Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4729/20 (H. D.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Isplata duga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4729/20
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP 4729/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Hajrudin Džizić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Hajrudin Džizić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 781180 21 Gž.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Hajrudinu Džiziću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu i Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hajrudin Džizić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Jasmina Sarihodžić- Aljić, advokat iz Tuzle, podnio je 28. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 Mal 781180 19 Mal.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Općinskog suda u Gradačcu zatraženo je 7. februara 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud u Gradačcu je dostavio odgovor na apelaciju 12. februara 2021. godine, a Općinski sud 17. februara 2021. godine.
4. Ustavni sud je od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmeta 4. novembra 2021. godine, te je od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatražio 22. novembra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
5. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. decembra 2021. godine.
6. Apelantovom zastupniku su dopisom Ustavnog suda od 22. decembra 2021. godine dostavljeni navedeni odgovori na apelaciju Općinskog suda, Općinskog suda u Gradačcu i Kantonalnog suda na izjašnjenje. Apelantov zastupnik je predmetni dopis Ustavnog suda primio 23. decembra 2021. godine, ali u ostavljenom roku nije dostavio svoje izjašnjenje na navedene odgovore redovnih sudova.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Apelant je 19. januara 2017. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Gradačcu protiv tuženog (Zaštitni fond Federacije BiH) radi isplate priznatog potraživanja.
9. Općinski sud u Gradačcu je 24. januara 2017. godine predmetnu tužbu uputio tuženom na odgovor, te je tuženi u odgovoru na tužbu koji je Općinski sud u Gradačcu primio 16. februara 2017. godine istakao prigovor mjesne nenadležnosti tog suda.
10. Rješenjem Općinskog suda u Gradačcu od 21. marta 2019. godine, odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti, taj sud se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u konkretnom predmetu, te je određeno da će se po pravosnažnosti predmetnog rješenja spis predmeta ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu. Predmetno rješenje postalo je pravosnažno 6. juna 2019. godine.
11. Spis predmeta je dostavljen na nadležno postupanje Općinskom sudu 29. augusta 2019. godine.
12. Apelant je 26. oktobra 2020. godine i 5. novembra 2020. godine Općinskom sudu podnio urgencije za zakazivanje pripremnog ročišta u predmetnom postupku.
13. Općinski sud je održao pripremo ročište 22. marta 2021. godine, a ročište za glavnu raspravu je održao 18. maja 2021. godine.
14. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Mal 781180 19 Mal od 1. juna 2021. godine obavezao tuženog da apelantu isplati priznato potraživanje u ukupnom iznosu od 1.247,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.
15. Tuženi je protiv prvostepene presude izjavio žalbu 10. juna 2021. godine, te je Općinski sud spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu 15. jula 2021. godine.
16. Prema stanju apelacionog spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao tok postupka do podnošenja apelacije, te ukazao na to da je podnosio urgencije Općinskom sudu radi zakazivanja pripremnog ročišta, ali da ipak skoro četiri godine čeka na zakazivanje pripremnog ročišta. Zbog dužine trajanja predmetnog postupka apelant traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
18. Općinski sud u Gradačcu je naveo tok postupka pred tim sudom kako je predočen u činjenicama predmetne odluke, te je ukazao da je apelacija podnesena 15 mjeseci nakon što je spis konkretnog predmeta dostavljen na postupanje Općinskom sudu. Dalje je naveo da smatra da je Općinski sud u Gradačcu u konkretnom predmetu „postupao u razumnim rokovima“, uzimajući u obzir broj predmeta kojima je zadužen taj sud, broj sudija, te realizaciju planova završavanja starih predmeta.
19. Općinski sud je naveo da je spis konkretnog predmeta primio na nadležno postupanje 29. avgusta 2019. godine, da je postupajući stručni saradnik Odjeljenja za sporove male vrijednosti Ilidža referat preuzeo 2. decembra 2019. godine (te da taj referat trenutno ima 5294 otvorena predmeta). Također je naveo da se u predmetima postupa u okviru propisanih rokova, koliko je to objektivno moguće s obzirom na obimnost referata, te činjenicu da prednost u rješavanju imaju predmeti koji su obuhvaćeni Planom rješavanja predmeta (plan obuhvata najstarije predmete u referatu). Dalje je ukazao da konkretan predmet nije bio obuhvaćen Planom predmeta za 2020. godinu jer se on nalazio u nadležnosti Općinskog suda u Gradačcu, te da je pripremno ročište u predmetnom postupku zakazano za 22. mart 2021. godine.
20. Kantonalni sud je naveo da je spis predmeta zaprimio u rad 15. jula 2021. godine, te da se navedeni predmet ne nalazi na Planu rješenja predmeta za 2021. godinu. Također je naveo da se apelant nije obraćao predsjedniku tog suda zahtjevom za hitno postupanje, te da predsjednik Kantonalnog suda, shodno Pravilniku o unutrašnjem sudskom poslovanju, odlučuje da li će odobriti da se predmet tretira kao hitan i dostavi u rad postupajućem sudiji. Konačno, istaknuto je da će navedeni predmet, s obzirom na datum inicijalnog akta, kao i vrstu spora, biti riješen kada bude u Planu rješavanja predmeta ili kada predsjednik tog suda odobri da se predmet tretira kao hitan. V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
22. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
25. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi
30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 19. januara 2017. godine kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu u Gradačcu pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od četiri godine i 11 mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
32. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom pokrenuo predmetni parnični postupak radi isplate priznatog potraživanja, te imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
33. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je i apelant svojim ponašanjem doprinio dužini postupka jer je tužbu podnio mjesno nenadležnom sudu. U kasnijoj fazi je Općinskom sudu podnosio urgencije za zakazivanje pripremnog ročišta. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da je Općinskom sudu u Gradačcu trebalo čak dvije godine i nešto više od jednog mjeseca da odluči o prigovoru mjesne nenadležnosti koji je istakao tuženi (tuženi je predmetni prigovor istakao u odgovoru na tužbu koji je Općinski sud u Gradačcu primio 16. februara 2017. godine, a rješenje kojim je odlučio o mjesnoj nenadležnosti donio je 21. marta 2019. godine). Taj sud je, zatim, spis predmeta dostavio na nadležno postupanje Općinskom sudu skoro tri mjeseca od pravosnažnosti rješenja kojim je odlučeno o prigovoru mjesne nenadležnosti (navedeno rješenje postalo je pravosnažno 6. juna 2019. godine, a spis predmeta je dostavljen Općinskom sudu 29. augusta 2019. godine). Dakle, spis konkretnog predmeta se nalazio kod Općinskog suda u Gradačcu ukupno dvije godine i nešto više od sedam mjeseci. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud pripremno ročište u predmetnom postupku održao tek nakon jedne godine i skoro sedam mjeseci od prijema spisa predmeta (budući da je spis predmeta primio 29. augusta 2019. godine, a pripremno ročište je održao 22. marta 2021. godine), te da je prvostepenu presudu donio nakon jedne godine i devet mjeseci od prijema spisa predmeta. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da se spis konkretnog predmeta nalazi kod tog suda oko pet mjeseci. U vezi s navedenom ocjenom ponašanja redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da se od perioda od četiri godine i 11 mjeseci (koliko predmetni postupak ukupno traje) spis konkretnog predmeta najduže nalazio pred Općinskim sudom u Gradačcu koji, osim dostave tužbe na odgovor i odluke o prigovoru mjesne nenadležnosti, u predmetnom postupku nije poduzimao nikakve druge radnje. Pri tome, Ustavni sud zapaža da redovni sudovi u svom odgovoru na apelaciju nisu ponudili objektivno prihvatljivo opravdanje za navedene periode pasivnosti. Naime, Općinski sud u Gradačcu je naveo da je u konkretnom predmetu „postupao u razumnim rokovima“, uzimajući u obzir, između ostalog, „realizaciju planova završavanja starih predmeta“, dok je Općinski sud naveo da prednost u rješavanju imaju predmeti koji su obuhvaćeni Planom rješavanja predmeta, a da konkretan predmet nije bio obuhvaćen Planom predmeta za 2020. godinu jer se nalazio u nadležnosti Općinskog suda u Gradačcu. Ustavni sud, pri tome, podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
34. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se navedeni periodi pasivnosti redovnih sudova moraju pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne mogu se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se navedeni periodi pasivnosti Općinskog suda, a naročito Općinskog suda u Gradačcu, moraju okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. Štaviše, ni apelantov početni propust koji je učinio podnošenjem tužbe mjesno nenadležnom sudu ne može opravdati ovakvo postupanje Općinskog suda u Gradačcu. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda za dužinu trajanja predmetnog postupka (imajući u vidu da se spis konkretnog predmeta nalazi kod tog suda oko pet mjeseci), Ustavni sud smatra da je svrsishodno da naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na www.ustavnisud.ba).
Ostali navodi
36. Apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu prava na imovinu zasniva na identičnim navodima koji su već ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da iste navode posebno ispituje u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
37. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
38. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
39. Imajući u vidu da je predmetni postupak, kako je to navedeno, najduže trajao pred Općinskim sudom u Gradačcu, ovu naknadu dužna je da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
40. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer predmetni postupak traje četiri godine i 11 mjeseci u kojem je donesena samo jedna meritorna odluka i koji još uvijek traje, pri čemu je ukupnoj dužini trajanja postupka, i pored apelantovog doprinosa podnošenjem tužbe mjesno nenadležnom sudu, u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud, a naročito Općinski sud u Gradačcu, koji pri tome nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti, odnosno za tako dugo trajanje postupka.
42. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić