Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3421/21 (S. M.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3421/21

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3421/21, rješavajući zahtjev Slobodana Markovića za donošenje privremene mjere, na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) točka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Slobodana Markovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Marković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banja Luke, podnio je 4. oktobra 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 019836 21 Kvlz od 13. septembra 2021. godine. Apelant je, također, 18. novembra 2021. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odredio privremenu mjeru na način da do donošenja odluke o apelaciji odloži izvršenje Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 019836 19 K 3 od 26. novembra 2020. godine i presude Vrhovnog suda broj 11 0 K 019836 21 Kž 11 od 29. aprila 2021. godine.

2. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 019836 21 Kž 11 od 29. aprila 2021. godine potvrđena je presuda Okružnog suda broj 11 0 K 019836 19 K 3 od 26.11.2020. godine kojom je apelant proglašen krivim da je počinio kazneno djelo Teška tjelesna povreda iz člana 156. stav 1. Kaznenog zakona Republike Srpske (u daljem tekstu: KZ RS) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

3. Osporenom presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 019836 21 Kvlz od 13. septembra 2021. godine odbijen je apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen protiv presude Vrhovnog suda od 29. aprila 2021. godine.

4. Rješenjem Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 K 349910 21 Iks-120 od 25. maja 2021. godine apelantu, koji je 21. maja 2021. godine primio uputni akt za izdržavanje kazne zatvora, je dozvoljeno odlaganje izvršenja kazne zatvora na period od tri mjeseca – do 25. augusta 2021. godine zbog smrti majke.

5. Dalje, rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 K 49910 21 Iks-120 od 26. augusta 2021. godine, apelantu je odložen početak izdržavanja kazne zatvora do 26. novembra 2011. godine, kada je dužan javiti se na izdržavanje kazne zatvora.

6. U obrazloženju rješenja, Osnovni sud je naveo da je apelant podnio novu molbu za odlaganje izvršenja izrečene zatvorske kazne u kojoj je, kao i u prethodnoj, naveo da već duže vrijeme boluje od teške bolesti crijeva i potrbušnice, kao i da mu se, u posljednjih šest mjeseci, zdravstveno stanje pogoršava. Dalje, naveo je da je od 2020. godine u postupku detaljnih pregleda i kliničkih ispitivanja, koja nisu provedena do kraja, radi obustavljanja vršenja određene grupe medicinskih ispitivanja uslijed mjera izazvanih pandemijom virusa Korona. Naglasio je da se trenutno nalazi u fazi medicinskih pretraga i pregleda, kao i određivanja termina pojedinih zahvata i ispitivanja, što zbog situacije izazvane pandemijom podrazumijeva niz poteškoća pri zakazivanju termina, a kako se radi o teškoj akutnoj bolesti, s tendencijom stalnog pogoršanja stanja, smatra da u kazneno-popravnoj ustanovi neće imati adekvatne uvjete liječenja. Osnovni sud je našao da je apelantova molba osnovana. Ukazano je da je odredbom člana 78. stav 1. tačka 1) propisano da je dozvoljeno odlaganje izdržavanja kazne zatvora „ako je osuđeni obolio od teže akutne bolesti, a provjerom se utvrdi da u kaznenopopravnoj ustanovi nema uvjeta za liječenje - dok bolest traje. Sud je naveo da je razmatrajući apelantovu molbu, posebno priloženu medicinsku dokumentaciju u kojoj je konstatirana Dg: Ulcus ventriculi reg. anatralis i dana preporuka za gastroskopiju, utvrdio da je apelant naručen na endoskopski pregled 17. septembra 2021. godine, zbog čega je molba uvažena i odloženo izvršenje kazne zatvora, kako bi se osuđenom omogućila mogućnost liječenja, radi dobivanja konačne dijagnoze.

7. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije.

8. U odnosu na razloge za određivanje privremene mjere, Ustavni sud zapaža da je apelant ponovio navode iz molbe podnesene Osnovnom sudu. Naveo je da duže vrijeme boluje od teške bolesti crijeva i potrbušnice i da mu se u posljednjih šest mjeseci zdravstveno stanje pogoršava. Također, apelant je naveo da je od 2020. godine u postupku detaljnih pregleda i kliničkih ispitivanja, koja nisu provedena do kraja radi obustavljanja vršenja grupe medicinskih ispitivanja, uslijed mjera izazvanih pandemijom virusa korona. Savjetovano mu je da hitno poduzme sve potrebne detaljne pretrage, kako bi se utvrdilo stvarno stanje i poduzeli odgovarajući protokoli liječenja. Slijedom toga, apelant se trenutno nalazi u fazi medicinskih pretraga i pregleda, što zbog situacije izazvane pandemijom podrazumijeva niz poteškoća pri zakazivanju termina. Smatra da, s obzirom da se radi o teškoj akutnoj bolesti, sa tendencijom stalnog pogoršanja stanja, ne bi mogao u kazneno-popravnoj ustanovi imati adekvatne uvjete liječenja, pri čemu je iznimno važno da izvrši sve analize i pretrage kako bi se utvrdilo stvarno stanje i primijenila odgovarajuća terapija. Osim toga, naveo je da ima obvezu završiti određeni posao koji je već započet, budući da bi, uslijed neizvršavanja započetog posla, za njega nastupila znatna materijalna štete. Ukazao je da je posredstvom Zavoda za zapošljavanje, u kategoriji Teško zapošljive kategorije i demobilizirani borci, angažiran od strane Gradske razvojne agencije na realizaciji uspostavljanja i koordiniranja aktivnosti na projektiranju i proizvodnji u firmi za proizvodnju mobilnih kuća „ZAMRESO" d.o.o. Ukoliko bi u ovom trenutku morao napustiti proces rada, postoji vrlo izvjestan rizik da poduzeće ne bi moglo ispuniti do sada preuzete ugovore, isporučiti proizvode za koje je u značajnom dijelu dobilo i utrošilo značajna avansna sredstva i zbog toga pretrpjeti nepopravljivu štetu, prvenstveno u procesu realizacije ugovora, što bi i apelantu izazvalo nenadoknadive materijalne gubitke. Smatra da donošenje privremene mjere u konkretnom slučaju ima smisla i opravdanje jer šteta, čiji je nastanak naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena samo uvođenjem privremene mjere.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. Dakle, apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje kazne zatvora do okončanja postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da Zakon o izvršenju kaznenih sankcija Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 63/18; u daljnjem tekstu: ZIKS) regulira način, postupak i uvjete izvršenja kazne, kao i postupak odlaganja izvršenja kazne. U smislu navedenog Zakona apelantu je, u dva navrata, uvažena molba za odlaganje početka izdržavanja kazne zatvora koje je u međuvremenu isteklo. Ustavni sud uočava da je rješenjem Osnovnog suda apelantovoj molbi za odlaganje izvršenja udovoljeno u smislu člana 78. stav (1) tačka 1) ZIKS kojom je propisano „Osuđenom koji se nalazi na slobodi može se na njegovu molbu ili na prijedlog nadležnog organa socijalnog staranja odložiti izvršenje kazne zatvora: 1) ako je obolio od teže akutne bolesti, a provjerom se utvrdi da u kazneno-popravnoj ustanovi nema uvjeta za liječenje - dok bolest traje“. Ustavni sud dalje uočava da odredbe istog člana, stav 2. propisuju „Osuđeni kome je izvršenje kazne odloženo zbog teške akutne bolesti dužan je da svaka tri mjeseca, a na zahtjev suda i češće, podnosi izvještaj zdravstvene ustanove u kojoj se liječi o svom zdravstvenom stanju“. Ustavni sud primjećuje da ZIKS za ovaj osnov nije ograničio mogućnost odlaganja nego je predvidio mogućnost odlaganja sve dok bolest traje, a provjerom se utvrdi da u kazneno-popravnoj ustanovi nema uvjeta za liječenje, uz obvezu podnošenja izvještaja o zdravstvenom stanju. Također, Ustavni sud primjećuje da apelant uz zahtjev za privremenu mjeru nije dostavio informacije da li je iscrpio zakonske mogućnosti koje ima prema odredbama ZIKS, odnosno da li je tražio daljnje odlaganje izvršenja kazne zatvora, jer je, kako je već navedeno, odlaganje moguće sve dok bolest traje, a iscrpljivanje zakonskih mogućnosti koje ima prema odredbama ZIKS je, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, preduvjet za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene mjere.

12. Ustavni sud podsjeća da u svakom konkretnom slučaju ispituje postoje li razlozi za usvajanje zahtjeva za privremenu mjeru. Ustavni sud je u prethodnom dijelu odluke razmotrio apelantove navode u svezi razloga za usvajanje zahtjeva za privremenu mjeru, te konstatirao da apelant nije iscrpio zakonske mogućnosti koje ima prema odredbama ZIKS za odlaganje izvršenja kazne zatvora. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan. Pored toga, imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan budući da u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

13. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3421/21 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio