Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4058/21 ("APEL-PROMET" d.o.o Travnik)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Građanski postupak
  • Mjera obezbjeđenja
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4058/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-4058/21, rješavajući apelaciju koju je podnio "APEL-PROMET" d.o.o Travnik, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "APEL- PROMET" d.o.o Travnik protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Novome Travniku broj 51 0 Rs 186720 21 Mož od 22. rujna 2021.

godine i Rješenja Općinskoga suda u Travniku broj 51 0 Rs 186720 21 Mo od 16. srpnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. "APEL-PROMET" d.o.o Travnik (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Đemaludin Mutapčić, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 1. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Novome Travniku (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 Rs 186720 21 Mož od 22. rujna 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Travniku broj 51 0 Rs 186720 21 Mo od 16. srpnja 2021. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio M. K. i JU „Dom zdravlja“ Travnik „prikrivanje gubitka radne sposobnosti M. K. i poduzimanje svih daljnjih pravnih radnji u svezi otvaranja i produžavanja bolovanja za M. K.“.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, odbijen je kao neutemeljen prijedlog apelanta za određivanje mjere osiguranja na način da se odredi privremena mjera osiguranja i da se zabrani M. K. prikrivanje gubitka radne sposobnosti i poduzimanje svih daljnjih pravnih radnji u svezi otvaranja i produženja bolovanja, pod prijetnjom sudskoga izvršenja i izricanja novčane kazne u određenome iznosu, kao i da se rješenje dostavi JU „Dom zdravlja“ Travnik.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je prijedlog apelanta za donošenje mjere osiguranja neutemeljen. Naime, istakao je kako prema stanju spisa proistječe da je protivniku osiguranja (M. K.) utvrđena invalidnost I skupine, ali mu nije priznato pravo na invalidsku mirovinu. Kantonalni je sud istakao da je presudom Općinskoga suda od 13. listopada 2020. godine poništeno rješenje apelanta kao tuženika u tomu postupku, kojim je tužitelju u tomu postupku (M. K., dakle, protivnik osiguranja u ovome postupku) otkazan ugovor o radu, kao nezakonit, pa je obvezan apelant da M. K. vrati na posao i rasporedi na poslove na kojima je radio ili na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, kvalifikaciji i sposobnostima. Nadalje, istakao je da je protivniku osiguranja M. K. drugostupanjsko liječničko povjerenstvo dalo nalaz i mišljenje i ocjenu da se radi o visokorizičnome pacijentu kod kojega i najmanja promjena životne radne sredine može dovesti do pogoršavanja zdravstvenoga stanja, pa bi stoga određivanje mjere osiguranja moglo dovesti do ozbiljnih posljedica i stanja. Kantonalni je sud istakao da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti za određivanje mjere osiguranja propisani čl. 269. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Naime, istakao je da je navedenom odredbom propisano da predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje potraživanja ili prava, i da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njome raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno utjecati na prava predlagatelja osiguranja. Nadalje, istakao je da nije jasno o kojemu potraživanju ili pravu apelanta se radi i isto tako apelant nije dokazao da postoji opasnost da će protivnik osiguranja spriječiti ili otežati ostvarenje toga potraživanja. Kantonalni je sud istakao da je apelant u parničnome postupku koji se vodi pred prvostupanjskim sudom podnio protutužbeni zahtjev, kojim traži da sud utvrdi da ne postoji radni odnos tužitelja zbog gubitka radne sposobnosti, pa nije jasno o kakvome potraživanju ili pravu se radi, a pogotovo da postoji opasnost sprječavanja ili otežavanja ostvarivanja toga potraživanja. Nadalje, istakao je da su neutemeljeni prizivni navodi apelanta da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe parničnoga postupka jer nije dostavio precizirani prijedlog za donošenje sudbene mjere osiguranja na novoga protivnika osiguranja (tj. JU „Dom zdravlja“ Travnik), jer se u ovoj situaciji radi o predmetu žurne i neodložne naravi, te sud u ovome predmetu nije imao u vidu, odnosno u spis nisu dostavljeni navedeni podnesci apelanta, pa je sud zbog naravi predmeta odmah odlučio prvo o prijedlogu za donošenje privremene mjere, a nakon toga o prijedlogu za donošenje mjere osiguranja. Također, istakao je da bi se drukčijim postupanje suda izgubila svrha određivanja mjere osiguranja, obzirom da bi parnične stranke imale mogućnost da neograničeno proširuju prijedlog za donošenje mjere osiguranja. Naime, imajući u vidu navedeno, istakao je da je apelant mogao odmah dostaviti uređen i preciziran prijedlog, a ne da kasnije u drugome parničnome postupku proširuje navedeni prijedlog, a što apelant nije učinio.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelant, u biti, navodi kako su redoviti sudovi pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, jer je kao protivnik osiguranja bila označena i JU „Dom zdravlja“ Travnik, u odnosu na koju redoviti sudovi nisu niti odlučivali, a za koju apelant navodi kako je protivniku osiguranja M. K., kao osobi kojoj je utvrđen gubitak radne sposobnosti, nezakonito otvarala i produžavala bolovanje.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno istakao zbog čega nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje mjere osiguranja u predmetnome slučaju, te zbog čega su neutemeljeni prizivni navodi apelanta o proširenju mjere osiguranja na novoga protivnika osiguranja, u čemu Ustavni sud u okolnostima konkretnoga slučaja ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Obzirom na odluku Ustavnoga suda u ovome predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4058/21 ("APEL-PROMET" d.o.o Travnik) | Sudska praksa | Aktio