Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3697/21 (A. R.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3697/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3697/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Amer Ramić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Amer Ramić protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 K 120318 21 Kž 3 od 16. septembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Amer Ramić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 23. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 120318 21 Kž 3 od 16. septembra 2021. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 K 120318 21 K 2 od 17. avgusta 2021. godine odlučeno je da se apelantu, kao braniocu po službenoj dužnosti na ime zastupanja optuženog (V.P.) u predmetu tog suda broj 96 0 K 120318 21 K 2, ima isplatiti iznos od 5.494,32 KM.

3. Odlučujući o žalbi Tužilaštva Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 17. avgusta 2021. godine, Apelacioni sud je Rješenjem broj 96 0 K 120318 21 Kž 3 od 16. septembra 2021. godine predmetnu žalbu djelimično uvažio i preinačio osporeno rješenje tako što se apelantu, na ime odbrane po službenoj dužnosti optuženog, umjesto iznosa od 5.494,32 KM ima isplatiti iznos od 4.932,72 KM.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Apelacioni sud je naveo da osnovano Tužilaštvo u svojoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja ističe da je prvostepeni sud apelantu neosnovano dodijelio nagrade za sastavljanje dva odgovora na žalbe koje je Tužilaštvo izjavilo protiv prvostepenih presuda (od 9. jula 2020. godine i 1. marta 2021. godine). Naime, Apelacioni sud je ukazao da je analizom sadržaja odgovora na žalbu od 7. septembra 2020. godine, kao i odgovora na žalbu od 22. aprila 2021. godine, taj sud utvrdio da apelant navedenim odgovorima na žalbe nije na adekvatan i detaljan način osporavao žalbe Tužilaštva, budući da u istima nije naveo niti jedan razlog kojim bi drugostepenom sudu ukazao na neosnovanost žalbenih navoda, već je u suštini samo paušalno konstatovao da prvostepeni sud prilikom donošenja prvostepenih presuda nije učinio povrede na koje se od strane Tužilaštva žalbama ukazivalo. Stoga, Apelacioni sud je naveo da procesna radnja podnošenja odgovora na žalbe u konkretnom slučaju nije bila nužna za zaštitu prava i interesa optuženog, jer su naprijed navedeni odgovori samo formalno podneseni, te je bilo potrebno iznos nagrade koji je prvostepeni sud dosudio apelantu pobijanim rješenjem umanjiti za 120 bodova, odnosno za iznos od 480,00 KM, zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 81,60 KM. Prema tome, Apelacioni sud je naveo da je imajući u vidu naprijed navedeno žalbu Tužilaštva djelimično uvažio i prvostepeno rješenje preinačio, te apelantu na ime nagrade za odbranu po službenoj dužnosti optuženog, umjesto iznosa od 5.494,32 KM, koji iznos mu je pobijanim rješenjem dosudio prvostepeni sud, odredio iznos od 4.932,72 KM, koliko apelantu pripada pravilnom primjenom Odluke o naknadi troškova krivičnog postupka prema Zakonu o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da su paušalni i netačni navodi Apelacionog suda povodom sadržaja odgovora na žalbe koje je apelant sačinio, te ističe da taj sud nije imao apsolutno nikakvo pravno ovlašćenje da razmatra da li je apelantu trebala biti dosuđena nagrada za sačinjavanje odgovora na žalbu u predmetnom krivičnom postupku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Apelacioni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Apelacioni sud jasno obrazložio zbog čega je u konkretnom slučaju iznos nagrade koji je prvostepeni sud dosudio apelantu pobijanim rješenjem trebalo umanjiti, a Ustavni sud ne vidi proizvoljnost u takvom obrazloženju Apelacionog suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3697/21 (A. R.) | Sudska praksa | Aktio