Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3678/20 (H. M.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3678/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP 3678/20, rješavajući apelaciju Hasana Mujića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelaciju koju je podnio Hasan Mujić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Mostaru po tužbi protiv Rješenja Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar broj UPII-09-04-25-96/07 od 21. aprila 2021. godine.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Hasanu Mujiću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hasan Mujić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Semir Kajtaz, advokat iz Mostara, podnio je 20. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po tužbi protiv Rješenja Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UPII-09-04-25-96/07 od 21. aprila 2021. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Grada Mostara - Ministarstva, Grada Mostara-Ureda gradonačelnika i Kantonalnog suda zatraženo je u periodu od 30. novembra 2020. do 23. novembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. decembra 2021. godine.
4. Grad Mostar - Odjel za društvene djelatnosti-Služba za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljene osobe i izbjeglice je 15. oktobra 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju.
5. Ministarstvo u ostavljenom roku nije dostavilo odgovor na apelaciju.
6. Ustavni sud je 3. novembra 2021. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
8. Iz apelacionih navoda proizlazi da je apelant 12. avgusta 1998. godine podnio zahtjev za vraćanje u posjed stana. Nakon provedenog upravnog postupka Općina Mostar-Sjever - Služba uprave za stambene poslove, rekonstrukciju i katastar nekretnina Potoci je 25. decembra 2003. godine donijela zaključak kojim je u cijelosti obustavila postupak po apelantovom zahtjevu u predmetu vraćanja u posjed stana.
9. Iz apelacionih navoda proizlazi da je Odjel društvenih djelatnosti Grada Mostara 5. aprila 2007. godine donio Rješenje broj UPI-06/3-25-955/07. Ministarstvo je 4. septembra 2007. godine donijelo Rješenje broj UPII-09-04-25-96/07. Kantonalni sud je 1. decembra 2008. godine donio Presudu broj 07 0 U 000295 07 U kojom je apelantovu tužbu uvažio, prvostepeno i drugostepeno rješenje organa uprave poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.
10. Iz apelacionih navoda proizlazi da je Grad Mostar 25. juna 2015. godine donio Rješenje broj UPI-06/3-25-995/07. Ministarstvo je 13. novembra 2015. godine donijelo Rješenje broj UPII-09- 04-25-96/07. Kantonalni sud je 13. februara 2018. godine donio Presudu broj 07 0 U 012814 15 U kojom je tužbu apelanta uvažio, prvostepeno i drugostepeno rješenje organa uprave poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
11. Iz apelacionih navoda proizlazi da je Grad Mostar 12. aprila 2018. godine donio Rješenje broj UPI-06-3-25-955/07. Ministarstvo je 23. jula 2018. godine donijelo rješenje kojim je poništilo prvostepeno rješenje organa uprave i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
12. Iz apelacionih navoda proizlazi da je Grad Mostar 21. oktobra 2019. godine donio rješenje kojim je odbio zahtjev apelanta za povrat stana u posjed, dok je stavom drugim izreke određeno da se apelantu ne priznaje stanarsko pravo, niti se vraća stan u posjed. Ministarstvo je 10. januara 2020. godine donijelo rješenje kojim je poništilo prvostepeno rješenje organa uprave i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
13. Iz apelacionih navoda proizlazi da je Grad Mostar 9. marta 2020. godine donio rješenje kojim je odbio zahtjev apelanta za povrat stana u posjed, dok je stavom drugim izreke određeno da se apelantu ne priznaje stanarsko pravo, niti se vraća stan u posjed. Ministarstvo je 16. septembra 2020. godine donijelo rješenje kojim je poništilo prvostepeno rješenje organa uprave i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje
14. Rješenjem Grada Mostara broj UPI-06/3-25-955/07 od 27. januara 2021. godine odbijen je apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana kao neosnovan. Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UPII-09-04-25-96/07 od 21. aprila 2021. godine kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja uprave kao neosnovana.
15. Apelant je pokrenuo upravni spor protiv drugostepenog rješenja organa uprave, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.
16. Tokom postupka pojavljivala su se kao sporna pitanja valjanost punomoći, potpunost priložene dokumentacije i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega je apelant, koristeći raspoložive pravne lijekove, ishodovao višestruko vraćanje predmeta na ponovni postupak, ali još uvijek nije došao do konačne odluke o svom zahtjevu, jer je postupak trenutno u toku pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 7.546,00 KM zbog duševnih bolova koje trpi zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
18. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da odlukama tog suda nisu povrijeđena prava apelanta na koja se pozvao u apelaciji, te da je apelant pokrenuo upravni spor pred tim sudom protiv rješenja Ministarstva od 21. aprila 2021. godine.
19. Grad Mostar - Odjel je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je dužina postupka na koju se apelant poziva rezultat odluka kako upravnih organa, tako i sudova, a koje, kako navodi, nisu povoljne za stranku. Ukazuje da pravo na dom mora biti, prije svega, u skladu sa zakonom s obzirom da je osporena odluka utemeljena na relevantnim i dostupnim zakonskim odredbama i da ona, kako navodi, nije bila proizvoljna, kao ni dužina trajanja postupka u predmetu povrata stana u posjed.
20. Ustavni sud je 3. novembra 2021. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka iz koje proizlazi da je postupak u toku pred tim sudom. V.Relevantni propisi
21. Zakon o upravnom postupku (“Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
Načelo efikasnosti Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Ekonomičnost postupka Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
22. Zakon o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 57.
Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ dužan je da ga donese bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude.
Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.
Član 58.
Ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese novu tužbu, sud je dužan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom, ako je u toj stvari potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa.
VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
25. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je predmetni postupak u toku i da u dužem vremenskom periodu još uvijek nije donesena konačna i pravosnažna odluka, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
29. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 12. avgusta 1998. godine (kada je apelant podnio zahtjev za vraćanje u posjed stana) pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period duži od 20 godina.
Analiza dužine trajanja postupka
31. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora pokrenutog zbog vraćanja u posjed stana, koji se može smatrati relativno složenim imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti. S tim u vezi, imajući u vidu prirodu predmetne stvari, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od velikog značaja za apelanta, jer nastoji da ostvari povrat stana.
32. Analizirajući dužinu postupka koji traje od 12. avgusta 1998. godine i koji još nije okončan, Ustavni sud primjećuje da su u toku predmetnog postupka prvostepeni i drugostepeni organi uprave donijeli po šest rješenja, kao i da je Kantonalni sud donio dvije presude. Ustavni sud zapaža da je drugostepeni organ uprave u tri navrata poništavao prvostepena rješenja i predmet vraćao prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje, kao i da je Kantonalni sud po apelantovom tužbenom zahtjevu, uvažavajući njegovu tužbu, poništavao prvostepena i drugostepena rješenja organa uprave i predmet vraćao u dva navrata prvostepenom organu na ponovi postupak, odnosno rješavanje, te da je, prema stanju spisa, predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Također, Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće dužnost državi da organizira svoj pravni sistem na takav način da njeni sudovi mogu ispuniti svaki od njegovih zahtjeva, uključujući obavezu da postupa u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Sürmeli protiv Njemačke, presuda od 8. juna 2006. godine, broj aplikacije 75529/01, stav 129). Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje oko 20 godina i da još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, a od većeg je značaja za apelanta, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave i nadležnog suda koji nisu vodili postupak na način kako je propisano odredbama Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, te nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
33. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. Vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019.godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantu treba isplatiti ukupan iznos od 1.000,00 KM.
36. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
38. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koje apelant dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje, jer se taj navod zasniva na istim razlozima.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak vraćanja stana u posjed traje duže od 20 godina i kada još uvijek nije okončan, a od velikog je značaja za apelanta, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret organima uprave i nadležnom sudu koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano odredbama Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, te nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
40. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić