Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3546/21 (R.B.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Djelotvoran pravni lijek
- Materijalna šteta
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3546/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3546/21, rješavajući apelaciju koju je podnio R. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio R. B.
protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 Mal 059174 21 Gž od 19. avgusta 2021. godine i Presude Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 Mal 059174 18 Mal od 15. februara 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. R. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stijena, podnio je 18. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 Mal 059174 21 Gž od 19. avgusta 2021. godine i Presude Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 Mal 059174 18 Mal od 15. februara 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se obavežu prvotužena (H.B.) i drugotuženi (Grad Cazin) da mu, na ime pričinjene štete, solidarno isplate ukupan iznos od 2.089,50 KM sa zateznom kamatom, te je obavezan apelant da, po osnovu troškova predmetnog postupka, prvotuženoj isplati iznos od 842,40 KM, a drugotuženom da isplati iznos od 720,00 KM.
3. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da suštinu žalbe apelanta čine navodi koje je isticao u toku prvostepenog postupka (i koje u predmetnoj žalbi ponavlja) da su mu tuženi prouzrokovali štetu, što (kako je pravilno zaključio prvostepeni sud) ne stoji, jer za takve svoje tvrdnje apelant nije podnio niti jedan dokaz. Naime, iz utvrđenja prvostepenog suda i spisa konkretnog predmeta proizlazi da je apelant protiv prvotužene vodio parnični postupak okončan presudom Općinskog suda od 23. decembra 2011. godine kojom presudom je apelant obavezan da prvotuženoj nadoknadi troškove postupka u iznosu 1.812,20 KM. Nadalje, da je na osnovu presude Općinskog suda od 23. decembra 2011. godine prvotužena pokrenula izvršni postupak protiv apelanta radi naplate potraživanja troškova koji su joj tom presudom dosuđeni, te da je u navedenom izvršnom postupku apelant na depozitni račun Općinskog suda uplatio iznos od 1.812,20 KM. Takođe, da je apelant imao i određene troškove u upravnom sporu (radi poništenja rješenja drugotuženog) koji se vodio pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 01 0 U 007648 13 U (i u kojem sporu je apelant, kako to proizlazi iz prvostepene presude, postupio po pozivu radi naplate takse Kantonalnog suda od 7. maja 2014. godine). Imajući naprijed navedeno u vidu, pravilno je prvostepeni sud zaključio da apelant u konkretnom slučaju nije dokazao da su mu tuženi prouzrokovali štetu, niti da su se neosnovano obogatili na njegov račun. Naime, apelant je platio novčani iznos od 1.812,20 KM u izvršnom postupku, koje potraživanje prvotužene je utvrđeno u parničnom postupku koji je prethodio izvršnom postupku. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je plaćanjem označenog novčanog iznosa apelant izmirio svoju obavezu koja je utvrđena pravosnažnom sudskom odlukom pa da se, dakle, ne radi o prouzrokovanju štete apelantu od strane tuženih. Nadalje, apelant je plaćao određene troškove (sudska taksa) u naprijed navedenom upravnom sporu i u drugom parničnom postupku (u kojem je apelant, kako to proizlazi iz prvostepene presude, takođe, obavezan na naknadu troškova postupka presudom Općinskog suda od 30. avgusta 2005. godine), a ni u tim slučajima se ne radi o prouzrokovanju štete. Naime, kako je naveo Kantonalni sud, u parničnom i upravnom postupku, te u upravnom sporu, pored odluke o glavnoj stvari, sud odlučuje i o troškovima koji su nastali u tim postupcima. Imajući naprijed navedeno u vidu, Kantonalni sud je zaključio da sud u konkretnoj parnici ne može odlučivati o troškovima koji su nastali u drugom parničnom i upravnom postupku ili u upravnom sporu. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na efikasan pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da je u postupku u kojem je apelant obavezan da prvotuženoj nadoknadi troškove postupka u iznosu 1.812,20 KM zastupnica prvotužene bila upoznata s tim da se povodom iste nekretnine istovremeno vodi upravni postupak, što je bilo prethodno pitanje od značaja za taj postupak. Dalje, da je u tom upravnom postupku koji se istovremeno vodio utvrđeno da je potrebno ispraviti grešku u katastru zbog koje je došlo do postupka povodom kojeg je apelant obavezan da prvotuženoj plati navedeni novčani iznos, pa je, dakle, zbog toga apelant od prvotužene i drugotuženog tražio da mu nadoknade štetu koja je za njega nastala time što je morao platiti naprijed navedene troškove postupka.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude, koje navode je Kantonalni sud razmotrio prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno objasnio zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić