Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4443/20 (B.M.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Apelacija preuranjena
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4443/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-4443/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela B. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela B. M.

zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 I 212155 20 Gž, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela B.M.

protiv Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 212155 20 P od 15. oktobra 2020. godine, zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. B. M. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Italije, podnijela je 8. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 58 0 I 212155 20 Gž, te protiv Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 I 212155 20 P od 15. oktobra 2020. godine.

2. Tražilac izvršenja (O.M.) je 12. avgusta 2019. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelantkinje na osnovu izvršne isprave, presude Osnovnog suda u Trebinju od 6. juna 2018. godine, radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 12.055,80 KM, kojim prijedlogom je predložila da se izvršenje provede procjenom i prodajom suvlasničkog dijela apelantkinje na nekretnini pobliže naznačenoj predmetnim prijedlogom.

3. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 58 0 I 212155 19 I od 6. aprila 2020. godine taj sud je odredio predloženo izvršenje, te je odredio troškove predmetnog izvršnog postupka u iznosu od 1.292,40 KM.

4. Apelantkinja je 8. juna 2020. godine izjavila prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju Općinskog suda od 6. aprila 2020. godine osporavajući kako određeno izvršenje, tako i troškove izvršnog postupka određene osporenim rješenjem o izvršenju.

5. Apelantkinja je 25. avgusta 2020. godine podnijela zahtjev za izuzeće sudije u predmetnom postupku.

6. Općinski sud je rješenjem od 7. septembra 2020. godine odbio kao neosnovan apelantkinjin zahtjev za izuzeće sudije.

7. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 I 212155 20 P od 15. oktobra 2020. godine predmetni prigovor apelanktinje odbio kao neosnovan i osporeno rješenje održao u cijelosti na snazi.

8. Apelantkinja je protiv rješenja Općinskog suda od 15. oktobra 2020. godine izjavila žalbu 27. oktobra 2020. godine, te je Općinski sud 5. novembra 2021. godine predmetnu žalbu uputio tražiocu izvršenja na odgovor.

9. Spis konkretnog predmeta je 20. novembra 2020. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi apelantkinje.

10. Prema stanju apelacionog spisa, predmetni izvršni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

Apelacioni navodi

11. Apelantkinja navodi da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Dalje ističe da je u predmetnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te da joj je povrijeđeno pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantkinja je navela tok predmetnog izvršnog postupka do podnošenja apelacije, ističući da postupak traje od 12. avgusta 2019. godine, te da je osporenim rješenjem o izvršenju Općinski sud pogrešno odredio troškove predmetnog izvršenja na teret apelantkinje.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Preuranjenost

13. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

14. U konkretnom slučaju, apelantkinja osporava rješenje Općinskog suda od 15. oktobra 2020. godine kojim je odbijen kao neosnovan prigovor apelantkinje izjavljen protiv rješenja o izvršenju tog suda od 6. aprila 2020. godine. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv osporenog rješenja Općinskog suda izjavila žalbu Kantonalnom sudu, kao i da o predmetnoj žalbi još uvijek nije odlučeno. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.

Dopustivost prima facie

15. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U konkretnom slučaju apelantkinja tvrdi da joj, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

17. Ustavni sud, prje svega, ukazuje da dan donošenja rješenja o izvršenju predstavlja trenutak kada je izvršni postupak počeo teći za apelantkinju kao izvršenika (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4195/17 od 10. septembra 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga će Ustavni sud, kao dužinu trajanja predmetnog postupka, razmatrati period od 6. aprila 2020. godine (kao dana donošenja rješenja o izvršenju), pa do donošenja odluke Ustavnog suda, odnosno period od jedne godine i osam mjeseci. U vezi s tim, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon donošenja rješenja o izvršenju, u periodu od četiri mjeseca donio dva rješenja ( rješenje kojim je odlučio o apelantkinjinom prigovoru izjavljenom protiv tog rješenja i apelantkinjinom zahtjevu za izuzeće sudije u predmetnom postupku). Dalje, da je Općinski sud u roku od devet dana žalbu apelantkinje izjavljenu protiv rješenja tog suda od 15. oktobra 2020. godine uputio na odgovor tražiocu izvršenja, te da je promptno (u roku od 15 dana od upućivanja žalbe na odgovor tražiocu izvršenja) spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu. Konačno, da se u relevantnom periodu predmet nalazio pred Općinskim sudom nešto više od sedam mjeseci, u kojem periodu je, kako je to naprijed navedeno, Općinski sud kontinuirano poduzimao radnje u predmetnom postupku. Ustavni sud dalje zapaža da se spis konkretnog predmeta nalazi na Kantonalnom sudu nešto više od jedne godine, odnosno od 20. novembra 2020. godine, a da je apelantkinja predmetnu apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka (pred tim sudom) podnijela 8. decembra 2020. godine (dakle, manje od jednog mjeseca od kada je predmet dostavljen tom sudu). Imajući navedeno u vidu, Ustavni sud nalazi da se relevantni period od jedne godine i osam mjeseci još uvijek ne može smatrati pretjerano dugim periodom trajanja predmetnog izvršnog postupka. S obzirom na to, te imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaju, Ustavni sud smatra da navedeni period ipak nije prešao granice „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da su stoga apelantkinjini navodi koji su izneseni u tom pravcu očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4443/20 (B.M.) | Sudska praksa | Aktio