Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4763/20 (S. Ć.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4763/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-4763/20, rješavajući apelaciju Sulejmana Ćosića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sulejman Ćosić zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Gradačcu u predmetu broj 28 0 I 064681 17 I (novi broj 28 0 I 064681 20 I 3), zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sulejman Ćosić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Nada Milić i Miloš Đurić iz Gradačca, podnio je 30. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 28 0 I 064681 17 I (novi broj 28 0 I 064681 20 I 3).

2. Apelant je 26. septembra 2017. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika I.N., na osnovu izvršne isprave presude Općinskog suda broj 28 0 P 050632 15 P od 5. juna 2017. godine, radi naplate novčanog potraživanja. Predloženo je izvršenje na nepokretnosti u vlasništvu izvršenika. Punomoćnik apelanta je 10. oktobra 2017. i 14. marta 2018. godine dostavio Općinskom sudu urgencije za odlučivanje po podnesenom prijedlogu za izvršenje.

3. Punomoćnik apelanta je 7. maja 2018. godine dostavio Općinskom sudu dopunu prijedloga za izvršenje na način da je, između ostalog, postavio zahtjev za utvrđivanje imovine izvršenika prije donošenja rješenja o izvršenju. Općinski sud je 27. juna 2018. godine postupio po zahtjevu za utvrđivanje imovine izvršenika na način što je zaključkom pozvao izvršenika da na propisanim obrascima dostavi podatke o svojoj pokretnoj i nepokretnoj imovini te novčanim primanjima istovremeno upozoravajući izvršenika da će ukoliko se ne postupi po navedenom u datom roku, istog novčano kazniti. Punomoćnik apelanta je 1. novembra 2018. godine zatražio od Općinskog suda da postupi po zaključku suda od 27. juna 2018. godine odnosno da novčano kazni izvršenika zbog nepostupanja po predmetnom zaključku suda.

4. Općinski sud je dnevnom naredbom postupajućeg saradanika od 4. februara 2019. godine zatražio presignaciju predmeta na sudiju, a radi novčanog kažnjavanja izvršenika imajući u vidu da stručni saradnik nema ovlaštenja da izriče novčane kazne. Nakon presignacije, postupajući sudija je 22. avgusta 2019. godine donio rješenje kojim je izrekao izvršeniku novčanu kaznu u iznosu od 100,00 KM. Navedeno rješenje Općinski sud nije mogao uručiti izvršeniku, te je dostavu pokušao putem upravnika pošte i to u dva navrata (24. septembra 2019. i 14. januara 2020. godine). Nakon što je Općinski sud obaviješten da izvršenik nije podigao pismeno postupajući sudija je izdao naredbu za presignaciju predmeta na stručnog saradnika radi daljeg postupanja.

5. Postupajući stručni saradnik Općinskog suda je 10. februara 2020. godine pozvao punomoćnika apelanta da dostavi Općinskom sudu aktuelni zemljišnoknjižni izvadak ili da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja, koje je punomoćnik apelanta blagovremeno dostavio.

6. Općinski sud je 6. maja 2020. godine donio rješenje o izvršenju te je istog dana izvršio zabilježbu pedmetnog rješenja u zemljišnim knjigama.

7. Zaključkom Općinskog suda od 25. januara 2021. godine naloženo je strankama da u roku od osam dana od dana prijema zaključka dostave sudu izjašnjenje o načinu utvrđivanja vrijednosti nepokretnosti na kojoj je određeno izvršenje, koji zaključak nije uredno dostavljen izvršeniku. Punomoćnik apelanta je 28. januara 2021. godine Općinskom sudu predložio način utvrđivanja vrijednosti nepokretnosti. Općinski sud je 14. aprila 2021. godine ponovo izvršio dostavu zaključka od 25. januara 2021. godine izvršeniku.

8. Općinski sud je zaključkom od 10. juna 2021. godine naložio apelantu da u roku od 30 dana predujmi iznos od 600,00 KM na ime vještačenja radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine, koji zaključak je 14. juna 2021. godine zaprimio punomoćnik apelanta. Općinski sud je naveo da po navedenom zaključku od 10. juna 2021. godine punomoćnik apelanta nije postupio do pisanja predmetnog odgovara na apelaciju.

9. Punomoćnik apelanta je 9. avgusta 2021. godine Općinskom sudu dostavio dopunu prijedloga za izvršenje u kojem je podnio zahtjev za utvrđivanje imovine izvršenika.

10. Postupak je u toku.

Apelacioni navodi

11. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Odgovori na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovorima na apelaciju naveo tok postupka, naveden u čininičnom dijelu odluke, ukazujući da je tokom postupka došlo do promijene postupajućeg saradnika, koji je bio zadužen sa predmetnom apelanta. Ističe da je predmetna dužina trajanja postupka uvjetovana u prvom redu zahtjevima apelanta, a potom i nemogućnošću urednog dostavljanja odluka suda. Ukazuje da je sam apelant zahtijevao da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od izvršenika podatke o njegovoj imovini, te kako izvršenik iste nije dostavio, Općinski sud je, kako navodi, donio rješenje o novčanom kažnjavanju. U vezi s tim, ističe da je postupajući sudija nekoliko puta bezuspješno pokušavao dostaviti navedenu odluku izvršeniku. Osim toga navodi da je tokom postupka proglašena pandemija bolesti izazvane koronavirusom. Shodno odredbama Zakona o izvršnom postupku, navodi da se rješenja o izricanju novčane kazne i rješenja o izvršenju moraju dostaviti po istim odredbama koje vrijede za dostavu tužbe, te da Općinski sud nije mogao dostaviti ove odluke na navedeni način zbog čega smatra da je uz prethodno navedeno isto uvjetovalo i predmetnu dužinu postupka.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

16. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.).

17. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (poteškoće sa uručenjem rješenja o izricanju novčane kazne izvršeniku, zatim zaključka kojim je naloženo izjašnjenje o načinu utvrđivanja vrijednosti nepokretnosti na kojoj je određeno izvršenje, kao i da se tokom postupka ukazala potreba za vještačenjem radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine), Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem postupku.

18. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka tražio da se utvrdi izvršenikova imovina i to prije donošenja predmetnog rješanja o izvršenju, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane u određenoj mjeri uticalo na dužinu trajanja postupka jer je Općinski sud postupio po apelantovom prijedlogu i zatražio podatke od izvršenika o njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini te novčanim primanjima. Nadalje, ocjenjujući ponašanje nadležnog suda, Ustavni sud zapaža da je evidentna početna pasivnost Općinskog suda, imajući u vidu da Općinski sud u periodu od oko osam mjeseci (sve do apelantovog dostavljanja dopune prijedloga za izvršenje) nije donio rješenje o izvršenju što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku tj. obavezom da učinkovito i ekonomično preduzima raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. Međutim, nakon početne neaktivnosti Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u nastavku postupka u skladu sa procesnim mogućnostima nastojao da provodi procesne radnje na način da je odmah nakon predmetne dopune prjedloga za izvršenje postupio po zahtjevu za utvrđivanje imovine izvršenika na način što je zaključkom pozvao izvršenika da dostavi podatke o pokretnoj i nepokretnoj imovini te novčanim primanjima, pri tome upozoravajući istog da će ukoliko po istom ne postupi biti novčano kazniti. Punomoćnik apelanta je 1. novembra 2018. godine zatražio od Općinskog suda da postupi po zaključku suda odnosno da novčano kazni izvršenika zbog nepostupanja po predmetnom zaključku suda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u relativno razumnom roku (oko tri mjeseca) dnevnom naredbom postupajućeg saradnika zatražio presignaciju predmeta na sudiju, radi novčanog kažnjavanja izvršenika, kao i da je nakon presignacije, postupajući sudija 22. avgusta 2019. godine donio rješenje kojim je izrekao izvršeniku novčanu kaznu izvršeniku. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se navedeno rješenje o kažnjavanju nije moglo uručiti izvršeniku, te je dostava pokušana putem upravnika pošte i to u dva navrata (24. septembra 2019. i 14. januara 2020. godine). Nakon što je Općinski sud obaviješten da izvršenik nije podigao pismeno postupajući sudija je izdao naredbu za presignaciju predmeta na stručnog saradnika radi daljeg postupanja koji je u razumnom roku pozvao apelanta da dostavi Općinskom sudu aktuelni zemljišnoknjižni izvadak ili da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja. Nakon blagovremenog postupanja po navedenom zaključku od strane apelanta, Općinski sud je 6. maja 2020. godine donio rješenje o izvršenju te je promptno, istog dana, izvršio zabilježbu predmetnog rješenja u zemljišnim knjigama. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u periodu od oko osam mjeseci pozvao stranke da dostave izjašnjenje o načinu utvrđivanja vrijednosti nepokretnosti na kojoj je određeno izvršenje, te je u razumnom roku zaključkom od 10. juna 2021. godine naložio apelantu da u roku od 30 dana predujmi iznos na ime vještačenja radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine, po kojem nalogu apelant, kako navodi Općinski sud, sve do pisanja odgovora na apelaciju nije postupio. U odgovoru na apelaciju Općinski sud dužinu trajanja postupka pravda promijenom postupajućeg saradnika, koji je bio zadužen sa predmetnom apelanta te proglašenjem stanja nesreće prouzrokovane pojavom koronavirusa. U vezi sa promijenom postupajućeg saradnika, Ustavni sud smatra da je navedena okolnost u izvjesnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, međutim, ta okolnosti sama po sebi na oslobađaja sud obaveze da u konkretnom slučaju postupa bez nepotrebnog odgađanja. U vezi s pojavom kornavirusa, Ustavni sud zapaža da je epidemiološka situacija izazvana COVID 19 virusom u velikoj mjeri uticala na život i rad u Bosni i Hercegovini, naročito od marta mjeseca 2020. godine kada su nadležni organi počeli uvoditi restriktivne mjere u cilju suzbijanja širenja COVID 19 virusa. Stoga se navedena situacija može smatrati objektivnom okolnošću koja je u izvjesnoj mjeri uticala na konkretan slučaj. Stoga, imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju, u suštini, radi o postupku u kojem su se pojavile poteškoće sa dostavljanjem odluka nadležnog suda izvršeniku, zbog čega Ustavni sud smatra da su u postupku postojale objektivne okolnosti. Navedeni period trajanja postupka se, prema ocjeni Ustavnog suda, ne može staviti na teret Općinskom sudu. Naime, taj sud je u razumnim rokovima, izuzev navedenih perioda neaktivnosti, preduzimao radnje iz svoje nadležnosti i odlučivao o otklanjanju procesnih smetnji, što sve ukazuje da je sud vodio postupak nastojeći da se steknu procesne pretpostavke da se efektivno okonča, poduzimajući pri tome sve radnje kako bi razumno pomogao okončanju postupka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4763/20 (S. Ć.) | Sudska praksa | Aktio