Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3406/21 (A.Ć.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3406/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3406/21, rješavajući apelaciju koju je podnio A.Ć., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio A.Ć.
protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 018448 20 Gž od 10. augusta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. A. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Faruk Ćupina advokat iz Mostara, podnio je 1. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 018448 20 Gž od 10. augusta 2021. godine.
2. Rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Mostaru broj 058-0-DN-17-001 597 od 31. jula 2020. godine, na osnovu rješenja Kantonalnog suda broj 07 0 Dn 016401 19 Gž od 5. maja 2020.godine, odbijen je apelantov zahtjev radi upisa zabilježbe postojanja upravnog postupka u zemljišnoj knjizi na osnovu potvrde o prijemu zahtjeva o pokretanju upravnog postupka pred Odjelom za finansije i nekretnine Grada Mostara broj UPI 05/2-33-3670/07 od 6. juna 2017.godine, te određeno da će se u zemljišnoknjižnom ulošku upisati zabilježba odbijanja, a brisati upis u B vlasničkom listu pod rednim brojem 4.
3. U obrazloženju prvostepenog rješenja prvostepeni sud je naveo da je taj sud, na zahtjev apelanta radi upisa zabilježbe postojanja upravnog postupka u zemljišnoj knjizi, rješenjem od 31. jula 2018. godine dozvolio upis zabilježbe u zemljišnoj knjizi. Zatim da je rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 Dn 016401 19 Gž od 5. maja 2020.godine uvažena žalba V.M. izjavljena protiv rješenja od 31. jula 2018. godine i prvostepeno rješenje preinačeno (tako što je odbijen predmetni apelantov zahtjev). Imajući u vidu navedeno, prvostepeni sud je odlučio kao dispozitivu rješenja na osnovu člana 43. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakona o zemljišnim knjigama).
4. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja od 31. jula 2020. godine, Kantonalni sud je rješenjem od 10. augusta 2021. godine odbio kao neosnovanu predmetnu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.
5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je rješenjem tog suda broj 07 0 Dn 016401 19 Gž od 5. maja 2020.godine (greškom u kucanju navedeno: „od 23. oktobra 2018. godine“) pravosnažno odlučeno o predmetnom apelantovom zahtjevu (res iudicata). Kantonalni sud je naveo da je pobijano rješenje od 31. jula 2020. godine doneseno u postupku provođenja rješenja Kantonalnog suda od 5. maja 2020.godine, u smislu odredbi Zakona o zemljišnim knjigama i člana 38. tačka 8. Pravilnika o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima. Naime, naveo je da je na osnovu navedenog rješenja Kantonalnog suda, u smislu člana 3. stav 2. tačka 3., člana 41. i člana 45. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama, prvostepeni sud izvršio upis u zemljišnu knjigu, te naglasio da je prvostepeni sud postupio shodno čl. 31. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud na nekretninama (na kojima je apelant podnesenim zahtjevom tražio da se dozvoliti upis zabilježbe postojanja upravnog postupka) pravilno izvršio izmjene i vratio zemljišnoknjižni uložak u stanje koje je bilo prije provođenja rješenja od 31. jula 2018. godine, zabilježbom odbijanja i brisanjem upisa, sve na osnovu člana 43. Zakona o zemljišnim knjigama. Također je naveo da rješenje od 31. jula 2020. godine sadrži sve obvezne elemente popisane članom 39. navedenog Pravilnika, te da je dovoljno obrazloženo, pa nisu osnovani ni apelantovi navodi o nepoštivanju člana 40. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da su redovni sudovi u predmetnom postupku donijeli odluke u suprotnosti sa Zakonom o zemljišnim knjigama, budući da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi zakonski kriteriji za dopuštanje predmetnog upisa zabilježbe postojanja upravnog postupka. Također navodi rješenje od 31. jula 2020. godine nema kvalitetno obrazloženje, u smislu člana 200. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da je tim rješenjem odbijen zahtjev apelanta.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dao detaljno i jasno obrazloženje za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima (koje apelant ponavlja u apelaciji), u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić