhovni je sud istakao da je odredbom čl. 237. st. 3. ZPP propisano da se može dopustiti revizija u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni je sud istakao da, iako je apelantica izjavila reviziju s pozivom na odredbe čl. 237. st. 3. ZPP, reviziju je sastavila kao redovitu reviziju podnesenu iz revizionih razloga povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava, dakle, nije postupila po odredbi čl. 237. st. 5. ZPP (obaveza naznačavanja određenoga pravnoga pitanja uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), pa je revizija nedopuštena.
24. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostupanjske odluke izjavila reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda doneseno 15. lipnja 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelantica drugostupanjsku odluku zaprimila prije toga nadnevka. Apelantica je 5. studenoga 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.
5. AP-3883/21
25. Dom zdravlja Orašje (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Živan Blagojević, odvjetnik iz Šamca, podnio je 10. studenoga 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda broj 25 0 Rs 040972 20 Rev od 8. srpnja 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040972 16 Rsž od 28. travnja 2016. godine.
26. Presudom Općinskoga suda u Orašju od 24. veljače 2016. godine naloženo je apelantu da tužiteljici (E. T.) na ime plaće koju je trebala primiti u određenome razdoblju isplati ukupan iznos od 11.008,16 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te da u korist tužiteljice uplati pripadajuće doprinose u određenome iznosu.
27. Presudom Kantonalnoga suda u Odžaku od 28. travnja 2016. godine priziv apelanta je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska je presuda potvrđena.
28. Rješenjem Vrhovnoga suda od 8. srpnja 2021. godine revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena.
29. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je apelant u reviziji naznačio pravno pitanje koje glasi: „da li je zakonito da radnik kojem je otkazan ugovor o radu zbog teže povrede radne obveze i koji je pravomoćno izgubio parnični postupak u kojem je tražio poništenje rješenja o otkazu bude dosuđena naknada za izgubljene zarade koje nije primio u razdoblju između otkaza i povratka na rad?“. Vrhovni je sud istakao da tako navedeno pravno pitanje nije pravno pitanje o kojemu revizioni sud treba da zauzme stanovište glede osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prije svega, Vrhovni je sud istakao da postavljeno pitanje ne korespondira sa činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, već proistječe da se isto tiče drugoga postupka (u kojem je poništeno rješenje apelanta kojim je otkazan ugovor o radu tužiteljici, te je apelant obvezan vratiti tužiteljicu na posao, kao i da joj isplati plaće u određenome iznosu za određeno vremensko razdoblje), dok u konkretnome slučaju tužiteljica potražuje naknadu plaća za određeno razdoblje koje nije bilo obuhvaćeno prethodnom presudom. Također, istakao je da apelant u reviziji nije izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjerni, jer postavljeno pravno pitanje mora biti objektivno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a ne samo subjektivno važno za revidenta.
30. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda doneseno 8. srpnja 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku zaprimio prije toga nadnevka. Apelant je 10. studenoga 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.
Spajanje predmeta
31. Obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3739/21. Apelacioni navodi
32. U svim predmetnim apelacijama, apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija). Apelanti u apelacijama br. AP-3834/21 i AP-3883/21 su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant u apelaciji br. AP-3883/21 se pozvao i na povredu prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
33. Pri ispitivanju dopustivosti predmetnih apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1), stavak (3) točka c) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
34. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u svim predmetnim apelacijama protiv odluka drugostupanjskih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima Vrhovnoga suda odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatira da su revizije kao izvanredni pravni lijekovi u ovim slučajevima bili neučinkoviti pravni lijekovi u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, proistječe da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostupanjskih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke. Budući da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud zaključio da su apelacije podnesene nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti zaprimili osporene drugostupanjske odluke.
35. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić