Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3942/21 (I. B.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Apelacija preuranjena
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3942/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3942/21, rješavajući apelaciju Ilije Barišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l) , člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Barišića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju br. 13 0 K 006348 21 Kv od 13. septembra 2021. godine i 13 0 K 006348 21 Kpp od 6.
septembra 2021. godine u odnosu na pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Barišića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju br. 13 0 K 006348 21 Kv od 13. septembar 2021. godine i 13 0 K 006348 21 Kpp od 6.
septembra 2021. godine i odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilija Barišić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Radović advokat iz Doboja, podnio je 17. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju ( u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 13 0 K 006348 21 Kv od 13. septembra 2021. godine i 13 0 K 006348 21 Kpp od 6. septembra 2021. godine.
2. Okružni sud, sudija za prethodni postupak, donio je rješenje 13 0 K 006348 21 Kpp od 6. septembra 2021. godine kojim je apelantu i ostalim imenovanim licima odredio pritvor po osnovu iz člana 197. stav 1. tačka a) Zakona o krivičnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZKP) koji može trajati najduže mjesec dana od dana lišenja slobode.
3. U obrazloženju je navedeno da je Tužilaštvo zatražilo određivanje pritvora apelantu ( i još dva lica) zbog krivičnog djela iz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona SFRJ (u daljnjem tekstu: KZ SFRJ) iz razloga propisanih članom 197. stav 1. tačka a) ZKP. Na ročištu povodom prijedloga Tužilaštvo se izjasnilo, kao i branioci osumnjičenih.
4. Na strani 4. Okružni sud je naveo da je na osnovu dokaza dostavljenih uz prijedlog zaključio da postoji osnovana sumnja da su apelant i ostali počinili radnje krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. KZ SFRJ. Na strani 5. Okružni sud (u vezi sa ispunjenjem uslova iz člana 197. stav 1. tačka a) ZKP) navodi da su osumnjičeni nedostupni Tužilaštvu, jer imaju prebivalište u R Hrvatskoj čiji su državljani. Navedeno je da Tužilaštvo nema mogućnost da ih pozove i ispita, ukazano na komunikaciju i dostavljanje pismena osumnjičenima koji žive u drugoj državi. Ukazano je na zamolnicu kojoj nije udovoljeno, kao i na urgencije na koje nije dobiven odgovor. Ukazano je na protek vremena od 4 godine od upućivanja zamolnice, da se istraga ne može završiti ili nije izvjesno kada će se završiti, jer su osumnjičeni i dalje nedostupni Tužilaštvu jer se nalaze u drugoj državi čiji su i državljani, a nema zakonskog načina da bude obezbijeđeno njihovo prisustvo radi ispitivanja, niti sami imaju interesa da se pojave radi ispitivanja.
5. Okružni sud je naveo da visina zaprijećene kazne za krivično djelo za koje se protiv osumnjičenih vodi istraga, upućuje na zaključak da se oni neće dobrovoljno odazvati na poziv tužilaštva ili suda, a što je bilo i vidljivo na održanom ročištu, jer su sva trojica direktno ili putem branioca bili upoznati sa održavanjem ročišta, ali se nisu odazvali. Iz svega navedenog prozilazi da osumnjičeni nisu dostupni tužilaštvu, niti se njihova dostupnost može obezbijediti redovnim putem. Takođe, izvršenim provjerama u IDDEEA bazi utvrđeno je da osumnjičeni nemaju prijavljeno prebivalište na području BiH, niti dolaze u prijeratno mjesto prebivališta. Sve naprijed navedene okolnosti, kako je naveo Okružni sud, upućuju na zaključak da se osumnjičeni kriju, odnosno da se nalaze u bjekstvu, a isti su upoznati sa krivičnim postupkom koji se vodi pred Tužilaštvom, zbog čega je iz razloga propisanih u članu 197. stav 1. tačka a) ZKP sud donio rješenje kojim se osumnjičenima određuje pritvor.
6. Okružni sud je naveo da „ne stoje“ prigovori branilaca da nisu iscrpljene sve mogućnosti da se osumnjičeni saslušaju u R. Hrvatskoj, pred njihovim organima gonjenja po dostavljenim zamolnicama, imajući u vidu protek vremena od 5 godina od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, te brojnost urgencija upućenih putem Ministarstva pravde BiH nadležnim organima Republike Hrvatske, što upravo govori suprotno - da su osumnjičeni upoznati sa djelom za koje se terete, te da je tužilaštvo iscrpilo sve načine da ispita iste, što sve ukazuje da se isti kriju ili nalaze u bjekstvu
7. Iz navedenih razloga nalazeći da su ispunjeni zakonski uslovi za određivanje pritvora, Okružni sud je osumnjičenim odredio pritvor po osnovu člana 197. stav 1. tačka a) ZKP.
8. Okružni sud, u vijeću od troje sudija donio je rješenje broj 13 0 K 006348 21 Kv od 13. septembra 2021. godine, kojim je žalbe osumnjičenih odbio kao neosnovane.
9. U obrazloženju na strani 2. Okružni sud je naveo zaključak prvostepenog suda te ukazao da prigovori iz žalbi ne dovode u pitanje zaključak prvostepenog suda. Suprotno navodima žalbe branioca osumnjičenih prvostepeni sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i dao razloge o svim odlučnim činjenicama koje se tiču pritvorskog razloga propisanog članom 197. stav 1. tačka a) ZKP RS detaljno izlažući i obrazlažući dokaze na kojima zasniva svoju odluku (koje je zatim ponovio).
10. Dalje je Okružni sud naveo u vezi sa bitnom povredom odredaba krivičnog postupka na koju ukazuju žalbe branilaca osumnjičenih, a koja se ogleda u osporavanju nadležnosti Okružnog suda u Doboju za postupanje po krivičnom djelu ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav
1. KZ SFRJ, da je ista neosnovana, o čemu se izjasnio na strani 3. Okružni sud je naveo da su neosnovani prigovori branilaca osumnjičenih da je nastupila zastara.
11. Apelant je u apelaciji naveo povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropska konvencija. U suštini navodi o povredi se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odnosno apelant navodi da nije u bjekstvu, jer živi u Hrvatskoj na prijavljenoj adresi, te nema osnova za primjenu člana 197. stav 1 tačka a) ZKP. Apelant ukazuje na određene nedostatke u komuniciranju nadležnih organa, koji se ne mogu njemu staviti na teret. Apelant osporava nadležnost Okružnog suda, navodi da je došlo do povreda krivičnog zakona, jer sud nije vodio računa da je nastupila zastarjelost vođenja krivičnog postupka, što detaljno pojašnjava u apelaciji.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena;
Dopustivost u odnosu na pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije
13. U konkretnom slučaju, apelant je lice kojem je na osnovu rješenja Okružnog suda određen pritvor, a njegova žalba odbijena kao neosnovana, te zbog toga apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na slobodu ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
14. Međutim, kako iz apelacije i osporenih rješenja nesporno proizilazi apelant nije lišen slobode i ne nalazi se u pritvoru. U rješenju Okružnog suda je navedeno da mu se pritvor određuje u trajanju od mjeseca dana „od dana lišenja slobode“. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz osporenih rješenja, da apelant nije "pod prinudom zadržan na određenom mjestu", već da samo postoji formalni akt na osnovu kojeg bi apelant mogao biti lišen slobode, dakle, koji ukazuje da takva mogućnost postoji (vidi Odluka o dopustivosti AP-2989/16, od 15. septembra 2016. godine, tač. 10. i 11., dostupna na www.ustavnisud.ba). Zbog navedenog u konkretnom slučaju se ne mogu primijeniti garancije iz člana 5. Evropske konvencije - da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode, zbog čega proizilazi da je u odnosu na apelantove navode, koji se tiču povrede prava na slobodu ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, predmetna apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Dopustivost u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije
15. Ustavni sud podsjeća da se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenja Okružnog suda od 13. i 6. septembra 2021. godine, kojim je apelantu (koji je nedostupan organima u BiH jer ima prebivalište i boravište u R Hrvatskoj, čiji je državljanin) određen pritvor.
16. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, broj 38/03).
17. Osporena rješenja ne predstavljaju odluke koje su rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, već su osporene odluke proceduralne odluke donijete u jednoj fazi postupka, te su navodi koji se tiču povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije preuranjeni (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 785/08 od 31. januara 2009. godine, tač. 28-29 dostupna na www.ustavnisud.ba).
18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić