Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4731/20 (R. V.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4731/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-4731/20, rješavajući apelaciju Romea Valjevca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Romeo Valjevac zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 I 324599 20 I, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Romeo Valjevac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZAK Milorad i Dejan Đukić advokati iz Banjaluke, podnio je 28. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 324599 20 I.
2. Apelant je 30. aprila 2020. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave - Sudskog poravnanja Osnovnog suda broj 71 0 P 057393 09 P od 20. marta 2012. godine, protiv izvršenika (“Grand trade” d.o.o. Banja Luka). Osnovni sud je 19. maja 2020. godine donio rješenje o izvršenju broj 71 0 1 324599 20 I, protiv kojeg je uložen prigovor od strane izvršenika. Apelant je 10. juna 2020. godine dostavio odgovor na prigovor izvršenika.
3. Osnovni sud je odredio vještačenje po vještaku ekonomske struke radi utvrđivanja visine potraživanja apelanta po osnovu izvršne ispravesudskog poravnanja, imajući u vidu kontradiktorne navode izvršnih stranaka datih u prigovoru i odgovor na prigovor.
4. Postupak je u toku pred Osnovnim sudom.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja predmetnog rješenja o izvršenju, odnosno zbog neodlučivanja po prigovoru izvršenika u periodu dužem od šest mjeseci došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok postupka, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da je prijedlog za izvršenje podnio 16. marta 2020. godine da se u nekoliko navrata obraćao Osnovnom sudu, kako pismenim tako i usmenim urgencijama ali da na iste nije dobio odgovor. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Odgovori na apelaciju
6. Osnovni sud je u odgovorima na apelaciju naveo da su navodi apelacije neosnovani te da je istu potrebno odbiti ili odbaciti. Naime, sve iz razloga što je, kako navodi, prijedlog za izvršenje zaprimljen 30. aprila 2020. godine a da je sud rješenje o izvršenju donio 19. maja iste godine. Dalje navodi da je rješenje o izvršenju doneseno na osnovu izvršne isprave sudskog poravnanja koje je postignuto pred ovim sudom s tim što je iznos potraživanja manji u odnosu na postignuto poravnanje, odnosno cijena koju su stranke postigle po osnovu ugovora o kupoprodaji nekretnina. Ističe da je protiv predmetnog rješenje o izvršenju izvršenik uložio prigovor u kojem u cijelosti osporava iznos duga kao i iznos kamata i smatra da je čak plaćeno više nego što se prijedlogom za izvršenje tražilo. Shodno navedenom ukazuje da bi o svemu mogao odlučiti prvenstveno treba zakazati posebno ročište na kojim će se stranke izjasniti na navode kako prigovora u odnosu na isplaćena potraživanja a tako i da apelant dokaže da potraživanja nisu isplaćena poslije sklopljenog poravnanja u parnici koja je predhodila izvršnom postupku. Ističe da predmetno ročište do sada nije moglo biti zakazano zbog posebnih uslova koje sud treba obezbjediti obzirom na postojeće stanje zbog korone kao i određivanje vještaka ekonomske struke. Navodi da su eventualna potraživanja apelanta obezbjeđena tako što su po rješenju o izvršenju ovog suda sredstva izvršenika u cjelokupnom iznosu po rješenju zapljenjena na računu izvršenika kod Nove banke a.d. Banja Luka. U međuvremenu je, kako navodi, odredio vještačenje po vještaku ekonomske struke radi utvrđenja visine potraživanja apelanta po osnovu izvršne isprave sudskog poravnanja postignutog pred ovim sudom broj 71 0 P 057393 09 P od 20. marta 2012. godine, imajući u vidu kontradiktorne navode izvršnih stranaka datih u prigovoru i odgovor na prigovor, te da će po okončanju vještačenja odlučiti o prigovoru izvršenika.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).
10. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.).
11. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 30. aprila 2020. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje (imajući u vidu predmetni odgovor na apelaciju) pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko jedne godine i osam mjeseci.
12. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (bilo je potrebno odrediti vještačenje po vještaku ekonomske struke), Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o složenom postupku.
13. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu, koji je za njega od većeg značaja jer nastoji da ostvari svoje potraživanje određeno izvršnom ispravnom. Nadalje, ocjenjujući ponašanje nadležnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud predmetno rješenje o izvršenju odredio 20 dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, što se u konkretnom slučaju može smatrati primjerenom ažurnošću (prijedlog za izvršenje je podnesen 30. aprila 2020. godine, dok je rješenje o izvršenju doneseno 19. maja 2020. godine), protiv kojeg rješenja je uložen prigovor od strane izvršenika. Ustavni sud zapaža da Osnovni sud o predmetnom prigovoru još uvijek nije odlučio odnosno nije donio odluku u period od oko jedne godine i šest mjeseci što nije u skladu sa procesnim zakonom i standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitno postupanje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud kao opravdanje za dužinu postupka odlučivanja po prigovoru opravdava pojavom kornavirusa. Ustavni sud zapaža da je epidemiološka situacija izazvana COVID 19 virusom u velikoj mjeri uticala na život i rad u Bosni i Hercegovini, naročito od marta mjeseca 2020. godine kada su nadležni organi počeli uvoditi restriktivne mjere u cilju suzbijanja širenja COVID 19 virusa. Stoga se navedena situacija može smatrati objektivnom okolnošću koja je u izvjesnoj mjeri uticala na konkretan slučaj. Međutim, imajući u vidu odgovor na apelaciju iz kojeg proizilazi da je Osnovni sud radi odlučivanja o prigovoru izvršenika odredio vještačenje po vještaku ekonomske struke radi utvrđenja visine potraživanja apelanta po osnovu izvršne isprave sudskog poravnanja postignutog pred ovim sudom broj 71 0 P 057393 09 P od 20. marta 2012. godine, imajući u vidu kontradiktorne navode izvršnih stranaka datih u prigovoru i odgovor na prigovor. Zatim da su „eventualna potraživanja apelanta obezbjeđena tako što su po rješenju o izvršenju sredstva izvršenika u cjelokupnom iznosu po rješenju zapljenjena na računu izvršenika kod Nove banke a.d. Banja Luka“ Ustavni sud smatra da u ovom slučaju još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Stoga, posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da imajući u vidu složenost predmetnog postupka, objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajnja postupka kao i ukupnu dužinu trajanja postupka od oko jedne godine i osam mjeseci, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanta na pravično suđenje. Stoga, imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Apelant je u apelaciji isticao i kršenje prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju, koje je doveo u kontekst povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, o čemu je Ustavni sud već dao svoju ocjenu, zbog čega smatra da nije potrebno posebno da se upušta u ispitivanje ovih navoda.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić