Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3487/21 (G. Đ.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3487/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3487/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Goran Đurić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Goran Đurić protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 I 011797 21 Gž 4 od 22. jula 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Goran Đurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Blatnice, kojeg zastupa Marijan Savić advokat iz Teslića, podnio je 9. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 I 011797 21 Gž 4 od 22. jula 2021. godine.

2. Rješenjem o spajanju postupka Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 I 011797 18 I 4 od 22. septembra 2020. godine spojeni su postupci koji se vode kod tog suda pod br. 87 0 I 011797 18 I 4, 87 0 I 011797 18 I 5 i 87 0 P 024920 19 I radi zajedničkog postupanja i odlučivanja, te je određeno da će se postupak dalje voditi pod brojem 87 0 I 011797 18 I 4.

3. Odlučujući o prigovoru apelanta (kao izvršenika) izjavljenom protiv rješenja o spajanju postupka Osnovnog suda od 22. septembra 2020. godine, taj sud je Rješenjem broj 87 0 I 011797 18 I 4 od 18. maja 2021. godine predmetni prigovor apelanta odbacio kao nedopušten. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je apelantu 27. februara 2021. godine dostavio dopis uz, između ostalog, rješenja o izvršenju (sa prijedlozima za izvršenje) donesena u predmetima tog suda br. 87 0 P 024920 19 I , 87 0 I 011797 18 I 4 i 87 0 I 011797 19 I 5. Dalje, da je zaključkom Osnovnog suda od 15. aprila 2021. godine apelantu vraćen prigovor (izjavljen protiv rješenja o spajanju postupka od 22. septembra 2020. godine) na uređenje i dopunu na način da tačno označi rješenja protiv kojih je prigovor izjavljen, konkretno: broj i datum rješenja o izvršenju, izjavu o tome u kom dijelu se pobija rješenje i razloge zbog kojih se pobija rješenje. Dalje, da apelant u ostavljenom roku nije postupio po nalogu suda, a da je u predmetnom prigovoru naznačio da isti podnosi protiv rješenja o spajanju postupka Osnovnog suda od 22. septembra 2020. godine, pa, kako protiv rješenja o spajanju postupaka nije dopuštena posebna žalba, to je Osnovni sud donio rješenje kojim se predmetna žalba apelanta odbacuje kao nedopuštena.

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 18. maja 2021. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 87 0 I 011797 21 Gž 4 od 22. jula 2021. godine predmetnu žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i potvrdio osporeno rješenje. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je odredbama člana 21. stav (1) Zakona o izvršnom postupku propisano da se u izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Dalje, da je odredbama člana 83. stav (1) ZPP propisano da, ako se pred istim sudom odvija više parnica između istih lica ili u kojima je isto lice protivnik raznih tužilaca ili raznih tuženih, sud može, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, rješenjem spojiti sve ove parnice, radi zajedničkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Konačno, da je odredbama člana 83. stav (4) ZPP propisano da protiv rješenja iz stava (1) tog člana nije dopuštena posebna žalba. Okružni sud je zaključio da je, stoga, pravilno prvostepeni sud postupio kada je prigovor apelanta odbacio kao nedopušten. Osim toga, Okružni sud je ukazao da su neosnovani navodi apelanta da mu, prije donošenja rješenja o spajanju postupka od 22. septembra 2020. godine, Osnovni sud nije dostavio rješenja o izvršenju donesena u tim postupcima jer iz spisa konkretnog predmeta i iz CMS (sistem za upravljanje sudskim predmetima) proizlazi da je prvostepeni sud predmetne odluke dostavljao punomoćniku apelanta.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe navodi da mu je povrijeđeno pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Dalje ističe da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu jer mu nikada nije dostavljeno rješenje o izvršenju u predmetu Osnovnog suda broj 87 0 I 011797 18 I 4.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

8. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Osnovnog suda od 18. maja 2021. godine odbačen kao nedopušten apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o spajanju postupka od 22. septembra 2020. godine, kao i da je osporenim rješenjem Okružnog suda odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda od 18. maja 2021. godine. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju osporenim odlukama odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti korišćenog pravnog lijeka (prigovora). Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Budući da se, dakle, osporenim rješenjem odlučivalo samo o procesnim pitanjima, Ustavni sud ukazuje da se tim rješenjem nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata o kršenju prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3487/21 (G. Đ.) | Sudska praksa | Aktio