Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3943/21 (TD Consulting“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Postupak upisa u sudski registar
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3943/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3943/21, rješavajući apelaciju koju je podnio „TD Consulting“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „TD Consulting“ d.o.o. Sarajevo protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Reg 037816 20 Pž od 23. augusta 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. TD Consulting“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Advokatsko društvo Kurtović & Co iz Sarajeva, podnio je 19. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Reg 037816 20 Pž od 23. augusta 2021. godine.
2. Postupajući po apelantovoj prijavi od 13. marta 2020. godine za upis promjene naziva firme i adrese sjedišta firme, Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je Zaključkom broj 065-0-Reg-20-001215 od 27. maja 2020. godine naložio apelantu da u ostavljenom roku dopuni prijavu za upis u sudski registar i dostavi sudu potrebne isprave i to uvjerenje iz Registra novčanih kazni za apelanta (dug u iznosu od 4.713,00 KM).
3. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-Reg-20-001215 od 8. septembra 2020. godine odbijena je apelantova prijava od 13. marta 2020. godine, jer u ostavljenom roku, a ni u naknadno odobrenom roku, nije postupio po zaključku tog suda.
4. Rješenjem Kantonalnog suda od 23. augusta 2021. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja od 8. septembra 2020. godine i to rješenje potvrđeno.
5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je u Registru novčanih kazni evidentiran dug apelanta u ukupnom iznosu od 4.713,00 KM, zbog čega je prvostepeni sud zaključkom pozvao apelanta da uredi svoju prijavu na način što će dostaviti uvjerenje iz Registra novčanih kazni, a za koje postupanje mu je dopisom od 16. jula 2020. godine ostavio i dodatni rok od osam dana. Dalje je naveo da iz Izvoda iz Registra novčanih kazni od 10. juna 2020. godine, u kojem je evidentirana apelantova kazna, proizlazi da je u rubrici „Napomene" navedeno da dug u registru predstavljaju prekršajni nalozi odnosno rješenja sa statusom „Prekoračen rok za plaćanje" (što je u konkretnom predmetu slučaj), te da postupci koji su označeni kao dug u Registru novčanih kazni, predstavljaju smetnje strankama u ostvarivanju svojih prava. Također je naveo da je apelant dopisom od 11. juna 2020. godine obavijestio sud da je prekršajni nalog po kojem je određena navedena kazna predat na sudsko odlučivanje 2. augusta 2019. godine. Kantonalni sud je ukazao da su članom 41. stav 1. tačka d. Zakona o prekršajima Bosne i Hercegovine propisane posljedice upisa kazni u Registar novčanih kazni, a jedna od njih predviđa da se kažnjenom neće dozvoliti promjena registracije pravnog lica ili registracije samostalne preduzetničke djelatnosti, dok se ne plate sve novčane kazne i troškovi koji su evidentirani u Registru novčanih kazni. U vezi s tim Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je primjenom člana 54. stav 3. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine odbio prijavu apelanta, jer apelant u ostavljenom roku, ali ni do dana donošenja prvostepenog rješenja nije dostavio dokaz da je predmetna kazna plaćena, odnosno da u Registru novčanih kazni više nije evidentiran dug po bilo kojem osnovu.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da u konkretnom slučaju nije nužno dostavljanje uvjerenja iz Registra novčanih, budući da novčana kazna u iznosu od 4.713,00 KM predata na sudsko odlučivanje 2. augusta 2019. godine, da još nije pravosnažna i izvršna, te da će postati pravosnažna i izvršna tek nakon donošenja sudske odluke.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem, u postupku po prijavi za upis u sudski registar promjene naziva firme i adrese sjedišta firme, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, pa Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije na konkretan slučaj.
9. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neko lice strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na osnovu posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
10. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-146/05 od 20. decembra 2005. godine, AP-65/06 od 9. maja 2007. godine, AP 1455/12 od 17. juna 2015. godine, AP-196/20 od 19. februara 2020. godine i AP- 3177/21 od 16. novembra 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba) zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.
11. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa u vezi sa upisom u sudski registar primjenjiva i na konkretni predmet koji se tiče prijave za upis promjene naziva firme i adrese sjedišta firme. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, u kojem je odlučivano o prijavi upisa promjene naziva firme i adrese sjedišta firme, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić