Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3559/21 (JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, Šumsko gazdinstvo „Sjemeć“ Rogatica)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3559/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3559/21, rješavajući apelaciju koju je podnio JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, Šumsko gazdinstvo „Sjemeć“ Rogatica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, Šumsko gazdinstvo „Sjemeć“ Rogatica protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 1 Rs 006664 21 Rsž 3 od 31. maja 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, Šumsko gazdinstvo „Sjemeć“ Rogatica (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 16. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 1 Rs 006664 21 Rsž 3 od 31. maja 2021. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Višegradu, Odjeljenje u Rogatici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 91 1 Rs 006664 17 Rs od 12. aprila 2019. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužioca (B.J.), da se obaveže apelant da mu naknadi nematerijalnu štetu u ukupnom iznosu od 41.000,00 i to: za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 20.000,00 KM, sa pretrpljene fizičke bolove iznos od 12.000,00 KM, za pretrpljeni strah iznos od 8.000,00 KM i za duševne bolove za naruženost iznosu od 1.000,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi materijalnu štetu u iznosu od 957,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 12. aprila 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 91 1 Rs 006664 21 Rsž 3 od 31. maja 2021. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu na način da je usvojio tužbeni zahtjev tužioca i obavezao apelanta da tužiocu, na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 41.000,00 KM i to na ime duševnih bolova zbog umanjenja opšte životne sposobnosti iznos od 20.000,00 KM, na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 12.000,00 KM, na ime pretrpljenog straha iznos od 8.000,00 KM i na ime naruženosti iznos od 1.000,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu, na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 957,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Obavezan je apelant da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.

Apelacioni navodi

4. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U predmetnoj apelaciji apelant je, između ostalog, naveo da „revizija kao vanredni pravni lijek nije izjavljena, s obzirom da se radi o vanrednom lijeku“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

6. S obzirom na pravni status apelanta kao javnog preduzeća, Ustavni sud podsjeća da on ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud je u svojoj praksi ukazao da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude drugostepenog suda, a da prethodno nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske protiv navedene presude. Naime, Ustavni sud primjećuje da je u predmetnom postupku usvojen u cijelosti tužbeni zahtjev tužioca da mu apelant na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 41.957,50 KM. Dakle, iz navedenog proizlazi da je apelant imao mogućnost da protiv drugostepene presude izjavi reviziju, a koju mogućnost, prema stanju apelacionog spisa i apelacionim navodima, nije iskoristio. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3559/21 (JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d… | Sudska praksa | Aktio