Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3674/21 (Općina Maglaj)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3674/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3674/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Općina Maglaj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Općina Maglaj protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 012832 21 U od 22. jula 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Općina Maglaj (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo Maglaj, podnijela je 26. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 012832 21 U od 22. jula 2021. godine.

2. Rješenjem o odobrenju građenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 30. novembra 2020. godine investitoru „Doboj putevi“ d.d. Doboj-jug dato je odobrenje za rekonstrukciju i dogradnju postojećeg kompleksa asfaltne baze na lokalitetu pobliže označenom predmetnim rješenjem.

3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Ministarstva od 30. novembra 2020. godine, Drugostepena komisija Vlade Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Drugostepena komisija) je rješenjem od 1. aprila 2021. godine predmetnu žalbu odbacila jer je izjavljena od strane neovlašćene osobe.

4. Odlučujući o tužbi apelantkinje podnesenoj protiv rješenja Drugostepene komisije od 1. aprila 2021. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 04 0 U 012832 21 U od 22. jula 2021. godine predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 48. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP) propisano da je stranka u upravnom postupku osoba po čijem je zahtjevu pokrenut upravni postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da učestvuje u postupku. Dalje, da je odredbama člana 72. stav (2) Zakona o prostornom uređenju i građenju propisano da je stranka, u smislu stava (1) tog člana, podnosilac zahtjeva, vlasnik nekretnine ili nosilac drugih stvarnih prava na toj nekretnini, te vlasnik ili nosilac drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči sa predmetnom nekretninom. Kantonalni sud je naveo da je Drugostepena komisija, imajući u vidu naprijed navedene odredbe, zaključila da apelantkinja ne može biti stranka u predmetnom upravnom postupku i da nije ovlašćena za podnošenje žalbe protiv prvostepenog rješenja. Nadalje, Kantonalni sud je ukazao da je odredbama člana 236. ZUP propisano da, ako je žalba nedopuštena, neblagovremena ili izjavljena od neovlašćene osobe, a prvostepeni organ propušta da je zbog toga odbaci, odbaciće je rješenjem organ koji je nadležan za rješavanje o žalbi. Prema tome, Kantonalni sud je zaključio da je Drugostepena komisija donijela pravilno i na zakonu zasnovano rješenje kojim je žalbu apelantkinje odbacila kao podnesenu od strane neovlašćenog lica, pri tome pravilno navodeći da nije ulazila u meritum predmeta, niti je odlučivala o navodima iz žalbe i opravdanosti žalbenih navoda jer je donijela procesno rješenje kojim je žalbu odbacila kao podnesenu od neovlašćenog lica. Konačno, Kantonalni sud je naveo da je predmetna tužba neosnovana iz razloga što je apelantkinja u istoj neosnovano sudu ukazivala da ima pravni interes da učestvuje u upravnom postupku, pa shodno tome i da izjavi žalbu, jer u tom pravcu sudu nije ponudila nikakve činjenice, niti dokaze na osnovu kojih bi se mogao izvesti zaključak o tome da se apelantkinja ima smatrati zainteresovanim licem u konkretnom upravnom postupku.

Apelacioni navodi

5. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je pogrešan zaključak upravnih organa i Kantonalnog suda da se u predmetnom upravnom postupku apelantkinja nije mogla smatrati strankom.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantkinjino ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud zapaža da apelantkinja smatra da joj je u predmetnom upravnom postupku i upravnom sporu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretni slučaj.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelantkinja osporava presudu Kantonalnog suda kojom je odbijena njena tužba podnesena protiv rješenja Drugostepene komisije (kojim je njena žalba odbačena jer je izjavljena od strane neovlašćene osobe). Ustavni sud takođe zapaža da je Kantonalni sud predmetnu tužbu apelantkinje odbio kao neosnovanu iz razloga što je apelantkinja u istoj neosnovano sudu ukazivala da ima pravni interes da učestvuje u upravnom postupku, pa shodno tome i da izjavi žalbu, jer u tom pravcu sudu nije ponudila nikakve činjenice niti dokaze. Ustavni sud ukazuje da su, dakle, osporene odluke donesene u postupku u kojem se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti pravnog lijeka (žalbe) koji je apelantkinja koristila u predmetnom upravnom postupku. Prema tome, osporenim odlukama se nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelantkinje u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija, u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3674/21 (Općina Maglaj) | Sudska praksa | Aktio