Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3414/21 (H.Z.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3414/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3414/21, rješavajući apelaciju koju je podnio H. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio H. Z.

protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 010832 21 Uvp 2 od 17. juna 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. H. Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Vakufa, kojeg zastupa Selma Rustempašić- Hozić advokat iz Bugojna, podnio je 1. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 010832 21 Uvp 2 od 17. juna 2021. godine.

2. Rješenjem Opštine Gornji Vakuf-Uskoplje (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj 06/8- 23-1285/15 od 19. novembra 2015. godine odobreno je otkupnoj stanici „Plantago“ d.o.o. Pridvorci da, kao investitor, može pristupiti gradnji poslovno-stambene zgrade na zemljištu pobliže označenom predmetnim rješenjem.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja prvostepenog organa od 19. novembra 2015. godine, taj organ je rješenjem broj 06/8-23-1285/15 od 30. decembra 2015. godine predmetnu žalbu odbacio kao neblagovremenu.

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja prvostepenog organa od 30. decembra 2015. godine, Ministarstvo prostornog uređenja, građenja, zaštite okoline, povratka i stambenih poslova Srednjebosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je Rješenjem broj 04-23-44/15 od 17. maja 2017. godine predmetnu žalbu odbilo kao neosnovanu.

5. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Ministarstva od 17. maja 2017. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 06 0 U 010832 17 U od 11. septembra 2017. godine predmetnu tužbu odbio.

6. Presudom Kantonalnog suda broj 06 0 U 010832 21 Uvp 2 od 17. juna 2021. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Kantonalnog suda od 11. septembra 2017. godine. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 227. stav (1) Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP) propisano da se žalba protiv rješenja podnosi u roku od 15 dana, ako zakonom nije drugačije određeno, dok je stavom (2) navedenog člana zakona propisano da se rok za žalbu računa od dana dostavljanja rješenja. U konkretnom slučaju, kako je to ukazao Kantonalni sud, iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je apelantu rješenje prvostepenog organa od 19. novembra 2015. godine uručeno lično 30. novembra 2015. godine (pa da je rok za izjavljivanje žalbe protekao sa 15. decembrom 2015. godine), a da je apelant 24. decembra 2015. godine predao predmetnu žalbu prvostepenom organu. Pri tome, tvrdnje apelanta da je prvostepeno rješenje primio 7. decembra 2015. godine nisu ni na koji način dokazane, pa ih taj sud nije mogao prihvatiti. Kantonalni sud je zaključio da su, imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno organi uprave žalbu apelanta cijenili neblagovremenom, slijedom čega ni prvostepeni sud nije mogao donijeti drugačiju odluku.

Apelacioni navodi

7. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju, apelant je propustio da, u skladu sa odredbama člana 227. stav (1) ZUP („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99), u propisanom roku izjavi žalbu protiv rješenja prvostepenog organa od 19. novembra 2015. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić