Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3164/21 (D.O.O.,,I-CRNI“ Cazin)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3164/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3164/21, rješavajući apelaciju koju je podnio D.O.O. ,,I-CRNI“ Cazin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D.O.O.

,,I-CRNI“ Cazin protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 Pr 095941 21 Pžp od 25. juna 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 Pr 095941 19 Pr od 31. decembra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. D.O.O. ,,I-CRNI“ Cazin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Mirzet Kasić advokat iz Bihaća, podnio je 4. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 Pr 095941 21 Pžp od 25. juna 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 Pr 095941 19 Pr od 31. decembra 2020. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda od 31. decembra 2020. godine apelant, kao pravno lice te E.Ć., kao odgovorno lice u apelantu oglašeni su odgovornim za počinjeni prekršaj iz člana127. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja), te je apelantu izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM, a okrivljenom odgovornom licu novčana kazna u iznosu od 100,00 KM. Istim rješenjem su apelant i okrivljeno odgovorno lice obavezani da plate i troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 75,00 KM. Naime, apelant i odgovorno lice su oglašeni odgovornim što su (datum, vrijeme i mjesto učinjenja prekršaja navedeni u dispozitivu rješenja) dozvolili da se skup vozila (kojeg su činili tegljač sa priključnim vozilom), kojim je upravljao vozač Š.P., prilikom prijevoza blokova optereti preko dozvoljenog osovinskog opterećenja, tako što je osovinski pritisak na pogonskoj osovini tegljača iznosio 12240kg i bio veći za 740kg od dozvoljenog, što je ustanovljeno mjerenjem osovinskog pritiska pokretnom vagom od strane ovlaštenog lica JP „Putevi Republike Srpske".

3. U obrazloženju prvostepenog rješenja prvostepeni sud je ukazao da je članom 127. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja propisano, između ostalog, da vozilo u saobraćaju na putu ne smije da bude opterećeno preko svoje nosivosti koja je upisana u potvrdu o registraciji ili preko dozvoljenog osovinskog opterećenja. U vezi s tim je naveo da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je osovinsko opterećenje apelantovog vozila bilo preko dozvoljenog za 740kg. Naime, naveo je da je tu činjenicu utvrdio na osnovu izjave svjedoka D.R. (ovlašteno lice za vršenje kontrole i poslove rukovanja vagom i kontrole ukupne mase i osovinskog opterećenja vozila u saobraćaju), koji je vršio vaganje i kontrolu kritičnog dana. Prvostepeni sud je naveo da je analizirajući dokaze koje je prezentovao podnosilac zahtjeva i cijeneći odbranu apelanta i odgovornog lica u apelantu van svake razumne sumnje utvrdio da su apelant i odgovorno lice počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, te naglasio da apelant i odgovorno lice nisu ponudili nijedan valjan dokaz na osnovu kojeg bi se eventualno moglo utvrditi suprotno od onog što im je stavljeno na teret.

4. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja, Okružni sud je rješenjem od 25. juna 2021. godine odbio predmetnu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. U tom pogledu je naveo da činjenica da na elektronskom ispisu vage, kojom je apelantovo vozilo vagano, nije naveden registarski broj vozila ne dovodi u pitanje utvrđenje prvostepenog suda da je predmet kontrole bilo upravo vozilo navedeno u činjeničnom opisu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, a koji je preuzet u izreku prvostepenog rješenja. Okružni sud je naveo da je u zapisniku o izvršenoj kontroli naveden registarski broj teretnog i priključnog vozila, te naglasio da je prvostepeni sud pravilno ocijenio vjerodostojnim sadržaj tog zapisnika, imajući u vidu i činjenicu da je na usmenom pretresu u svojstvu svjedoka saslušan D.R., koji je sačinio taj zapisnik. Dalje je naveo da je navedeni svjedok u svom iskazu objasnio da je u zapisnik kao vrijeme kontrole pogrešno unio 18:45h, te potvrdio da je apelantovo vozilo kontrolisano u 08:45h, kako to proizlazi iz elektronskog ispisa. Također je naveo da je navedeni svjedok u svom iskazu istakao da u toku vršenja kontrole obavezno kod sebe posjeduje i uvjerenje o verifikaciji mjernog uređaja (koje je izvedeno kao dokaz na usmenom pretresu), te potvrdio da je to uvjerenje namijenjeno isključivo mjernom uređaju kojim je mjerenje izvršeno. Okružni sud je naveo da kod ovako jasnog i preciznog iskaza svjedoka, koji je vršio mjerenje, nisu osnovani apelantovi prigovori kojima se izražava sumnja da se uvjerenje o verifikaciji mjerila odnosi upravo na vagu kojom je vršeno mjerenje, jer, osim činjenice da u tom uvjerenju nije naveden serijski broj vage, apelant nije ponudio nijedan validan argument kojim bi doveo u sumnju iskaz ovog svjedoka. Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi, između ostalog, da podnosilac zahtjeva nije dokazao da je kontrolisano vozilo u vlasništvu apelanta, jer se na elektronskom ispisu iz vage ne navodi registarska oznaka vozila koje je vagano, te ističe da se vrijeme vaganja na zapisniku ne slaže sa vremenom u elektronskom ispisu. Također navodi da su redovni sudovi zanemarili materijalne dokaze i svoju odluku zasnovali na iskazu svjedoka D.R., te ističe da su trebali, uz primjenu načela ,,in dubio pro reo“, da apelanta oslobode odgovornosti.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnog prava, na koje se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi ocijenili izvedene dokaze, utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali detaljne i jasne razloge, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i pogledu primjene relevantnih zakonskih odredbi, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tih sudova. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelant uglavnom ponavlja navode koje isticao u žalbi protiv prvostepenog rješenja, te da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3164/21 (D.O.O.,,I-CRNI“ Cazin) | Sudska praksa | Aktio