Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3146/20 (Kompas Međugorje d.d. Čitluk)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Izvršni postupak
  • Isplata duga
  • Kamata
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3146/20

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3146/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Kompas Međugorje d.d. Čitluk, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija koju je Kompas Međugorje d.d. Čitluk podnio protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 695267 19 Pž od 27. svibnja 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Kompas Međugorje d.d. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Slaven Bevanda, odvjetnik iz Mostara, podnio je 21. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 695267 19 Pž od 27. svibnja 2020. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 22. rujna 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Općinski sud i izvršenik su u razdoblju od 27. rujna do 11. listopada 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju, koji su 24. prosinca 2021. godine dostavljeni apelantu. Apelant u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Ps 039588 03 Ps od 23. listopada 2008. godine obvezan je izvršenik (tužena u parničnom postupku) da apelantu isplati naknadu za korištenje izuzetog kampa Međugorje, za razdoblje od 10. prosinca 1992. do 23. prosinca 1996. godine, u preciziranom iznosu pobliže navedenom u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, te da mu naknadi troškove parničnog postupka također u preciziranom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom od 23. listopada 2008. godine do isplate. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 039588 09 Pž od 15. studenog 2011. godine, koja je u revizijskom postupku potvrđena Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 039588 12 Rev 2 od 18. listopada 2012. godine, žalba tužene je djelomično uvažena i prvostupanjska presuda preinačena u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama tako što je zahtjev za plaćanje zakonske zatezne kamate u cijelosti odbijen kao neutemeljen, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena. Iz obrazloženja presude Kantonalnog suda proizlazi da je u predmetnom postupku utvrđeno da apelantovo potraživanje predstavlja potraživanje po osnovi mobiliziranih materijalno-tehničkih sredstava i opreme, na koje se odnosi Uredba o kriterijima i normativima raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u oružane snage i druge potrebe obrane, odnosno posebno potraživanje koje je nastalo u posebnim okolnostima i koje je kao takvo regulirano posebnim zakonom. Prema načelu lex specialis derogat legi generali, prilikom donošenja odluke potrebno je primijeniti odredbu članka 6. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, prema kojoj se potraživanja po osnovi mobiliziranih ili ustupljenih materijalno-tehničkih sredstava i opreme proglašavaju javnim dugom Federacije i na njih se ne obračunavaju kamate za razdoblje od dana nastanka do dana realizacije.

6. Apelant je 12. ožujka 2018. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje presude Općinskog suda od 23. listopada 2008. godine i presude Kantonalnog suda od 15. studenog 2011. godine, tražeći da sud naloži izvršeniku da mu na ime naknade za korištenje izuzetog kampa isplati precizirani iznos sa zakonskim zateznim kamatama od 15. prosinca 2011. godine, na ime naknade troškove parničnog postupka precizirani iznos sa zakonskom zateznom kamatom od 23. listopada 2008. godine, kao i na ime troškova izvršnog postupka precizirani iznos.

7. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 Ip 695267 18 Ip od 16. ožujka 2018. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

8. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 695267 18 Ip od 29. siječnja 2019. godine (ispravljenim rješenjem od 18. veljače 2019. godine) djelomično je usvojen prigovor izvršenika koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na ime glavnog duga, te je u tom dijelu rješenje o izvršenju od 16. ožujka 2018. godine stavljeno izvan snage. Općinski sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da su navodi iz prigovora koji se odnose na kamate utemeljeni imajući u vidu da u izvršnoj ispravi kamate nisu dosuđene, pa je u tom dijelu usvojio prigovor izvršenika.

9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 695267 19 Pž od 27. svibnja 2020. godine žalbe izvršenika i apelanta izjavljene protiv rješenja Općinskog suda od 29. siječnja 2019. godine su odbijene kao neutemeljene i prvostupanjsko rješenje potvrđeno.

10. Kantonalni sud je naveo da je apelant u žalbi naveo da prijedlogom za izvršenje nije potraživana zakonska zatezna kamata na glavni dug počevši od 23. listopada 2008. godine, već od dana izvršnosti sudske odluke pa do isplate, te se pozvao i na članak 6. stavak 3. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza Federacije BiH, navodeći da je tom odredbom priznato pravo na isplatu zatezne kamate od dana izvršnosti odluke. Kantonalni sud je naveo da je izvršenik u žalbi i odgovoru na apelantovu žalbu, između ostalog, naveo da se apelant u svojoj žalbi neutemeljeno poziva na članak 6. stavak 3. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza FBiH koji regulira kamatu za opće obveze, jer se u konkretnom slučaju ne radi o općim obvezama, koje su taksativno navedene u članku 4. istog Zakona, te ne obuhvaćaju tzv. ratna potraživanja, kao što je u konkretnom slučaju.

11. Kantonalni sud je, ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, utvrdio da su žalbe neutemeljene. Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da nisu utemeljeni apelantovi žalbeni navodi kojima ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je usvojio prigovor izvršenika u pogledu zakonskih zateznih kamata, imajući u vidu da u izvršnoj ispravi zakonske zatezne kamate nisu dosuđene. U tom smislu, Kantonalni sud je pojasnio da se izvršenje određuje na temelju izvršne isprave koja je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražitelj izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Pravo na naplatu kamate u izvršnom postupku ne proizlazi iz samog zakona, već kamata mora biti određena izvršnom ispravom. Kako je u konkretnom slučaju presudom Kantonalnog suda od 15. studenog 2011. godine zahtjev za plaćanje zakonske zatezne kamate u cijelosti odbijen kao neutemeljen, Kantonalni sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je donio pobijano rješenje i rješenje o ispravci tog rješenja, te odlučio da djelomično usvoji prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju od 16. ožujka 2018. godine stavi izvan snage, u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na ime glavnog duga. Shodno navedenom, Kantonalni sud je ocijenio da nisu utemeljeni apelantovi žalbeni navodi kojima ukazuje na to da je kamatu potraživao od 15. prosinca 2011. godine kao dana izvršnosti drugostupanjske odluke, imajući u vidu da zakonske zatezne kamate na glavni dug uopće nisu ni dosuđene drugostupanjskom odlukom, tj. izvršnom ispravom. Imajući u vidu sve navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je djelomično usvojio prigovor izvršenika u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na ime glavnog duga i rješenje o izvršenju od 16. ožujka 2018. godine u tom dijelu stavio izvan snage.

12. Kantonalni sud je neutemeljenost žalbenih prigovora izvršenika detaljno pojasnio na stranici 3. obrazloženja rješenja, dok je u odnosu na dio kojim je ostavio na snazi rješenje u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na ime troškova parničnog postupka detaljno pojasnio na stranici 4. obrazloženja rješenja.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

13. Apelant ukazuje da mu je osporenom odlukom, u dijelu kojim je odbijen prijedlog za isplatu zakonske zatezne kamate na ime glavnog duga, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

14. Kršenje navedenih prava apelant dovodi u svezu sa proizvoljnom primjenom članka 277. Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) i članka 25. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Naime, apelant smatra da mu pripada pravo na zateznu kamatu u skladu sa odredbom članka 277. ZOO-a. Podsjeća da on kao tražitelj izvršenja nije tražio zatezne kamate od dana nastanka obveze, kako je to izvršenik neutemeljeno isticao u svom prigovoru, nego je tražio zateznu kamatu od izvršnosti sudske odluke. Imajući u vidu navedeno, apelant smatra da mu pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu u skladu s odredbama iz članka 277. stavak 1. ZOO-a, koja zatezna kamata je utvrđena člankom 6. stavak 3. i člankom 17a. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza Federacije BiH, i to od dana izvršnosti odluke. II.Odgovor na apelaciju

15. Kantonalni sud je naveo da je na sjednici vijeća od 27. svibnja 2020. godine odlučio o žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 29. siječnja 2019. godine.

16. Općinski sud je opisao kronologiju predmetnog postupka, naglasivši da je 6. srpnja 2020. godine donesen zaključak o okončanju izvršnog postupka.

17. Izvršenik je naveo da se apelant u svezi sa zakonskim zateznim kamatama na glavni dug, suprotno izreci izvršne isprave, potpuno pogrešno poziva na članak 6. stavak 3. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza Federacije Bosne i Hercegovine, budući da je tom odredbom propisan izuzetak koji regulira kamatu za opće obveze, ali dodijeljenu i utvrđenu samo u izvršnoj odluci od dana izvršnosti odluke po stopi od 2,5%, a u konkretnom slučaju se uopće ne radi o općim obvezama, koje obveze su taksativno navedene u članku 4. tog zakona i koje obveze ne obuhvaćaju tzv. ratna potraživanja, kao što je to u konkretnom slučaju, jer su ratna potraživanja posebno regulirana člancima od 16. do 25. navedenog zakona. Naime, shodno odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza Federacije BiH ne postoji pravni osnova za obračun i isplatu zakonskih zateznih kamata iz presuda iz osnove ratnih potraživanja, posebno onih kojima nije određena isplata i zakonskih zateznih kamata. Izvršenik, također, ukazuje da je člankom

6. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti eksplicitno propisano da se na ratna potraživanja ne obračunavaju kamate od dana nastanka do dana realizacije. Nadalje, izvršenik navodi da se izvršni sud morao pri donošenju rješenja o izvršenju držati naslova – izreke izvršne isprave i rješenjem o izvršenju usvojiti prijedlog apelanta kao tražitelja izvršenja samo u pogledu zahtjeva koji se odnosi na isplatu glavnog duga i troškova parničnog postupka, bez kamata, odnosno bez uvažavanja prijedloga koji se odnosi na isplatu bilo kakvih zakonskih zateznih kamata. U tom smislu, izvršenik je pojasnio da izvršnom ispravom na temelju koje se predmetno izvršenje traži zakonske zatezne kamate nisu ni dosuđene, a sve iz razloga što na tzv. ratna potraživanja zakonske zatezne kamate ne teku od dana nastanka obveze do dana njezine realizacije i one se uopće ne obračunavaju jer su se u konkretnom slučaju i u prethodnom parničnom postupku iz kojeg je proizašla predmetna izvršna isprava primijenile upravo odredbe članka 6. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti kojima je propisano da se na ratna potraživanja ne obračunavaju kamate od dana nastanka do dana realizacije, a što je jasno navedeno i u presudi na temelju koje apelant traži njezino izvršenje.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti („Službene novine Federacije BiH“ broj 43/01) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 3.

Pod potraživanjima, koja se utvrđuju i ostvaruju ovim zakonom, podrazumijevaju se potraživanja pravnih i fizičkih osoba, po slijedećim osnovima:

- mobiliziranih ili ustupljenih materijalno - tehničkih sredstava i opreme,

- isporuka materijala, proizvoda i robe i izvršenih usluga za potrebe obrane,

- ustupljenih novčanih sredstava sukladno Zakonu, drugom propisom ili općem aktu i

- drugim osnovima za potrebe obrane.

Članak 6. stavak (1) Potraživanja iz članka 3. ovog zakona proglašavaju se javnim dugom Federacije i na njih se ne obračunavaju kamate za period od dana nastanka do dana realizacije.

19. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 66/04, 49/05, 35/06, 31/08, 32/09, 65/09, 42/11 i 35/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Članak 4.

Opće obveze iz članka 3. ovoga Zakona su dugovi Federacije nastali u razdoblju od 1. travnja 1996. godine do 31. prosinca 2002. godine i sastoje se od slijedećih obveza:

1. obveze temeljem neisplaćenih invalidnina u iznosu od 126,8 milijuna KM, od čega su 98,8 milijuna KM obveze nastale suprotno Zakonu o budžetima/proračunima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 20/98);

2. obveze temeljem neisplaćenih mirovina u iznosu od 191,2 milijuna KM, od čega su 62,2 milijuna KM obveze nastale temeljem umanjenja stope doprinosa, temeljem odluke Vlade Federacije;

3. obveze temeljem neisplaćenih naknada dobavljačima za robe, materijale i usluge u iznosu od 50,7 milijuna KM;

4. obveze temeljem neisplaćenih plaća i dodataka Federalnoga ministarstva obrane i Vojske Federacije u iznosu od 37,5 milijuna KM;

5. ostale obveze u iznosu od 547,9 milijuna KM, koje se odnose na:

a) uzajamne obveze fondova mirovinskoga osiguranja i fondova zdravstvenoga osiguranja. Nakon izvršenih poravnanja po svim temeljima dugovi fondova mirovinskoga osiguranja prema fondovima zdravstvenoga osiguranja iznose 399,5 milijuna KM.

b) tražbina Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, temeljem umanjenja stope doprinosa za rudarska poduzeća i temeljem odluka Vlade Federacije, u iznosu od 62 milijuna KM i

c) obveze proračunskih korisnika koje nije prihvatio Ured za reviziju proračuna Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ured za reviziju proračuna) u iznosu od 86,4 milijuna KM.

Članak 6. stavak (2) i (3) Kamata za opće obveze iz članka 4. zakona, za razdoblje od dana stupanja na snagu osnovnog zakona do dana konačne isplate, otpisuje se.

Izuzetno od odredaba prethodnog stavka ovog članka, kamata za opće obveze dodijeljena u izvršnoj odluci donesenoj u sudskom i upravnom postupku od dana izvršnosti te odluke do dana konačne isplate, isplaćuje se po stopi od 2,5%.

20. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 42/11). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 277. stav 1.

(1) Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

21. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravak, 33/06, 39/06 – ispravak, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o ovršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravak, 33/06, 39/06 – ispravak, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 25. stavak 1.

(1) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je istjekao rok za dragovoljno ispunjenje. Rok za dragovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, a završava se istjekom zadnjega dana određenog sudskom odlukom, ako zakonom nije drugačije određeno.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 695267 19 Pž od 27. svibnja 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 22. lipnja 2020. godine, a apelacija je podnesena 21. kolovoza 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

27. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga pra-va vezana za krivične postupke.

28. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

29. Ustavni sud, prije svega, konstatira da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelant kao tražitelj izvršenja pokrenuo na temelju izvršne isprave protiv izvršenika radi naplate zakonskih zateznih kamata na ime glavnog duga, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Stoga će Ustavni sud ispitati je li postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijevaju navedene odredbe.

30. U konkretnom slučaju apelant smatra da je u postupku proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminacijska.

31. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, ocjene dokaza, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26.). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istaknuo da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Europski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. travnja 2013. godine, točka 24.). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati jesu li osporene odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni procesnog prava.

32. Dovodeći u svezu navedene stavove sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdi da su u predmetnom postupku proizvoljno primijenjene odredbe ZOO-a i ZIP-a. U kontekstu ovih apelacijskih navoda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud detaljno i jasno obrazložio razloge kojima se vodio kada je ocijenio da je Općinski sud pravilno primijenio relevantne odredbe ZIP-a, kada je prigovor izvršenika djelomično usvojio i rješenje o izvršenju stavio izvan snage u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na ime glavnog duga. Naime, Kantonalni sud je jasno ukazao na činjenicu da je u konkretnom slučaju presudom Kantonalnog suda od 15. studenog 2011. godine preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda na način da je zahtjev za plaćanje zakonske zatezne kamate u cijelosti odbijen kao neutemeljen iz čega proizlazi da izvršnom ispravom nije ni određeno plaćanje kamate. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u obrazloženju osporenog rješenja zaključio da nisu utemeljeni apelantovi žalbeni navodi kojima ukazuje na to da je kamatu potraživao od dana izvršnosti drugostupanjske odluke jer zakonske zatezne kamate na glavni dug uopće nisu ni dosuđene drugostupanjskom odlukom, tj. izvršnom ispravom. U svezi s apelacijskim navodima da apelantu pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu u skladu sa odredbama iz članka 277. stavak 1. ZOO-a, koja zatezna kamata je utvrđena člankom 6. stavak 3. i člankom 17a. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza Federacije BiH, i to od dana izvršnosti odluke, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud bavio i tim pitanjem. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud prilikom donošenja osporenog rješenja imao u vidu izvršenikov odgovor na apelantovu žalbu (u kojoj je naveo da se apelant u svojoj žalbi neutemeljeno poziva na članak 6. stavak 3. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza FBiH koji regulira kamatu za opće obveze, naglasivši da se u konkretnom slučaju ne radi o općim obvezama jer su te obveze taksativno navedene u članku 4. istog Zakona, te ne obuhvaćaju tzv. ratna potraživanja kao što je u konkretnom slučaju), naglasivši da su apelantovi žalbeni navodi neutemeljeni, imajući u vidu da zakonske zatezne kamate na glavni dug nisu ni dosuđene drugostupanjskom presudom, odnosno izvršnom ispravom. Imajući u vidu sadržaj relevantnih odredaba ZIP-a i ZOO-a, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, suprotno apelantovom mišljenju, dao dovoljno jasno, logično i argumentirano obrazloženje za svoj zaključak da u konkretnom slučaju apelantu ne pripada zakonska zatezna kamata na ime glavnog duga, u kojem obrazloženju Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljnosti u primjeni materijalnog i procesnog prava. U tom smislu, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da nije našao proizvoljnost u postupanju redovnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 315/12 od 15. travnja 2015. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U rješenju osporenim tom apelacijom Kantonalni sud je, između ostalog, istakao „da je neosnovan apelantov navod da mu je opravdan zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata [...], jer (kako je i prvostupanjski sud pravilno utvrdio) pravomoćnom presudom Općinskog suda u Orašju nije utvrđena isplata zakonskih zateznih kamata [...].“ Raspravljajući navode apelacije u tom premetu, Ustavni sud je zaključio „da je Kantonalni sud za svoje odlučne razloge dao razložno i argumentirano obrazloženje. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da izrekom pravomoćne presude, koja predstavlja izvršni naslov u predmetnom postupku, nije utvrđeno pravo na zatezne kamate [...]. Zbog navedenog je irelevantno i bespredmetno za konkretan slučaj apelantovo pozivanje na povredu materijalnog prava, i to zbog navoda da je trebalo primijeniti članak 277. ZOO-a koji propisuje kamatu u slučaju docnje.“ Dovodeći u svezu navedenu praksu sa obrazloženjem Kantonalnog suda u konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je dano obrazloženje suglasno sa zauzetom praksom Ustavnog suda.

33. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostala prava

34. Apelant tvrdi da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelant posebno ne obrazlaže kršenje ovih prava, već svoje navode temelji na proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Međutim, Ustavni sud je, razmatrajući ove navode u okviru navoda o povredi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već zaključio da su ti navodi neutemeljeni. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju tih prava, također, neutemeljeni.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da nema povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada su redovni sudovi odbili apelantov zahtjev da mu se na ime glavnog duga dosudi i zakonska zatezna kamata jer zakonske zatezne kamate na glavni dug uopće nisu ni dosuđene drugostupanjskom odlukom, tj. izvršnom ispravom, a dana obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

36. Ustavni sud, također, zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije kada apelant navode o kršenju tih prava temelji na proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, a Ustavni sud je utvrdio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

37. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3146/20 (Kompas Međugorje d.d. Čitluk) | Sudska praksa | Aktio