Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1841/21 (T. P.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1841/21
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP 1841/21, rješavajući apelaciju Tarika Potogije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Tarik Potogija zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 830660 20 I od 6. marta 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Tarik Potogija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Emir Potogija, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 830660 20 I od 6. marta 2020. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Vlade Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vlada) zatraženo je 8. novembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud i Vlada su u ostavljenom roku dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacije BiH, Vrhovnog suda Federacije BiH, na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 525181 15 Rs od 24. aprila 2017. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 525181 17 Rsž od 4. novembra 2019. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na određenim transakcionim računima.
6. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 830660 20 I od 6. marta 2020. godine, koje je dostavio poslovnoj banci izvršenika.
7. Prema navodima iz apelacije i pribavljenim informacijama, rješenje o izvršenju nije u cijelosti provedeno.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da mu je, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju na teret budžeta Federacije BiH, odnosno zbog propusta FBiH da osigura dovoljna sredstva na odgovarajućoj poziciji svog budžeta za provođenje sudskih odluka na teret tog budžeta u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog čega traži naknadu štete.
b) Odgovor na apelaciju
9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao, između ostalog, da je u postupku postupao ažurno, da je rješenje o izvršenju dostavio banci na provođenje, te da rješenja o izvršenju nisu u cijelosti provedena.
10. Vlada FBiH je 30. aprila 2021. godine informirala Ustavni sud da je na 262. sjednici održanoj 8. aprila 2021. godine donijela Odluku o usvajanju akcionog plana o načinu izvršenja sudskih odluka iz radnopravnih odnosa državnih službenika i namještenika u organima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine. Predmetnim akcionim planom je predviđeno da će potraživanja državnih službenika i namještenika koja se odnose na sudske presude iz perioda 2009-2021. godine Vlada Federacije BiH izmiriti hronološki s obzirom na vrijeme donošenja sudske presude u narednih 10 godina, odnosno u periodu od 2021. do kraja 2030. godine. Vlada je istakla da je donošenjem akcionog plana preduzela odlučnu aktivnost kako bi se uspostavila pravična ravnoteža da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, i da imaoci sudskih odluka, s druge strane, naplate svoja potraživanja u razumnom roku i da je na ovaj način riješeno pitanje izvršenja sudskih odluka na teret budžeta Federacije BiH u razumnom roku.
11. Vlada je u odgovoru na apelaciju istakla da navedeno rješenje o izvršenju nije provedeno, te da će biti izvršeno u skladu sa akcionim planom u periodu od 10 godina, tj. od 2021. do kraja 2030. godine. U skladu sa tim je istakla da će isplata biti realizirana u toku 2022. godine. Vlada se u odgovoru na apelaciju pozvala na Odluku o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 251/20 od 9. juna 2021. godine.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11 - OUSFBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - OUSBiH, 55/18 - Rješenje USBiH i 25/20 - OUSBiH)) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3. i 6.
(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. 1, 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostavljanja rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost
13. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta javne vlasti – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istaknuo: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
VII.Meritum
14. Apelant je, između ostalog, naveo da ne može da realizira svoja novčana potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom i pored toga što je Općinski sud donio rješenje o prinudnom izvršenju iz budžetskih sredstava, jer javna vlast, odnosno Federacija BiH nije osigurala dovoljan iznos sredstava za ovu namjenu u budžetu. Smatra da su mu zbog toga povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
15. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
k) Pravo na imovinu.
Pravo na pravično suđenje
16. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Pravo na imovinu
17. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine.
Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...]
18. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine, te da uslijed velikog broja povjerilaca nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti.
19. Ustavni sud konstatira da navedena apelacija pokreće pitanje propusta javne vlasti, konkretno Federacije Bosne i Hercegovine, da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
20. S tim u vezi, Ustavni sud podjeća da je u Odluci broj AP 1117/17 od 12. marta 2019. godine, koja se odnosila na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta FBiH (dostupna na www.ustavnisud.ba, kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBiH) analizirao svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja se tiče neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i ukazao da je, i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju u kojima je utvrđivano da javna vlast nije ispunila svoju pozitivnu obavezu zaštite ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta i nalagano preduzimanje općih mjera koje bi omogućile svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta da svoje potraživanje naplate u razumnom roku, Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je, s tim u vezi, zaključio da „to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima“. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe u principu ovlašteno podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koje uzrokuje gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.
21. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je Vladi Federacije Bosne i Hercegovine naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.
22. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštivanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodljive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dovoljne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravosnažnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.
23. Pri tome Ustavni sud je naglasio da cilj ove odluke nije da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a koji se nisu obraćali Ustavnom sudu, jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama, kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom je naloženo javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata, tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućila ubuduće imaocima sudskih odluka na teret budžeta naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.
24. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine broj 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakasnjelog izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka domaćih sudova u kombinaciji s nepostojanjem djelotvornog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identificirao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i principom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Evropski sud je, s tim u vezi, zaključio, u skladu s principom supsidijarnosti koji se odnosi na cijelu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, da su pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov predmet izvršenja te presude u skladu sa članom
46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući kako prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov treba da se ostvare u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.
25. Prateći izvršenje ranije datih naloga, Ustavni sud je obaviješten o mjerama koje je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine preduzela radi uspostavljanja općih mjera kojim bi omogućila izvršenje sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine u razumnom roku. Ustavni sud je obaviješten da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na 262. sjednici održanoj 8. aprila 2021. godine donijela Odluku o usvajanju akcionog plana o načinu izvršenja sudskih odluka iz radnopravnih odnosa državnih službenika i namještenika u organima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine. Predmetnim akcionim planom je predviđeno da će potraživanja državnih službenika i namještenika koja se odnose na sudske presude iz perioda 2009-2021. godine Vlada Federacije BiH izmiriti hronološki s obzirom na vrijeme donošenja sudske presude u narednih 10 godina, odnosno u periodu od 2021. do kraja 2030. godine. Utvrđeno je da ukupan dug prema imaocima sudskih odluka iznosi oko 42.000.000 KM na dan 15. februar 2021. godine. Planirano je da glavnice i troškovi postupka po osnovu vansudskih nagodbi budu isplaćeni u roku od 60 dana od potpisivanja vansudske nagodbe. Isplata potraživanja po osnovu ukupnog duga, odnosno glavnog duga, kamata, troškova parničnog postupka, kamata na troškove parničnog postupka i troškova izvršnog postupka, koja potraživanja se odnose na sudske presude od 2009. do 2021. godine će se izvršiti hronološki, i to za sudske presude iz perioda 2009- 2012. godine u toku 2021. godine, iz 2013. i 2014. god. (januar-juli) isplata će se izvršiti 2022. godine, iz 2014. godine (august-decembar) isplata će se izvršiti 2023. godine, za presude januar - juli 2015. godine tokom 2024. godine, za sudske presude iz perioda august-decembar 2015. tokom 2025. godine, iz perioda januar-juli 2016. tokom 2026. godine, za presude august-decembar 2016. tokom 2027. godine, za presude 2017. godine tokom 2028. godine, za presude iz 2018. i 2019. godine tokom 2029. godine i za presude iz 2020. i 2021. godine tokom 2030. godine. Ukazano je da će se dinamika isplate mijenjati u zavisnosti od zaključenih i izvršenih ugovora o vansudskoj nagodbi, što znači da bi se potraživanja mogla izmirivati i u kraćim rokovima. Dovodeći u vezu ranije date naloge sa preduzetim mjerama Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, ocjenjujući adekvatnost ovih mjera, zapaža da je akcione planove pojedinih kantona koji su doneseni, kao i predmetni akcioni plan Vlade FBiH radi izvršenja ranije datih naloga javnoj vlasti da preduzme adekvatne i dovoljne mjere i omogući izvršenje sudskih odluka u razumnom roku razmatrao i Evropski sud u svojoj novijoj praksi, koju Ustavni sud dosljedno podržava.
26. U vezi s tim, Evropski sud je razmatrao aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine), Srednjobosanskog kantona (Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine), Hercegovačko-neretvanskog kantona (Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine) i Unsko-sanskog kantona (Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine). Evropski sud je, razmatrajući mjere koje su ti kantoni preduzeli radi izvršenja ranije datih naloga našao da su navedeni kantoni usvajajući akcione planove implementirali naloge iz ranijih odluka i donijeli odgovarajuće opće mjere kojim se osigurava izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tih kantona u razumnom roku, pa je aplikacije zbog neizvršenja odluka na teret budžeta tih kantona brisao.
27. Imajući u vidu relevantnu praksu Evropskog suda, Ustavni sud je, odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta navedenih kantona, donio odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2614/19 od 10. novembra 2020. godine, AP 3566/19 i AP 4220/19 od 22. decembra 2020. godine i AP 2005/20 od 3. februara 2021. godine, dostupne na www. ustavnisud.ba, kojim je odbio predmetne apelacije imajući u vidu da su navedeni kantoni izvršili ranije date naloge tako što su usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, koje omogućavaju da se sudske odluke na teret budžeta tih kantona izvršavaju u razumnom roku.
28. U kontekstu predmetnih apelacija Ustavni sud podsjeća da je, odlučujući o istom ustavnopravnom pitanju, u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 251/20 od 9. juna 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neosnovane apelacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. U navedenoj odluci je s pozivom na vlastitu relevantnu praksu, kao i praksu Evropskog suda ukazao da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Federacija Bosne i Hercegovine u razumnom roku, imajući u vidu da je Federacija Bosne i Hercegovine, donoseći akcioni plan od 8. aprila 2021. godine, izvršila generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa je u vezi s tim Ustavni sud smatrao da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
29. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju predmet odnosi na isto činjenično i pravno pitanje koje je Ustavni sud već razmatrao u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na svoju Odluku broj AP 251/20 od 9. juna 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
30. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, kao i vlastitu praksu o istom pitanju, Ustavni sud zapaža da je evidentno da će apelant, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine u razumnom roku, imajući u vidu da je taj entitet izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa, u vezi s tim, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da će apelant naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine u razumnom roku imajući u vidu da je taj entitet izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić