Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3901/21 (D. Š. i drugi)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3901/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-3901/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Dragan Šurlan i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Dragan Šurlan protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 305469 21 Rsž od 8. rujna 2021. godine;

„Trgocoop“ d.d. Ljubuški protiv Presude Kantonalnoga suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 034281 21 Gž od 3. rujna 2021. godine;

Javna ustanova za medicinsku rehabilitaciju i banjsko liječenje-lječilište "REUMAL" Fojnica protiv Presude Kantonalnoga suda u Novom Travniku broj 49 0 Rs 055065 21 Rsž od 9. rujna 2021. godine;

“SAPLAST” d.o.o. Sarajevo protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 517882 16 Pž od 1. rujna 2021. godine;

zato što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3901/21

1. Dragan Šurlan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, kojeg zastupa Dragan Tolimir odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 12. studenog 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 305469 21 Rsž od 8. rujna 2021. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 305469 19 Rs od 19. veljače 2021. godine djelomično je usvojen apelantov eventualni tužbeni zahtjev i utvrđeno da je postupak donošenja rješenja od 17. siječnja 2019. godine i odgovora na zahtjev za zaštitu prava od 26. veljače 2019. godine proveden suprotno odredbama za prestanak radnog odnosa (stavak I. izreke). Utvrđeno je da je apelantu radni odnos prestao 17. siječnja 2019. godine (stavak II. izreke). Obavezan je tuženik (Mješoviti holding ,,ERS-MP" a.d. Trebinje, ZP ,,Elektrokrajina“ a.d. Banjaluka) da na ime naknade štete apelantu isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom (stavak III. izreke). Odbijen je kao neutemeljen preostali dio postavljenog apelantovog eventualnog tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete preko dosuđenog iznosa i zahtjev za uplatu doprinosa na dosuđene iznose (stavak IV. izreke). U cijelosti je odbijen primarni tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se ponište kao nezakonite odluke tuženog od 17. siječnja 2019. godine i 26. veljače 2019. godine, te rješenje o udaljenju radnika sa rada od 14. studenog 2018. godine, kao i zahtjev kojim apelant tražio da se obaveže tuženik da na ime izgubljenih plaća isplati određene novčane iznose i uplati doprinose fondu MIO/PIO (stavak V. izreke). Odbijen je apelantov zahtjev da mu tuženik nadoknadi troškove parničnog postupka (stavak VI. izreke).

3. Presudom Okružnoga suda od 8. rujna 2021. godine priziv tuženika je uvažen, prvostupanjska presuda je preinačena u usvajajućem dijelu eventualnog tužbenog zahtjeva, tako što je odbijen zahtjev apelanta da se utvrdi da je postupak donošenja rješenja od 17. siječnja 2019. godine i odgovora na zahtjev za zaštitu prava od 26. veljače 2019. godine proveden suprotno odredbama za prestanak radnog odnosa, da se utvrdi da je apelantu radni odnos kod tuženika prestao 17. siječnja 2019. godine i da se obaveže tuženik da na ime naknade štete apelantu isplati određeni novčani iznos, sa zakonskom zateznom kamatom. Apelantov priziv je odbijen i prvostupanjska presuda je potvrđena u odbijajućem dijelu eventualnog i primarnog tužbenog zahtjeva. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

4. Uvidom u spis predmeta Ustavni sud je utvrdio da je apelant izjavio reviziju Vrhovnome sudu Republike Srpske, o kojoj nije odlučeno.

2. AP-3931/21

5. „Trgocoop“ d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Mladen Šimić odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 13. studenog 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 P 034281 21 Gž od 3. rujna 2021. godine.

6. Presudom Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 P 034281 20 P2 od 4. veljače 2021.godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnoga suda od 3. rujna 2021. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je apelant isključivi vlasnik određenih nekretnina, te da je temeljem prednjeg utvrđenja tuženik (Grad Ljubuški) dužan izdati apelantu ispravu podobnu za upis prava vlasništva s dijelom 1/1 na nekretninama, a ukoliko tuženik ne izda apelantu ispravu podobnu za upis prava vlasništva takvu ispravu zamijenit će ova presuda. Naloženo je apelantu da tuženiku nadoknadi troškove parničnoga postupka.

7. Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je izjavio reviziju Vrhovnome sudu Federacije Bosne i Hercegovine, o kojoj nije odlučeno.

3. AP-4008/21

8. Javna ustanova za medicinsku rehabilitaciju i banjsko liječenje-lječilište "REUMAL" Fojnica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Fojnice, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Kačapor Fuad, Čolak Elvir i Oruč Esad iz Ilidže, podnio je 23. studenog 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 49 0 Rs 055065 21 Rsž od 9. rujna 2021. godine.

9. Presudom Općinskoga suda u Kiseljaku broj 49 0 Rs 055065 20 Rs od 11. ožujka 2021. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnoga suda od 9. rujna 2021. godine, poništeno je kao nezakonito rješenje apelanta o otkazu Ugovora o radu zbog teže povrede radnih obaveza od 18. veljače 2020. godine i Rješenje apelanta kojim je odbijen kao neutemeljen zahtjev za zaštitu prava od 6. travnja 2020.godine, pa je dosljedno tomu apelant obavezan tužitelja (A.N.) vratiti na poslove na kojima je radio po Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 30. travnja 2019.godine ili na druge poslove za koje ispunjava uvjete školske spreme i radnog iskustva. Dalje je naloženo apelantu da tužitelju izvrši isplatu duga na ime naknade plaće u određenom novčanom iznosu.

10. Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je izjavio reviziju Vrhovnome sudu Federacije Bosne i Hercegovine, o kojoj nije odlučeno.

4. AP-4017/21

11. „SAPLAST“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Almir Selimović odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 26. studenog 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 517882 16 Pž od 1. rujna 2021. godine.

12. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 517882 16 Ps 3 od 19. srpnja 2016. godine, ispravljenom rješenjem od 11. lipnja 2021. godine, obavezan je apelant da tužitelju („KLIO“ d.o.o. Lukavac) isplati dug u iznosu od 9.306,53 KM, po računima sa zakonskom zateznom kamatom, uz obavezu da naknadi i troškove parničnog postupka u iznosu od 4.158,00 KM, sve u roku od 30 dana. Dalje je odbijen kao neutemeljen apelantov protutužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tužitelju da izvrši povrat isplaćenog novca u iznosu od 9.708,67 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te da o svom trošku i na neškodljiv način, izvrši povrat 991 kg boja u prahu po specifikaciji koja je sastavni dio Zapisnika Federalnog tržišnog inspektora od 7. srpnja 2015.godine, te da apelantu naknadi troškove parničnog postupka.

13. Presudom Kantonalnoga suda od 1. rujna 2021. godine apelantov priziv je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda je potvrđena, dok je priziv tužitelja djelomično uvažen, pa je odluka o troškovima postupka preinačena tako što je apelant obvezan da tužitelju na ime troškova postupka isplati iznos od 5.220,61 KM, dok je u preostalom dijelu priziv tužitelja odbijen kao neutemeljen.

14. Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je izjavio reviziju Vrhovnome sudu Federacije Bosne i Hercegovine, o kojoj nije odlučeno.

Spajanje predmeta

15. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3901/21. Apelacioni navodi

16. U svim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Pored toga, apelanti u apelacijama AP- 3926/21 i AP-4017/21 pozvali su se i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

18. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenome predmetu okončan.

19. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili reviziju Vrhovnome sudu Republike Srpske i Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležni sudovi), a da nisu sukladno članku 21. stavak (6) Pravila Ustavnoga suda, obavijestili Ustavni sud da je postupak po izjavljenim revizijama okončan.

20. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, učinkovit pravni lijek, kojega su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnome sudu, u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovitome ili izvanrednome pravnome lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovitim sudovima, sukladno pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.

21. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovno podnesu apelaciju, u kojoj su dužni na propisanoj tiskanici apelacije pod točkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnoga suda.

22. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3901/21 (D. Š. i drugi) | Sudska praksa | Aktio