Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2131/20 (S. B.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 2. Protokola 4 uz EK i član II/3.m) Ustava BiH (Sloboda kretanja)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Državljanstvo
  • Strani državljanin
  • Član 2. P broj 4 uz EK – sloboda kretanja
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2131/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine u predmetu broj AP-2131/20, rješavajući apelaciju Saliha Boulbara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saliha Boulbara podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br. S 1 3 U 030843 20 Uvp od 15. juna 2020. godine i S 1 3 U 030843 18 U od 11. maja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Salih Boulbar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Alžira, kojeg zastupa Mersiha Beganović-Memić, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S 1 3 U 030843 20 Uvp od 15. juna 2020. godine i S 1 3 U 030843 18 U od 11. maja 2020. godine.

2. Rješenjem Državne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana (u daljnjem tekstu: Komisija) broj UP-01-07-83-2/06 od 19. septembra 2006. godine apelantu je oduzeto državljanstvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) koje je stekao rješenjem Ministarstva pravde i opće uprave BiH broj 03-204-10-331/97 od 19. marta 1997. godine.

3. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da je Komisija, u skladu sa odredbom člana 40. stav (2) Zakona o državljanstvu BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o državljanstvu), izvršila reviziju postupka prijema u državljanstvo za apelanta, provjerila dokaze o njegovom prijemu u državljanstvo i utvrdila da apelant nije mogao biti primljen u državljanstvo po osnovu pripadnosti u Oružanim snagama BiH, jer je kao konačni autoritet za tumačenje Aneksa 1 A Vojni aspekt Mirovnog sporazuma, Komandant NATO snaga u BiH ocijenio, da je na lica koja do dana stupanja na snagu Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH (u daljnjem tekstu: Opšti sporazum), primjena odredbi Zakona o državljanstvu na teritoriji BiH koje su propisivale prijem u državljanstvo po osnovu pripadnosti u oružanim snagama BiH, u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te takvi prijemi u državljanstvo nisu pravno valjani. Komisija je takođe izvršila provjeru u evidencijama CIPS-a i utvrdila da apelant nije registrovan u evidencijama izdatih ličnih karti, a što mu je bila zakonska obaveza. Pored toga, konstatovala je da se apelant nije javio ni na Opšti poziv kojeg je objavila ta Komisija, kako bi eventualno dokazao ili iskazao interes i vezu koju ima sa državom BiH. Imajući u vidu navedeno, Komisija je u skladu sa članom 41. stav (3) i (4) tač. a) i c) Zakona o državljanstvu, kao i Opštim sporazumom (Aneks 1 A) donijela odluku kao u izreci.

4. Apelant je podnio tužbu protiv rješenja Komisije, koja je odbijena presudom Suda BiH (Vijeća za upravne sporove) broj S 1 3 U 030843 18 U od 11. maja 2020. godine.

5. Sud BiH je u obrazloženju presude ukazao da je članom 41. stav 4. tačka c) Zakona o državljanstvu BiH, propisano da će se državljanstvo BiH oduzeti u slučaju nepostojanja stvarne veze između BiH i državljanina koji uobičajeno ne boravi u BiH, dok je stavom (6) istog člana propisano da nepostojanje stvarne veze može biti posebno neprijavljivanje prebivališta, uključujući i adresu stanovanja u BiH ili nepodnošenje zahtjeva za izdavanje lične karte državljana BiH, u skladu sa propisima o prijavljivanju prebivališta i boravišta, te o ličnoj karti državljana BiH. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je zaključio da je neosnovan tužbeni prigovor kojim je ukazano da je apelant imao uslove i interes da ostane u državljanstvu BiH, jer je imao ličnu kartu za koju nije imao saznanja da je treba produžiti. Naime, istakao je da iz stanja spisa proizilazi da apelant od momenta sticanja BiH državljanstva do momenta njegovog oduzimanja, nije evidentiran u evidencijama izdatih ličnih karata, CIPS, odnosno da nije podnio zahtjev za izdavanje nove lične karte. Osim toga, ukazao je da iz stanja spisa evidentno proizilazi da apelant uopšte boravi u BiH i da u njoj, u skladu sa tada važećim propisima, nije izvršio prijavu prebivališta i ishodovao ličnu kartu što takođe predstavlja zakonski razlog za oduzimanje državljanstva BiH u skladu sa odredbom člana 41. stav (6) Zakona o državljanstvu. Konstatovao je da to posebno proizilazi iz akta Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova prema kojem se apelant ne vodi u evidenciji prijave prebivališta i matičnog broja građana BiH. Dakle, Sud BiH je konstatovao da iz stanja spisa očito proizilazi apelant nema stvarnu vezu sa BiH, a da tu vezu nije dokazao ni tužbenim navodima.

6. Apelant je podnio zahtjev za preispitivanje navedene presude, koji je odbijen presudom Suda BiH (Apelaciono vijeće) br. S 1 3 U 030843 20 Uvp od 15. juna 2020. godine.

7. Apelaciono vijeće Suda BiH je u obrazloženju presude ocijenilo da je osporena presuda tog suda pravilna i zakonita, jer se zasniva na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni zakona. Pri tome, ocijenilo je da su pravno irelevantni apelantovi prigovori da je posjedovao ličnu kartu državljana BiH pa se iz tog razloga nije obraćao sa zahtjevom za ponovno izdavanje, da se u toku agresije na BiH u periodu od 6. aprila 1992. godine, do završetka rata, pa i poslije bavio humanitarnim radom, što dovoljno govori o njegovoj stvarnoj vezi sa BiH. Naime, Apelaciono vijeće je, između ostalog, ukazalo da iz podataka u spisu predmeta proizilazi da je provjerama u evidenciji CIPS-a utvrđeno da apelant nije registrovan, niti mu je izdata lična karta državljana BiH, što jasno upućuje na zaključak da apelant nije ni podnio zahtjev za izdavanje lične karte državljanina BiH, a što je bila njegova obaveza u skladu sa odredbama Zakona o prijavljivanju prebivališta i boravišta, te o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine. Takođe, Apelaciono vijeće je ukazalo iz spisa predmeta proizilazi da je Vijeće za upravne sporove pravilno utvrdilo da apelant nije dostavio traženu dokumentaciju, niti se odazvao na Opšti poziv Komisije za u cilju izjašnjenja na činjenice i okolnosti vezane za reviziju prijema u državljanstvo BiH i njegovog sadašnjeg statusa.

8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na privatni život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija, pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju i da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Smatra da je u postupku pogrešno utvrđena činjenica da nema stvarnu vezu sa BiH. U vezi sa tim, navodi da se i dalje osjeća državljaninom BIH.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 18. stav (4). Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. U vezi sa apelacionim navodima, Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U odnosu na apelantove navode da mu je osporenim odlukama kojima mu je oduzeto državljanstvo Bosne i Hercegovine, povrijeđeno pravo na poštivanje doma, privatnog i porodičnog života i prepiske, Ustavni sud zapaža apelant u konkretnom slučaju nije obrazložio u čemu se sastoje povrede njegovog prava na poštivanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, osim što je naveo da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđena činjenica da nema stvarnu vezu sa BiH. Međutim, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta iz kojih proizilazi da u tom predmetnu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i da iz navoda apelacije nije uočljivo ništa što bi predstavljalo naznaku povrede ovoga apelantovog prava (apelant npr. uopšte ne tvrdi da je zasnovao porodicu ili dom u BiH), Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na poštivanje doma, privatnog i porodičnog života i prepiske iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

14. U vezi sa apelantovim navodima da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije, člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije Ustavni sud konstatuje da se apelant paušalno pozvao na ova prava, odnosno nije obrazložio u čemu se sastoji povrede navedenih prava. Pri tome, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka proizilazi da apelant uopšte ne boravi na teritoriji BiH. Dakle, s obzirom da u apelaciji manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća u konkretnom slučaju, Ustavni sud zaključuje da su i ovi apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br: AP-3687/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 13. i AP-43/17 od 7. marta 2017. godine, tačka 8, dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2131/20 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio