Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1525/20 (S.H, N.H, I.H. i F.H.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Građanski postupak
  • Uknjižba
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1525/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-1525/20, rješavajući apelaciju S.H. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.H, N.H, I.H. i F.H.

podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 011265 19 Gž od 29. novembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. S.H, N.H, I.H. i F.H. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Ulišnjaka, koje zastupa Eldin Bašić, advokat iz Maglaja, podnijeli su 17. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 011265 19 Gž od 29. novembra 2019. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Zavidovićima, Zemljišnoknjižnog ureda Maglaj (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-0-DN-17-00 4104 od 3. aprila 2019. godine uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak broj 429 u k.o. Ulišnjak (u daljnjem tekstu: novi z.k. uložak), dozvoljena je uknjižba prava vlasništva u koloni upisi B lista novog z.k. uloška u korist državne svojine i upis zabilježbe organa upravljanja u koloni upisi B lista novog z.k. uloška u korist Zeničko-dobojskog kantona-Kantonalna uprava za šumarstvo. Istim rješenjem je odlučeno da se zatvara zemljišnoknjižni uložak pobliže označen u izreci rješenja [nekretnina starog premjera], u skladu sa članom 73. stav 1. tačka 4. i članom 88. stav 2. ZZK, te konstatovano da na nekretnini A lista nema tereta niti drugih ograničenja.

3. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je Služba za urbanizam, geodetske i imovinsko-pravne poslove općine Maglaj (u daljnjem tekstu: Služba) 30. juna 2017. godine dostavila prijavni list, u kojem je sadržana identifikacija nekretnina starog i novog premjera i kopija katastarskog plana radi uspostave zemljišne knjige, prema podacima novog katastarskog premjera za nekretnine precizno označene u izreci rješenja, a radi sistematskog usklađivanja zemljišne knjige sa novim premjerom, koji se provodi u sklopu državnog Projekta registracije nekretnina, sve u skladu sa članom od 63. do 75. Zakona o zemljišnim knjigama F BIH (u daljnjem tekstu: ZZK). Nadalje, Općinski sud je utvrdio da su u prijavnom listu apelanti upisani kao posjednici predmetnih nekretnina po novom z.k. ulošku sa dijelom od 1/1, dok su predmetne nekretnine, u zemljišnoj knjizi, uknjižene kao Državna svojina sa dijelom od 1/1. Općinski sud je, po službenoj dužnosti, preduzeo radnje na utvrđenju da li je za predmetne nekretnine vođen postupak raspravljanja uzurpacije, odnosno da li apelanti imaju valjan pravni osnov za sticanje prava vlasništva, a kod činjenice da iz zemljišne knjige proizilazi da predmetne nekretnine predstavljaju (šume i šumsko zemljište) državnu svojinu. U tom smislu, Općinski sud je dopisom od 28. oktobra 2018. godine od Općine Maglaj, Kantonalne uprave za šumarstvo Zeničko-dobojskog kantona, JP ŠPD ZDK Zavidovići, te apelanata kao posjednika zatražio navedeni podatak. Iz stanja spisa proizilazi da je samo Općina Maglaj, dopisom od 3. decembra 2018. godine, obavijestila Općinski sud da u dostupnoj službenoj evidenciji i dokumentaciji Službe nisu pronašli spis, niti dokumentaciju o vođenju postupka raspravljanja uzurpacije predmetnog zemljišta, dok se apelanti do dana donošenja predmetnog rješenja nisu izjasnili na navedeno traženje suda.

4. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, Općinski sud je primjenom člana 64. stav 1. tačka 4. i 5. ZZK, te člana 32. Zakona o šumama, zaključio da apelanti nemaju valjan pravni osnov za sticanje i upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da su apelanti ili njihov pravni prednik, posjed u katastru stekli uspostavom aerofotogeometrijskog premjera od 1. januara 1974. godine, ali da Zakonom o šumama nije predviđena mogućnost sticanja prava vlasništva na osnovu dosjelosti nad državnim šumama i šumskim zemljištem, niti je za predmetne nekretnine vođen postupak priznanja prava vlasništva na uzurpiranim nekretninama. Nakon što je, u skladu sa važećim propisima, najavljena uspostava zemljišnoknjižnog uloška za predmetne nekretnine, kojoj u ostavljenom roku niko nije prigovarao, Općinski sud je ocijenio da ne postoje smetnje za uspostavu novog zemljišnoknjižnog uloška i upis nekretnina u zemljišnu knjigu prema podacima novog premjera.

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 011265 19 Gž od 29. novembra 2019. godine odbijena je žalba apelanata i potvrđeno prvostepeno rješenje. Istim rješenjem je odbijen zahtjev apelanata, da se zemljišnoknjižnom uredu naloži da izvrši zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige.

6. Kantonalni sud je ispitujući žalbene prigovore utvrdio da su prigovori neosnovani, naglasivši da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je donio pobijano rješenje jer je u toku postupka utvrdio sve pravno relevantne činjenice na osnovu kojih je donio pobijano rješenje, a apelanti u toku postupka koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, iako su pozvani od strane zemljišnoknjižnog ureda dopisom od 28. oktobra 2018. godine koji su uredno primili, nisu dostavili u ostavljenom roku, a niti do dana donošenja pobijanog rješenja nikakve dokaze, da imaju valjan pravni osnov za sticanje vlasništva na predmetnim nekretninama.

7. Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da nije osnovan žalbeni prigovor apelanata kojim ukazuju da predmetno zemljište smatraju svojim vlasništvom, koje je njihov otac kupio 1954. godine od njima nepoznate osobe. Imajući u vidu stanje spisa, iz kog proizilazi da su predmetne nekretnine u državnoj svojini i da su iste uzurpirane od strane prednika apelanata, te da apelanti kao aktuelni posjednici nemaju valjan pravni osnov za sticanje prava vlasništva i upis prava vlasništva u zemljišne knjige, Kantonalni sud je zaključio da navod žalbe, da je te nekretnine kupio njihov otac, ne mogu dovesti do drugačijeg zaključka od onog koji je izveo prvostepeni sud.

8. Nadalje, Kantonalni sud je ocijenio da nisu osnovani ni žalbeni navodi apelanata da je bilo potrebno otvaranje posebnog postupka i zakazivanje ročišta na kom bi se raspravila sporna pitanja. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je apelantima data mogućnost da učestvuju u predmetnom postupku prije donošenja pobijanog rješenja, za što im je upućen poseban poziv (dopis) koji su apelanti lično primili, ali se nisu odazvali na poziv da dostave obavijesti, informacije ili isprave, ocijenivši da nije bilo neophodnim da se održi rasprava. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je naveo da osporenom odlukom prvostepenog suda nije povrijeđeno pravo apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer je odlučivanje o uspostavi zemljišnoknjižnog uloška na osnovu podataka novog premjera utemeljeno na odredbama ZZK, te im je data mogućnost da u predmetnom postupku učestvuju, što oni nisu iskoristili, tako da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje pred nadležnim sudom ustanovljenim zakonom. Isto tako, Kantonalni sud je naveo da osporenom odlukom prvostepenog suda nije povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) i člana 1. Protokola broj 1. Evropske konvencije apelanata u situaciji kada nemaju konstituisano pravo na određenu imovinu, a u predmetnom postupku nisu dokazali da imaju valjan pravni osnov za sticanje i upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, odnosno nisu dokazali da posjedu pravosnažno rješenje nadležnog organa donesenog u upravnom postupku rješavanja uzurpacije.

Apelacioni navodi

9. Apelanti smatraju da im osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da predmetno zemljište smatraju svojim vlasništvom jer se radi o zemljištu koje je kupio njihov otac od njima nepoznate osobe, tako da se ne može raditi o uzurpiranom zemljištu. Navode kako im nije jasno da u postupku harmonizacije nisu upisani sa pravom suvlasništva na predmetnom zemljištu, iako oni i njihovi pravni prednici isto drže u posjedu najmanje 100 godina, te je faktički i dosjelošću stečeno pravo vlasništva nad njim. Smatraju da je donošenjem pobijanog rješenja povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje jer nije otvoreno ročište u ovom predmetu kako bi se raspravila sva sporna pitanja, a slijedom toga povrijeđeno je i pravo na imovinu.

Relevantni propisi

10. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 - OUS F BiH i 94/20 - Rješenje US F BiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 64. tač. 4) i 5) Načelo službene provjere i istraživanja činjenica Radi utvrđivanja vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretninama zemljišnoknjižni ured će po službenoj dužnosti poduzeti potrebne provjere i istraživanja i pribaviti odgovarajuće dokaze. Između ostalog, mogu se upotrijebiti slijedeći dokazi:

4) podaci iz zemljišne knjige;

5) stari katastarski planovi i operati;

Član 67. stav (3) tačka 4) Najava postupka uspostavljanja (3) Najava mora sadržavati:

4) poziv licima koja polažu pravo na priznavanje vlasništva ili drugog prava na nekretnini da to svoje pravo prijave u roku od 60 dana od dana najave podneskom u dva primjerka i to dokažu, jer u protivnom njihovo pravo neće biti uzeto u obzir prilikom uspostavljanja zemljišnoknjižnog uloška. Na zahtjev lica koja na osnovu prethodne rečenice tvrde da mogu zahtijevati određeno pravo, rok će se produžiti najmanje za 90 narednih dana, kako bi im se omogućilo pribavljanje potrebnih dokaza.

11. Zakon o šumama („Službene novine Zeničko - dobojskog kantona“, br. 8/13, 4/14 – OUS, 1/15 i 5/21). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o šumama („Službene novine Zeničko - dobojskog kantona“, broj 8/13) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 32.

(Upravljanje šumama) (1) Šume i šumsko zemljište su u državnom vlasništvu (u daljnjem tekstu: državne šume) i u privatnom vlasništvu (u daljnjem tekstu: privatne šume).

(2) Državnim šumama i šumskim zemljištem upravlja Vlada putem Ministarstva i Kantonalne uprave, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.

(3) Pravo vlasništva nad državnim šumama i šumskim zemljištem ne može se steći njihovim korištenjem ili zauzimanjem bez obzira na period trajanja istog, odnosno dosjelošću (protokom vremena).

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelanti pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

15. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZZK i Zakona o šumama, u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozivaju, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u obrazloženju prvostepenog rješenja, koje rješenje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda, pozivajući se na relevantne odredbe ZZK-a i Zakona o šumama, jasno ukazao da je nakon najavljene uspostave zemljišnoknjižnog uloška za predmetne nekretnine, kojoj u ostavljenom roku niko nije prigovarao, ocijenio da ne postoje smetnje za uspostavu novog zemljišnoknjižnog uloška i upis nekretnina u zemljišnu knjigu prema podacima novog premjera. Pored toga, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenog rješenja proizilazi da apelanti nisu ponudili dokaz koji bi imao osnovu i podlogu, te opravdanje u odredbama ZZK-a, koje regulišu postupak uspostavljanja i upisa u postupku uspostavljanja, za brisanje izvršenog upisa. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelanti u apelaciji ponavljaju identične navode koje su isticali ranije u postupku po žalbi pred Kantonalnim sudom, a koje navode je razmotrio Kantonalni sud u odluci po žalbi, te jasno i detaljno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozivaju, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1525/20 (S.H, N.H, I.H. i F.H.) | Sudska praksa | Aktio