Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3528/21 (F. M.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Kamata
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3528/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3528/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Faik Mujkić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Faik Mujkić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Mal 160733 21 Gži od 14. jula 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Faik Mujkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Tijana Baluković advokat iz Tuzle, podnio je 15. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 Mal 160733 21 Gži od 14. jula 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 Mal 160733 17 I od 18. novembra 2020. godine, odlučujući o prijedlogu apelanta za izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 880,00 KM, na osnovu izvršne isprave (sudske nagodbe Općinskog suda od 29. aprila 2015. godine), određeno je izvršenje koje će se provesti pljenidbom 1/3 plate izvršenika (M.M.) koju izvršenik ostvaruje kod poslodavca, te prijenosom zaplijenjenog dijela plate na transakcijski račun punomoćnika apelanta. Troškovi izvršnog postupka određeni su u iznosu od 280,80 KM, dok je apelant odbijen sa zahtjevom za naplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 880,00 KM.

3. Odlučujući o prigovoru apelanta izjavljenom protiv rješenja Općinskog suda od 18. novembra 2020. godine, taj sud je Rješenjem broj 126 0 Mal 160733 17 I od 12. maja 2021. godine djelimično usvojio predmetni prigovor apelanta, te je dosuđene troškove izvršnog postupka sa iznosa od 280,80 KM povećao na iznos od 330,80 KM, dok je u preostalom dijelu prigovor apelanta odbio kao neosnovan. Odbijen je apelant sa zahtjevom za određivanje troškova za sastav predmetnog prigovora u iznosu od 300,00 KM

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 12. maja 2021. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 126 0 Mal 160733 21 Gži od 14. jula 2021. godine odbio predmetnu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju izvršenje određeno na osnovu sudske nagodbe Općinskog suda od 29. aprila 2015. godine, zaključene između apelanta i izvršenika, kojom nagodbom se izvršenik obavezao da apelantu isplati ukupan novčani iznos od 880,00 KM, od čega 600,00 KM na ime glavnog duga i 280,00 KM na ime troškova postupka, kako je to pobliže označeno stavom I predmetne sudske nagodbe. Dalje, Kantonalni sud je ukazao da iz navedene sudske nagodbe (stav II) proizlazi da je apelant odustao od potraživanja zakonskih zateznih kamata. Prema tome, izvršnom ispravom na osnovu koje je određeno izvršenje nije utvrđena obaveza plaćanja zakonske zatezne kamate, zbog čega je pravilno prvostepeni sud postupio kada je odbio apelanta sa prijedlogom za naplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog duga. Stoga, kako je to naveo Kantonalni sud, suprotni žalbeni navodi apelanta ne stoje. Takođe, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud, suprotno navodima žalbe, odbio apelanta sa zahtjevom za naknadu troškova sastava prigovora u iznosu od 300,00 KM, jer je apelant sa izjavljenim prigovorom uspio samo u neznatnom dijelu i to u odnosu na troškove postupka.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da su redovni sudovi pogrešno zaključili da mu ne pripada pravo na kamate od proteka roka za plaćanje po zaključenoj sudskoj nagodbi, te da su nepravilno postupili kada su odbili njegov zahtjev za isplatu troškova prigovora.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepenog rješenja, koje navode je Kantonalni sud razmotrio prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno ukazao zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3528/21 (F. M.) | Sudska praksa | Aktio