Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2288/21 (Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Propisano zakonom
- Miješanje u imovinu
- Izvršenje
- Građevinsko zemljište
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2288/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-2288/21, rješavajući apelacije koje je podnio Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka
a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Pročišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici broj 43 0 Ip 155220 21 Pž 2 od 20. travnja 2021. godine i Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici broj 43 0 Ip 155214 21 Pž od 7. travnja 2021. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici broj 43 0 Ip 155220 21 Pž 2 od 20. travnja 2021. godine, Rješenja Općinskoga suda u Zenici broj 43 0 Ip 155220 17 Ip od 22.
veljače 2021. godine, Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici broj 43 0 Ip 155214 21 Pž od 7. travnja 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Zenici broj 43 0 Ip 155214 17 Ip od 5. veljače 2021. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2288/21
1. Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 28. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Ip 155220 21 Pž 2 od 20. travnja 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Ip 155220 17 Ip od 22. veljače 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda od 5. siječnja 2018. godine dozvoljena je ovrha predložena od strane tražitelja ovrhe (Grad Zenica) na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja od 6. prosinca 2013. godine, kojim je apelant obvezan da na ime naknade za korištenje građevinskog zemljišta tražitelju ovrhe isplati određene novčane iznose.
3. Rješenjem Općinskog suda od 7. rujna 2020. godine odložena je predložena ovrha.
4. Rješenjem Općinskog suda od 22. veljače 2021. godine (na osnovu prijedloga tražitelja ovrhe) određeno je da se nastavlja ovrha.
5. Rješenjem Kantonalnog suda od 20. travnja 2021. godine odbijen je apelantov priziv i potvrđeno rješenje od 22. veljače 2021. godine.
6. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud naveo da je neutemeljen apelantov prigovor kojim je ukazivao da se rješenje o ovrsi temelji na ovršnoj ispravi koja sadrži utvrđenu naknadu za korištenje građevinskog zemljišta, iako je Ustavni sud FBiH donio presudu kojom je utvrdio da odredbe Zakona o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine (koje su se ticale te naknade) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U svezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je predmetna ovršna isprava (rješenje od 6. prosinca 2013. godine) donesena znatno ranije u odnosu na datum od kada se primjenjuje Presuda Ustavnog suda FBiH od 23. listopada 2018. godine (objavljena u „Službenim novinama FBiH“ br. 4/18 od 23. studenog 2018. godine). Kantonalni sud je istakao da je već dao objašnjenje na ove apelantove navode u rješenju od 15. srpnja 2020. godine. S obzirom na to, Kantonalni sud je istakao da su neutemeljeni apelantovi prigovori da je ovršna isprava izgubila pravnu osnovu, te da je sukladno članku 63. stavak 1. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOP) predmetni postupak trebalo obustaviti.
2. AP-2289/21
7. Apelant je 28. lipnja 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnoga suda broj 43 0 Ip 155214 21 Pž od 7. travnja 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda broj 43 0 Ip 155214 17 Ip od 5. veljače 2021. godine.
8. Rješenjem Općinskog suda od 11. siječnja 2018. godine dozvoljena je ovrha predložena od strane tražitelja ovrhe (Grad Zenica) na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja od 27. siječnja 2017. godine, kojim je apelant obvezan da na ime naknade za korištenje građevinskog zemljišta tražitelju ovrhe isplati određene novčane iznose.
9. Rješenjem Općinskog suda od 5. veljače 2021. godine ovršni je postupak (na osnovu prijedloga tražitelja ovrhe) djelomično obustavljen u odnosu na glavni dug i troškove postupka, dok je ovršni postupak nastavljen radi namirenja zakonskih zateznih kamata do potpunog namirenja tražitelja ovrhe.
10. Rješenjem Kantonalnog suda od 7. travnja 2021. godine odbijen je apelantov priziv i potvrđeno rješenje od 5. veljače 2021. godine.
11. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud naveo da je u tijeku postupka plaćen glavni dug i troškovi postupka, pa je prvostupanjski sud na prijedlog tražitelja ovrhe donio rješenje kojim je djelomično obustavljen ovršni postupak i ukinute su sve provedene radnje u dijelu koji se odnosi na glavni dug i troškove postupka, te je određeno da se ovršni postupak nastavlja radi naplate pripadajućih zakonskih kamata. Kantonalni sud je istakao je neutemeljen apelantov prigovor kojim je ukazivao da ovršna isprava sadrži utvrđenu naknadu za korištenje građevinskog zemljišta, iako je Ustavni sud FBiH donio presudu kojom je utvrđeno da odredbe Zakona o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine, koje se odnose na tu naknadu, nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U svezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je predmetna ovršna isprava (rješenje 27. siječnja 2017. godine) donesena znatno ranije u odnosu na datum od kada se primjenjuje Presuda Ustavnog suda FBiH broj U-64/17 od 23. listopada 2018. godine (objavljena u „Službenim novinama FBiH“ br. 4/18 od 23. studenog 2018. godine). S obzirom na to, Kantonalni sud je istakao da su neutemeljeni apelantovi prigovori da je ovršna isprava izgubila pravnu osnovu, te da je sukladno članku 63. stavak 1. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOP) predmetni postupak trebalo obustaviti.
Spajanje predmeta
12. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene od istog apelanta, te se zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2288/21.
Apelacioni navodi
13. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant, između ostalog, smatra da su ovršne isprave prestale važiti budući da su utemeljene na odredbama zakona koje nisu u skladu s Ustavnom Federacije Bosne i Hercegovine.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a) Ratione materiae
15. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud smatra da se u predmetnim nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, o njegovim "građanskim pravima ili obavezama" u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine se odlučivalo u upravnom postupku u kojem su donesena rješenja tražitelja ovrhe od 6. prosinca 2013. godine i 7. siječnja 2017. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 3123/20 od 14. listopada 2020. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
b) Prima facie
16. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu odnose na način na koji je sud primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
18. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluka osporenih predmetnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba ZOP-a u bilo kojem dijelu bila proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, odnosno da je miješanje u pravo na imovinu apelanata bilo proizvoljno. U pogledu apelantovih navoda su „ovršne isprave prestale važiti budući da su utemeljene na odredbama koje nisu u skladu s Ustavnom Federacije Bosne i Hercegovine“, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao o istom pitanju, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovitog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 1594/21 od 23. lipnja 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnim apelacijama pokreću pitanje prava na imovinu, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
19. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić