Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2858/20 (J. E.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2858/20
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP 2858/20, rješavajući apelaciju Jove Ercega, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelaciju koju je podnio Jovo Erceg.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Doboju kao predmet broj 85 0 I 030191 17 I 2.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da Jovi Ercegu isplati iznos od 800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Doboju da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 85 0 I 030191 17 I 2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Doboju i Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Jovo Erceg (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Rajko Stokić, advokat iz Doboja, podnio je 5. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 85 0 I 030191 17 I 2.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog privrednog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 31. decembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju, 13. januara 2021. godine od Vlade Republike Srpske, a 13. maja 2021. godine od Pravobranilaštva Republike Srpske.
3. Navedeni organi su u ostavljenom roku dostavili odgovore na apelaciju.
4. Ustavni sud je 14. decembra 2021. godine od Osnovnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
5. Ustavni sud je 24. decembra 2021. godine dostavio apelantu na izjašnjenje odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelant je 4. juna 2012. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (“Tehnogasa - Fabrika tehničkih gasova Doboj” a.d. Doboj, Velika Bukovica) na osnovu pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda.
8. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 85 0 I 030191 12 I od 4. septembra 2012. godine, te je proveo izvršne radnje popis, procjenu i prodaju određenih izvršenikovih pokretnih stvari. Osnovni sud je zaključkom broj 85 0 I 030191 12 I od 28. oktobra 2013. godine utvrdio da su kupcima prodate određene pokretne stvari, detaljno navedene u zaključku. Kupci su kupoprodajnu cijenu 25. oktobra 2013. godine uplatili na depozitni račun suda. Osnovni sud je 8. novembra 2013. godine donio rješenje o dosudi pokretnih stvari kupcima, te je 2. decembra 2013. i 24. marta 2014. godine donio zaključak o predaji kupcima u posjed kupljenih stvari.
9. Nadalje, proizlazi da je Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 60 0 St 018776 St 2 od 1. decembra 2014. godine nad izvršenikom otvoren stečajni postupak, te je predmetni izvršni postupak, zbog nastupanja posljedica otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom, prekinut rješenjem Osnovnog suda od 10. marta 2015. godine. Apelantova potraživanja su u stečajnom postupku priznata i unesena u tabelu priznatih potraživanja u određenom novčanom iznosu. Apelantu su u stečajnom postupku djelimično isplaćena priznata potraživanja. Stečajni postupak nad izvršenikom je zaključen Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 60 0 St 018776 14 St 2 od 11. jula 2016. godine.
10. Nakon zaključenja stečajnog postupka nad izvršenikom, apelant je Osnovnom sudu podnio prijedlog za nastavak predmetnog izvršnog postupka. Osnovni sud je rješenjem od 20. septembra 2017. godine utvrdio da je apelant u stečajnom postupku djelimično namirio svoja potraživanja u određenom novčanom iznosu (stav I), te je utvrdio da ostaje na snazi Rješenje o izvršenju broj 85 0 I 030191 12 I za preostali iznos verifikovanog potraživanja u stečajnom postupku u iznosu od 13.909,70 KM.
11. Osnovni sud je zaključkom od 31. oktobra 2017. godine naložio blagajni tog suda da na osnovu rješenja o namirenju od 20. septembra 2017. godine izvrši uplatu navedenog novčanog iznosa na račun apelantovog punomoćnika sa depozitnog računa suda (detaljno navedenog u zaključku) iz novčanih sredstava ostvarenih od uplate na ime kupoprodaje izvršenikovih pokretnih stvari, jer se dokaz o novčanoj uplati kupoprodajne cijene nalazi u spisu predmeta.
12. Nadalje, proizlazi da blagajna Osnovnog suda nije mogla postupiti po zaključku, jer je u međuvremenu Ministarstvo finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) 30. decembra 2013. godine donijelo naredbu o ukidanju depozitnih računa osnovnih, okružnih i okružnih privrednih sudova u Republici Srpskoj prema kojoj se depozitni računi navedenih sudova ukidaju sa 31. decembrom 2013. godine, te će navedeni budžetski korisnici svoje poslovanje obavljati putem sistema jedinstvenih računa trezora. Uspostavljanjem Jedinstvenog računa trezora depozitni računi navedenih sudova se zatvaraju, a njihova salda se uplaćuju na račune u sistemu Jedinstvenog računa trezora. Ukinuti su svi depozitni računi navedenih sudova koji su se vodili kod određenih banaka, te je Ministarstvo finansija otvorilo račune posebnih namjena-Depozitne račune Osnovnih, Okružnih i Okružnih privrednih sudova kod Banke Srpske. Dalje, proizlazi da je depozitni račun suda sa kojeg je trebalo izvršiti uplatu potraživanja na račun apelantovog punomoćnika blokiran od 15. novembra 2015. godine i da je nad Bankom Srpske 4. aprila 2017. godine otvoren stečajni postupak. Ministarstvo finansija je u stečajnom postupku prijavilo potraživanja, između ostalih po osnovu depozita institucija javnog sektora, u okviru koje se nalaze i potraživanja po osnovu depozitnih sredstava na računima sudova. Nadalje, proizlazi da Ministarstvo finansija nije naplatilo navedeno potraživanje u stečajnom postupku.
13. Apelant je Osnovnom sudu radi isplate predmetnog potraživanja podnosio urgencije 22. decembra 2017., te 30. marta i 4. avgusta 2018. godine.
14. Nadalje, proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant ukazuje na kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, ističući da postupak traje nerazumno dugo, da Osnovni sud nije postupio po zaključku o namirenju, zbog čega apelant u izvršnom postupku ne može da ostvari svoje potraživanje. Apelant ističe da je, zbog dužine trajanja postupka, pretrpio duševne bolove, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijane štete u iznosu od 1.500,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
16. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju opisao procesne radnje navedene u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je u postupku sve pravne radnje preduzimao blagovremeno. Osnovni sud je istakao da do konačnog namirenja nije moglo doći ne zbog nepostupanja Osnovnog suda i postupajućeg sudije, već zbog činjenice da je depozitni račun suda sa kojeg je trebalo izvršiti uplatu potraživanja na račun apelantovog punomoćnika blokiran od 15. novembra 2015. godine.
17. Ministarstvo finansija RS je u odgovoru na apelaciju ukazalo na nemogućnost namirenja svojih potraživanja, jer je nad Bankom Srpske otvoren stečajni postupak. Deponovanje sredstava se vrši polaganjem novca na račun posebnih namjena koji na zahtjev budžetskog korisnika otvaraju Trezor Republike Srpske i lokalni trezori, te se vrše uplate sredstava posebnih namjena, kao i sve isplate po namjenama ili računa trezora koji se sastoji od računa javnih prihoda, investicionih računa, trensakcionih računa i računa za posebne namjene. Prema odredbi člana 6. Zakona o Trezoru, svi javni prihodi uplaćuju se na račune u sistemu jedinstevenog računa Trezora (JRT), a tim sredstvima se ne mogu plaćati budžetski izdaci, te Ministarstvo finansija ne može raspolagati računom posebnih namjena, jer ta sredstva ne predstavljanju javne prihode koji se (između ostalih) uplaćuju na račune u sistemu JRT.
18. Pravobranilaštvo Republike Srpske je u odgovoru na apelaciju istaklo da je rješenje o namirenju doneseno 20. septembra 2017. godine, te da nije bilo moguće pristupiti njegovom namirenju, kao ni postupiti po zaključku Osnovnog suda od 31. oktobra 2017. godine. Ističe da apelacioni navodi ne dovode u sumnju zakonitost, pravilnost i blagovremenost radnji postupajućih organa jer njihova obrazloženja sadrže jasne, pravilne i činjenične razloge za donesene odluke. Predlaže da se apelacija odbaci ili odbije.
19. Okružni privredni sud je ukratno naveo tok stečajnog postupka, te je dostavio odluke koje je u postupku donio.
20. Iz informacije koju je Ustavni sud pribavio 14. decembra 2021. godine proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.
V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUSRS, 60/17 - OUSBiH, 115/17-OUSBiH, 58/18 - Rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Obustava izvršenja Član 63 (1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu sa odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršenika.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan. (5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor, sprovođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.
(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinuće se sve sprovedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
22. Zakon o sudovima Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12, 14/14 – OUS, 44/15 i 100/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 48. stav (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom.
VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
25. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
28. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
29. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine).
Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 5. juna 2012. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period od oko devet i po godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na dostavljene materijalne dokaze, apelacione navode i navode iz odgovora na apelaciju, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom postupku.
32. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je za njega od većeg značaja jer prinudnim putem pokušava da ostvari potraživanja utvrđena izvršnom ispravom.
33. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud predloženo izvršenje dozvolio tri mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, da je proveo izvršne radnje popis, procjenu i prodaju izvršenikovih pokretnih stvari, te da je 25. oktobra 2013. godine novac od prodaje izvršenikovih pokretnih stvari položen na depozitni račun Osnovnog suda. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u razumnim rokovima nastavio preduzimati procesne radnje u skladu sa procesnim zakonom, tj. bez nepotrebnog odlaganja je donio rješenje o dosudi pokretnih stvari kupcima, te zaključak o predaji u posjed kupljenih stvari kupcima. Dakle, Osnovnii sud je na početku postupka procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, te nije imao periode duže i neopravdane pasivnosti.
34. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je nad izvršenikom rješenjem Okružnog privrednog suda od 1. decembra 2014. godine otvoren stečajni postupak, zbog čega je predmetni izvršni postupak prekinut rješenjem Osnovnog suda od 10. marta 2015. godine. Dakle, postupak je prekinut prije nego što su sa depozitnog računa suda novčana sredstva dobijena prodajom izvršenikovih pokretnih stvari uplaćena na apelantov račun, tj. na račun apelantovog punomoćnika. Nad izvršenikom je stečajni postupak zaključen 11. jula 2016. godine nakon čega je apelant zatražio nastavak predmetnog izvršnog postupka. Dakle, Osnovni sud u postupku nije mogao postupati duže od jedne i po godine, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja objektivnu okolnost na koju Osnovni sud nije mogao uticati.
35. Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelant u stečajnom postupku djelimično namirio svoja potraživanja od ukupno verifikovanog potraživanja, te da je ostao nenamiren za iznos od 13.909,70 KM, što je Osnovni sud utvrdio rješenjem od 20. septembra 2017. godine. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud zaključkom od 31. oktobra 2017. godine naložio blagajni tog suda da postupi po rješenju o namirenju od 20. septembra 2017. godine, te da određeni novčani iznos sa depozitnog računa suda prebaci na račun apelantovog punomoćnika. Blagajna Osnovnog suda nije mogla postupiti po navedenom zaključku jer je depozitni račun suda ugašen i uspostavljen je sistem jedinstvenih računa trezora depozitnih računa osnovnih, okružnih i okružnih privrednih sudova koji se vodio kod Banke Srpske. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su računi Banke Srpske blokirani od 15. novembra 2015. godine, te da je nad imovinom Banke Srpske 4. aprila 2017. godine otvoren stečajni postupak. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja novac koji je dobijen prodajom izvršenikovih pokretnih stvari je „zarobljen“ na Jedinstvenom trezorskom računu koji se vodi kod Banke Srpske, a nad čijom imovinom je otvoren stečajni postupak, te ta sredstva nisu na raspolaganju nadležnim organima.
36. Ustavni sud dalje zapaža da Osnovni sud u postupku nakon donošenja zaključka od 31. oktobra 2017. godine nije preduzimao procesne radnje, tj. duže od četiri godine. Dakle, Osnovni sud u postupku ima period pasivnosti od četiri godine u kojem nakon donesenog zaključka nije dovršio predmetni izvršni postupak, a u odgovoru na apelaciju je ukazao da je račun suda ugašen, da je Jedinstveni trezorski račun kod Banke Srpske blokiran, te da je to razlog zbog kojeg apelantu još nisu uplaćena novčana sredstva dobijena prinudnom prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Navode da se izvršenje ne može provesti jer jer račun suda ugašen, a Jedinstveni trezorski račun koji je bio otvoren kod Banke Srpske blokiran Ustavni sud ne može prihvatiti kao opravdanje da se u postupku duže od četiri godine ne preduzimaju daljnje procesne radnje u skladu sa procesnim zakonom. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja i da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano članom 5. Zakona o izvršnom postupku.
37. U skladu sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na obavezu Osnovnog suda da provede i dovrši predmetni izvršni postupak bez nepotrebnog odlaganja, zbog čega je neophodno da Osnovni sud u datoj situaciji preduzme daljnje korake koji su mu, prema procesnom zakonu, na raspolaganju radi utvrđivanja okolnosti koje se odnose na provođenje i dovršenje predmetnog rješenja o izvršenju, te da donese konačnu odluku u vezi s tim u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku, koji propisuje da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja navedena pasivnost i propust Osnovnog suda da dovrši predmetni izvršni postupak bez nepotrebnog odlaganja predstavlja ponašanje suprotno standardima prava na pravično suđenje koji sudovima nalažu obavezu efektivnog postupanja, bez neopravdanog odugovlačenja.
38. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
40. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog povrede prava na pravično suđenje, apelantu Jovi Ercegu treba isplatiti iznos od 800,00 KM.
Ostali navodi
41. Takođe, apelant navodi da mu je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Osnovnim sudom, povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Osnovni sud u postupku koji traje devet i po godina imao period potpune pasivnosti u trajanju dužem od četiti godine, te postupak koji je po zakonu hitne prirode nije dovršio u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku.
43. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić