Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3319/21 (M. K.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 2. EK i član II/3.a) Ustava BiH (Pravo na život)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 2. EK – pravo na život
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3319/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3319/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Milena Kobas, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Milena Kobas protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 023464 19 Uvp od 26. augusta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Milena Kobas (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 20. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 023464 19 Uvp od 26. augusta 2021. godine.

2. Rješenjem Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond), Kancelarija Banjaluka broj 11/054-2-3912/18 od 3. augusta 2018. godine odbijen je zahtjev apelantice za refundaciju troškova zdravstvene usluge RTG koljena obavljene u Dijagnostičkom centru ,,Dr Arar“ Banjaluka.

3. Rješenjem Fonda broj 06/004-5-1982/18 od 14. septembra 2018. godine odbijena je žalba apelantice izjavljena protiv navedenog rješenja.

4. U upravnom sporu po tužbi apelantice protiv rješenja Fonda od 14. septembra 2018. godine, Okružni sud u Banjaluci je Presudom broj 11 0 U 023464 18 U od 26. marta 2019. godine odbio kao neosnovanu predmetnu tužbu.

5. Odlučujući o zahtjevu apelantice za vanredno preispitivanje prvostepene presude od 26. marta 2019. godine, Vrhovni sud je presudom od 26. augusta 2021. godine odbio predmetni zahtjev.

6. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je apelantica obavila RTG pregled oba koljena u Dijagnostičkom centru „Dr Arar“ Banjaluka, jer je smatrala da je njeno zdravlje ugroženo time što je taj pregled po uputnici Doma zdravlja Banjaluka od 6. jula 2018. godine zakazan u Domu zdravlja Banjaluka tek 10. augusta 2018. godine. Zatim da iz podataka spisa proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu apelantice od 16. jula 2018. godine za refundaciju troškova navedenog RTG pregleda koljena, koje troškove je apelantica platila svojim sredstvima u iznosu od 60,00 KM. Vrhovni sud je naveo da je pravilan zaključak organa uprave da je apelantica RTG koljena, prema uputnici Doma zdravlja Banjaluka od 6. jula 2018. godine, imala pravo na teret tuženog da obavi u Odjeljenju radiološke i ultrazvučne dijatnostike Doma zdravlja Banjaluka. Budući da je apelantica navedenu dijagnostičku proceduru obavila u dijagnostičkom centru „Dr Arar“ Banjaluka sa kojim tuženi nema zaključen ugovor o obavljanju tih usluga, Vrhovni sud je naveo da je pravilan zaključak organa uprave da, shodno odredbama člana 5. Zakona o zdravstvenom osiguranju i člana 4. Pravilnika o sadržaju, obimu i načinu ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu (u daljnjem tekstu Pravilnik), ne postoji pravni osnov da se usvoji zahtjev apelantice za refundaciju troškova obavljenog pregleda. Vrhovni sud je naveo da se kod apelantice nije radilo ni o hitnom pregledu zbog životne ugroženosti, a ni o pružanju neposredne trenutne medicinske pomoći, u smislu člana 40. st. 1. i 2. Pravilnika, kada bi eventualno sa medicinskog aspekta bilo opravdano njeno postupanje. Također je naveo da za ovakav zaključak nije potrebno posebno stručno mišljenje, kako to tvrdi apelantica, jer priložena medicinska dokumentacija, koju su nadležni organi tuženog imali u vidu pri davanju mišljenja, ne upućuju na stanje koje bi zahtijevalo hitno RTG dijagnosticiranje. S obzirom na to da apelantica nije dokazala da je postojala hitnost i mogućnost pogoršanja zdravstvenog stanja u periodu od izdavanja uputnice pa do zakazanog RTG snimanja, Vrhovni sud je naveo da su neosnovani prigovori apelantice u tom pogledu.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije. Apelantica navodi, između ostalog, da je lažno utvrđenje „da apelantica nije dokazala da je postojala hitnost i mogućnost pogoršanja u periodu od izdavanja uputnice pa do zakazanog RTG snimanja". Također navodi da ovaj spor traje više od tri godine čime je došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, zbog čega tri naknadu nematerijalne štete.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. U odnosu na navode apelantice kojima ukazuje na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od dana podnošenja zahtjeva za refundaciju troškova zdravstvene usluge (16. jula 2018. godine) pa do donošenja presude Vrhovnog suda 26. augusta 2021. godine kojom je okončan predmetni postupak. Dakle, predmetni postupak pred organima uprave (na dvije instance) i redovnim sudovima (na dvije instance) trajao je tri godine i jedan mjesec, u kojem periodu su donesene ukupno četiri odluke. Ustavni sud smatra da se navedeni period trajanja upravnog postupka i upravnog spora ne može smatrati nerazumnom dužinom trajanja postupka. S obzirom na to, Ustavni sud ne nalazi da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3319/21 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio