Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3531/21 (I. N., D. N., I. N., A. N. i T. N.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3531/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3531/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Inelica Nikolić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Inelica Nikolić, Dario Nikolić, Ivana Nikolić, Andrea Nikolić i Tina Nikolić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 115627 21 Gž od 14. jula 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Inelica Nikolić, Dario Nikolić, Ivana Nikolić, Andrea Nikolić i Tina Nikolić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje zastupa Advokatsko društvo "Palameta i Palameta" d.o.o. Mostar, podnijeli su 14. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 115627 21 Gž od 14. jula 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 115627 20 P 2 od 19. februara 2021. godine odbačena je tužba tužioca (Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine) protiv tuženog (D.N.) i ukinute sve provedene radnje u postupku.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 P 115627 20 P 2 od 11. marta 2021. godine obavezan je tužilac da apelantima, kao nasljednicima iza umrlog tuženog, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 505,44 KM.

4. Rješenjem Kantonalnog suda od 14. jula 2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca izjavljena protiv prvostepenog rješenja od 19. februara 2021. godine i potvrđeno prvostepeno rješenje, dok je usvojena žalba tužioca izjavljena protiv prvostepenog rješenja od 11. marta 2021. godine i preinačeno to rješenje na način da je odbijen zahtjev apelanata, kao nasljednika umrlog tuženog, za naknadu troškova sastava odgovora na tužbu.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je tužilac 20. jula 2012. godine podnio tužbu protiv tuženog, radi naplate regresnog duga, te da je prvostepeni sud, na prijedlog tužioca, 9. jula 2013. godine donio rješenje o prekidu postupka zbog smrti tuženog, jer je tužba sa prilozima vraćena s naznakom da je tuženi preminuo. Dalje je naveo da je prvostepeni sud, na prijedlog tužioca od 4. juna 2020 godine, donio rješenje broj 58 0 P 115627 12 P od 21. augusta 2020. godine kojim se nastavlja postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na apelante, kao nasljednike tuženog, nakon čega je uređenu tužbu dostavio apelantima. Također je naveo da su apelanti u odgovoru na tužbu od 2. oktobra 2020. godine istakli da je tužbu trebalo odbaciti, jer je tuženi preminuo tri godine prije podnošenja tužbe (10. septembra 2009. godine). Kantonalni sud je ukazao da je odredbama Glave XXIV Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da pravo na troškove postupka imaju samo stranke u postupku. Zatim da iz odredbe člana 293. stav 3. ZPP proizlazi da je potrebno, da bi neko bio stranka u postupku, odnosno mogao biti tužilac ili tuženi, da ima stranačku sposobnost. U vezi s tim je naveo da u slučaju kada stranka nije bila živa u momentu pokretanja postupka pred sudom, odnosno kada se utvrdi da je umrla prije pokretanja postupka, da ona nije ni mogla biti stranka u postupku. S obzirom da je tuženi preminuo prije podnošenja tužbe, zbog čega i nije mogao biti stranka u postupku (član 291. i član 293. stav 3. ZPP), Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud ukinuo sve provedene radnje postupku i tužbu odbacio. Budući da tuženi nije bio stranka u postupku, naveo da samim tim ni apelanti, kao njegovi nasljednici nisu bili stranke u postupku, slijedom čega nemaju pravo na naknadu troškova sastava odgovora na tužbu. Kantonalni sud je naveo da, sve i kada bi prihvatio da su apelanti, kao nasljednici tuženog u vrijeme davanja odgovora na tužbu bili stranke u postupku, nije bilo mjesta da se apelantima dosudi nagrada za sastav odgovora na tužbu, na osnovu člana 387. stav 1. ZPP-a, jer odgovor na tužbu nije bio potreban radi vođenja parnice. U tom pogledu je naveo da bi apelanti, kao nasljednici tuženog u konkretnoj situaciji zaštitili svoja prava i interese jednostavnom obavijesti sudu da je tuženi preminuo prije podnošenja tužbe, jer sud u skladu sa članom 293. stav 3. ZPP-a po službenoj dužnosti pazi može li lice koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode, između ostalog, da im je tužba na obvezni odgovor dostavljena 21. septembra 2020. godine zajedno s dopisom u kojem su poučeni na posljedicu donošenja presude zbog propuštanja ukoliko u ostavljenom roku ne dostave pismeni odgovor na tužbu, te ističu da su podnošenjem odgovora na tužbu postupili shodno ZPP i uputi suda, te da su dovedeni u neravnopravan položaj u parničnom postupku zbog nepriznavanja prava naknade troškova odgovora na tužbu.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelanti pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP-a, jasno obrazložio zašto apelanti u konkretnom slučaju nemaju pravo na naknadu troškova sastava odgovora na tužbu, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3531/21 (I. N., D. N., I. N., A. N. i T. N.) | Sudska praksa | Aktio