Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3786/21 (S. S.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3786/21
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, godine, u predmetu broj AP-3786/21, rješavajući zahtjev Samine Skopak za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Samine Skopak za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Samina Skopak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Aldin Lejlić advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. novembra 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 026343 21 Kž 11 od 24. septembra 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 026343 21 Kv 48 od 6. augusta 2021. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda u Sarajevu da izvrši brisanje zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine – dvosobnog stana površine 53 m2 u Sarajevu u ulici Muhameda Hadžijahića broj 58/3 upisan u KPU broj 6874 KPU Centar (u daljnjem tekstu: predmetni stan).
2. U krivičnom predmetu koji se vodi protiv apelantice i dr., zbog krivičnih djela organizovani kriminal, zloupotreba položaja ili ovlasti, krivotvorenje isprave i drugih djela definisanih u Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) Kantonalni sud je na osnovu odredbe člana 17. stav 2. tačka a) i stav 3. Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom FBiH, donio rješenje broj 09 0 K 026343 21 Kv 48 od 6. augusta 2021. godine, kojim su apelantici produžene privremene mjere osiguranja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Naime, izrekom rješenja je apelantici zabranjeno otuđenje i opterećenje nekretnine – predmetnog stana, uz zabilježbu zabrane u zemljišnim knjigama na 1/3 stana, koliko je približna vrijednost nekretnine (koja je procijenjena u iznosu od 79.500,00 KM) u odnosu na iznos nezakonito stečene imovine koja iznosi 29.160,00 KM. Također je navedeno da će mjeru zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina ili stvarnih prava upisanih na nekretninama u zemljišnim knjigama provesti Zemljišno knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu. U stavu II izreke rješenja je navedeno da se navedena mjera produžava na period od jedne godine, koja se prema tom rješenju računa od 16. maja 2021. godine i može trajati do 16. maja 2022. godine ili do druge odluke suda, a u stavu III da će se rješenje dostaviti Zemljišno knjižnom uredu Općinskog suda u Sarajevu radi upisa produženja mjera osiguranja u odnosu na nekretninu koja je obuhvaćena zabranom.
3. U obrazloženju rješenja je navedeno: da je protiv više osoba među kojima je i apelantica Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) podnijelo optužnicu 18. maja 2017. godine koja je potvrđena 19. maja 2017. godine; da je apelantici optužnicom stavljeno na teret izvršenje krivičnog djela Udruživanje radi činjenja krivičnih djela iz člana 340. stav 1. KZ FBiH u vezi s krivičnim djelima Zloupotreba položaja ili ovlaštenja, Krivotvorenje službene isprave i Kršenja zakona od strane sudije; da je sudija za prethodno saslušanje istog suda po prijedlogu Tužilaštva odredio mjere zabrane rješenjem broj 09 0 K 026343 17 Kps od 19. maja 2017. godine; da su posljednjim rješenjem istog suda od 2. oktobra 2020. godine produžene privremene mjere osiguranja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom u odnosu na apelanticu na period od godinu dana tako da po tom rješenju privremena mjera može trajati do 16. maja 2021. godine ili do druge odluke suda.
4. Vijeće Kantonalnog suda je nakon izvršenog uvida u spis utvrdilo da i dalje egzistiraju okolnosti pod kojima su mjere prema apelantici prethodno izrečene, da se u smislu člana 17. stav 3. Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom FBiH kontrola mjera zabrane vrši po službenoj dužnosti po proteku vremenskog perioda na koji su privremene mjere određene a to je u konkretnom slučaju godina dana od dana donošenja rješenja o određivanju mjera. Kantonalni sud je zatim opisao koje su protivpravne radnje apelantici optužnicom stavljene na teret te dokazi iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je apelantica krivičnim djelima pribavila protivpravnu imovinsku korist, zbog čega je Tužilaštvo i predložilo da se odredi privremena mjera osiguranja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. U nastavku su pobrojani svi dokazi koji su izvedeni na glavnom pretresu u dotadašnjem toku postupka. Zatim je navedeno da je nakon donošenja posljednjeg rješenja o kontroli mjera zabrane na glavnom pretresu nastavljeno s izvođenjem dokaza optužbe, da je glavni pretres u fazi izvođenja materijalnih dokaza optužbe te je s tim u vezi ocijenjeno da dokazima nije dovedeno u pitanje postojanje vjerovatnoće kao uslova za produženje mjera osiguranja odnosno da da je imovinska korist (potraživanje Federacije BiH) pribavljena krivičnim djelima za koja se apelantica tereti optužnicom. Sve navedeno po ocjeni Kantonalnog suda ukazuje da je apelantica prilikom izvršenja krivičnih djela za koja se osnovano sumnja da ih je počinila nezakonito stekla iznos od 29.160,00 KM. Stoga je ocijenjeno da je trajanje mjere osiguranja i dalje svrsishodno, te da se razvojem krivičnog postupka nakon posljednjeg produženja mjera nisu promijenile okolnosti pod kojima su privremene mjere bile prethodno produžene prema apelantici.
5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 09 0 K 026343 21 Kž 11 od 24. septembra 2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda. U obrazloženju su prije svega istaknuti žalbeni razlozi prema kojima je apelantica ukazala na bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijano rješenje preinači na način da se donese odluka o brisanju zabrane otuđenja i opterećenja na nekretnini apelantice.
6. Cijeneći da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, Vrhovni sud je istakao da je prvostepeni sud u obrazloženju svog rješenja dao određene razloge zašto smatra da su ispunjeni uvjeti za produženje privremene mjere osiguranja i da žalbom ti razlozi nisu osporeni. S tim u vezi je Vrhovni sud je podsjetio na sadržaj člana 17. stav 3. Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom FBiH, kojim je propisano da rješenje mora sadržavati tačno vrijeme na koje je privremena mjera određena nakon čega sud u zavisnosti od ishoda krivičnog postupka ili posebnog postupka za oduzimanje imovinske koristi donosi rješenje o produženju privremene mjere ili rješenje o ukidanju privremene mjere. Iz navedenog proizilazi da izrečena privremena mjera ne prestaje protekom vremena na koje je određena, nego donošenjem rješenja o njenom ukidanju, a u konkretnom slučaju takvo rješenje nije doneseno. U tom kontekstu je naglašeno da pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedeno u pitanje navodima žalbe prema kojima je prvostepeni sud donošenjem pobijanog rješenja po isteku trajanja prethodne privremene mjere bitno povrijedio odredbe Zakona o krivičnom postupku FBIH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH). S tim u vezi je navedeno da se u žalbi ne konkretizuje koje odredbe ZKP FBiH su eventualno povrijeđene niti se ukazuje šta pobijano rješenje eventualno ne sadrži, a trebalo je, pa su ovi žalbeni prigovori ocijenjeni kao paušalni. U tom pravcu je Vrhovni sud podsjetio na sadržaj izreke prvostepenog rješenja iz kog proizilazi da je prvostepeni sud tačno odredio trajanje produženih privremenih mjera osiguranja, koje se po tom rješenju računaju od 16. maja 2021. godine i mogu trajati do 16. maja 2022. godine.
7. Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja u žalbi se dalje navodi, kako je istakao Vrhovni sud, da je prvostepeni sud bio u obavezi po sili zakona preispitati opravdanost trajanja izrečene mjere naročito iz razloga što je stan na koji se stavlja zabrana raspolaganja stečen 2006. godine, kupovinom, odnosno podizanjem hipotekarnog kredita koji je izmiren prije inkriminiranog perioda koji je obuhvaćen optužnicom. S tim u vezi, Vrhovni sud je istakao da određivanje privremene mjere osiguranja u smislu člana 16. stav 1. Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom FBiH ima za cilj osiguranje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, te da se u konkretnom slučaju pretpostavlja da postoji opasnost da potraživanje Federacije Bosne i Hercegovine neće moći biti ostvareno ili da će biti otežano ako privremena mjera ne bude određena. Stoga, kako je dalje navedeno, nije od relevantnog značaja za određivanje privremene mjere osiguranja da li oštećene osobe, odnosno svjedoci, postavljaju imovinskopravni zahtjev u odnosu na apelantici ili ne, kao ni to da imovina koja je predmet osiguranja nije stečena u inkriminiranom periodu, pa takvim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Osim toga, Vrhovni sud je ukazao da se apelantica u konkretnom predmetu optužnicom tereti da je imovinsku korist od 29.160.00 KM pribavila vršenjem nezakonite uknjižbe prava vlasništva na nekretninama u periodu od 1. januara 2013. godine do 7. jula 2016. godine, preduzimajući kao advokat fiktivne radnje u predmetima pred Općinskim sudom u Sarajevu.
8. U apelaciji se ukazuje na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). S tim u vezi se ističe da Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom FBiH propisuje rok na koji je privremena mjera određena, da privremene mjere imaju poseban karakter i da se stoga ista ne može pretvoriti u sankciju kao što je učinjeno u konkretnom slučaju. U tom pravcu je navedeno da je u okolnostima konkretnog slučaja, produženjem privremene mjere osiguranja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom prevladao javni interes u odnosu na privatni interes apelantice, čime je došlo do neproporcionalne intervencije u njenu imovinu. U apelaciji su dalje navedeni nedostaci proceduralne prirode zbog kojih su, kako smatra apelantica, pobijana rješenja nezakonita. S tim u vezi je pojašnjeno da je prethodnim rješenjem privremena mjera trajala do 16. maja 2021. godine a da je pobijanim rješenjima iz augusta i septembra 2021. godine produženo trajanje mjere do 16. maja 2022. godine. Takvo postupanje je, kako se dalje navodi, potpuno proizvoljno jer je produžena mjera koja je prestala važiti po sili zakona 16. maja 2021. godine.
9. U pogledu zahtjeva za privremenu mjeru je navedeno da zbog neproporcionalnog miješanja u imovinu apelantica trpi posljedice i da je stoga neophodna zaštita njenog prava na imovinu. Predloženo je da se privremenom mjerom naloži Zemljišno knjižnom uredu Općinskog suda u Sarajevu da izvrši brisanje zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine u vlasništvu apelantice na kojoj je produžena privremena mjera osiguranja imovinske koristi.
10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelanticinih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
12. Ustavni sud zapaža da apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere zapravo veže za kršenje njenog ustavnog prava na imovinu u kontekstu osporene odluke Vrhovnog suda, dakle za meritum apelacije, što per se ne može biti opravdan razlog za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere. U tom kontekstu Ustavni sud navode apelantice da je osporenim rješenjima „prevladao javni interes u odnosu na privatni interes, čime je došlo do neproporcionalne intervencije javnog u privatno vlasništvo“ tumači kao navode koji se tiču upravo merituma apelacije, koje navode Ustavni sud ne može razmatrati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća na princip iznesen u ovoj odluci prema kojima se razlozi i dokazi koje apelanti navedu u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da donese traženu privremenu mjeru kojom bi Zemljišno knjižnom uredu Općinskog suda u Sarajevu bilo naloženo da izvrši brisanje zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine u vlasništvu apelantice na kojoj je produžena privremena mjera osiguranja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. U takvim okolnostima, tvrdnja apelantice da je osporenim rješenjima došlo do neproporcionalnog miješanja u imovinu, same po sebi, kako je već rečeno, ne mogu biti dovoljan osnov za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere.
13. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru odnosno nije dokazala da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra zahtjev apelanticve za donošenje privremene mjere neosnovanim.
14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić