Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2996/20 (V. M.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Prekid postupka
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2996/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-2996/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Vladimir Mihajlović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vladimir Mihajlović zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom u Tesliću u predmetu broj 87 0 P 008798 11 P (stari broj P-99/93), koji je prekinut Rješenjem Osnovnog suda u Tesliću broj P-99/93 od 17. juna 1999. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Vladimir Mihajlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 14. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 87 0 P 008798 11 P (stari broj P-99/93), koji je prekinut Rješenjem Osnovnog suda broj P-99/93 od 17. juna 1999. godine. Apelant je podneskom od 12. maja 2021. godine dopunio apelaciju na način da je dostavio određenu dokumentaciju.

2. Tužilac (S.M.) je 25. augusta 1993. godine podnio Osnovnom sudu tužbu protiv 27 tuženih, među kojima je i apelant, radi utvrđenja prava vlasništva.

3. Iz odgovora na apelaciju Osnovnog suda od 25. januara 2021. godine proizlazi da je taj sud Presudom na osnovu priznanja broj P-99/93 od 10. novembra 1994. godine utvrdio da je tužilac vlasnik više parcela (uključujući i apelantovu parcelu, njiva "Brdo", površine 2050m²), što su tuženi dužni priznati te trpjeti da se tužilac na osnovu te presude upiše kao vlasnik navedenih parcela u katastarskom operatu i u zemljišnim knjigama. Dalje, proizlazi da su glavnoj raspravi od istog datuma, na kojoj je i donesena navedena presuda, prisustvovali tužilac i samo tri tužena, dok ostali tuženi, uključujući i apelanta, nisu bili prisutni, te da je iz dostavnica u spisu proizlazilo da su neki tuženi i umrli. Također proizlazi da su na predmetnom ročištu prisutni tuženi izjavili da neće izjavljivati žalbu protiv navedene presude, te da je u pismenom otpravku navedeno da je navedena presuda pravosnažna danom donošenja.

4. Apelant je 8. maja 1995. godine izjavio žalbu protiv presude Osnovnog suda od 10. novembra 1994. godine.

5. Osnovni sud je Rješenjem broj P-99/93 od 19. jula 1996. godine odbacio kao nedozvoljenu apelantovu žalbu izjavljenu protiv navedene prvostepene presude.

6. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja od 19. jula 1996. godine, Viši sud u Doboju je Rješenjem broj Gž-60/96 od 5. septembra 1996. godine uvažio predmetnu žalbu, osporeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

7. Osnovni sud je Rješenjem broj P-99/93 od 16. decembra 1997. godine izmijenio navedenu presudu broj P-99/93 od 10 novembra 1994. godine na način da se nekretnina, njiva "Brdo“, površine 2050m², ne priznaje kao vlasništvo tužioca. Istim rješenjem je odredio da će po pravosnažnosti tog rješenja nadležni geodetski ured otpisati navedenu nekretninu iz posjedovnog lista bliže opisanog u dispozitivu rješenja i upisati u drugi posjedovni list bliže opisan u dispozitivu rješenja kao vlasništvo apelanta sa dijelom 1/1.

8. Tužilac je 25. septembra 1998. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 16. decembra 1997. godine.

9. Okružni sud u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je Dopisom broj Gž-243/98 od 30. novembra 1998. godine vratio Osnovnom sudu kompletan parnični spis broj P-99/93 jer Osnovni sud nije dostavio presudu broj P-99/93 od 10. novembra 1994. godine kao i rješenje od 16. decembra 1997. godine svim tuženim u predmetnom postupku.Također je naveo da je nužno da prvostepeni sud ocijeni da li su se stekli uslovi iz člana 212. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku za prekid postupka u ovoj parnici, jer su prema izvještaju dostavljača pošte u Tesliću neki od tuženih (K.B. i M.B.M.) u međuvremenu umrli, a u sadržaju spisa predmeta nema dokaza da su isti bili zastupani po nekom ovlaštenom punomoćniku.

10. Osnovni sud je Rješenjem broj P-99/93 od 22. januara 1999. godine naložio tužiocu da u ostavljenom roku ispravi tužbu na način da označi zakonske nasljednike umrlih tuženih pod prijetnjom odbacivanja tužbe kao neuredne.

11. Odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja od 22. januara 1999. godine, Okružni sud je Rješenjem broj Gž- 57/99 od 17. marta 1999. godine predmetnu žalbu uvažio, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.

12. Osnovni sud je Rješenjem broj P-99/93 od 17. juna 1999. godine prekinuo predmetni parnični postupak protiv tuženih K.B. i M.B.M., na osnovu člana 212. stav l. tačka 1. Zakona o parničnom postupku, jer su navedene stranke umrle a nemaju punomoćnika u ovoj parnici. Istim rješenjem je odredio da će se postupak nastaviti kad tužilac dostavi sudu tačna imena i adrese zakonskih nasljednika K.B. i M.B.M., te adrese V.M. i P.M.

13. Osnovni sud, postupajući po apelantovom prijedlogu, donio je Rješenjem broj P-99/93 od 2. septembra 1999. godine kojim je ukinuo potvrdu o izvršnosti Presude broj P-99/93 od 10. novembra 1994. godine. Odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv navedenog rješenja, Okružni sud je Rješenjem broj Gž-225/99 od 21. oktobra 1999. godine žalbu odbio i pobijano rješenje potvrdio.

14. Iz odgovora na apelaciju Osnovnog suda od 25. januara 2021. godine proizlazi da je 12. maja 2011. godine ovaj predmet zaveden u CMS sistem pod novim brojem 87 0 P 008798 11 P.

15. Osnovni sud je rješenjem broj 87 0 P 008798 11 P od 30. maja 2011. godine prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari zbog smrti tuženih K.B. i M.B.M. Istim rješenjem je odredio da će se postupak nastaviti po prijedlogu jedne od parničnih stranaka. U obrazloženju rješenja je naveo da je taj sud u toku postupka utvrdio da su tuženi K.B. i M.B.M. umrli, pa je na osnovu člana 378. Zakona o parničnom postupku donio odluku kao u dispozitivu rješenja.

16. Prema stanju u spisu, predmetni postupak je prekinut.

Apelacioni navodi

17. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da su u predmetnom postupku, koji traje duže od 20 godina, prekoračeni svi razumni rokovi za njegovo okončanje, te ističe da nije obavješten o razlozima ne preduzimanja radnji u predmetnom postupku. Također navodi da u nadležnom geodetskom uredu nikada nije provedeno rješenje P-99/93 od 16. decembra 1997. godine, jer je tužilac uložio žalbu.

Odgovori na apelaciju

18. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se predmet nalazi u fazi prekida postupka od 17. juna 1999. godine, te da tužilac nije dostavio podatke o zakonskim nasljednicima umrlih tuženih, zbog čega taj sud nije bio u mogućnosti da istim dostavi osporene prvostepene odluke i time otkloni procesne nedostatke za odlučivanje o izjavljenim žalbama apelanta i tužioca. Također je naveo da je 30. maja 2011. godine ponovo donio rješenje kojim prekida postupak u ovoj pravnoj stvari zbog smrti tuženih K.B. i M.B.M., iako je rješenjem od 17. juna 1999. godine postupak već prekinut i nije nakon donošenja tog rješenja donesena odluka kojom se određuje nastavak postupka.

19. Zakon o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 „Službeni glasnik RS“, br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 212.

Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici;

[…] Član 214.

Prekid postupka uzrokuje to da prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

Za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku;

ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na temelju te rasprave donijeti odluku.

Parnične radnje što ih je jedna stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

20. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi: Član 378 Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost;

[…] Član 380 Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.

Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku. Parnične radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo. Njihovo dejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.

Član 381 Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tačke 1. do 4. ovog zakona nastaviće se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

[…]

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

22. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

23. Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

24. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelant 8. maja 1995. godine izjavio žalbu protiv prvostepene presude od 10. novembra 1994. godine. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već od 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Prema tome, Ustavni sud će kao relevantan period za ocjenu dužine trajanja parničnog postupka razmatrati period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda do trenutka prekida predmetnog postupka (17. juna 1999. godine), dakle, period od tri godine i šest mjeseci. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u predmetnom postupku aktivno postupao (odlučio o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, izmijenio navedenu prvostepenu presudu, naložio tužiocu da u ostavljenom roku ispravi tužbu, te prekinuo predmetni postupak). Također, Ustavni sud zapaža da se predmet povodom žalbi parničnih stranaka vodio pred Višim sudom u Doboju i Okružnim sudom, te da su ti sudovi u vrlo kratkim rokovima odlučili o žalbama parničnih stranaka. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta i odredbe Zakona o parničnom postupku (ranijeg i sada važećeg), prema kojima je predviđen obvezan prekid postupka u slučaju smrti stranke, odnosno prema kojima za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji, a sud ne može poduzimati bilo kakve radnje u postupku, Ustavni sud zapaža da u predmetnom postupku postoje objektivne okolnosti koje onemogućavaju vođenje postupka i meritorno donošenje odluke. Dakle, u konkretnom slučaju postupanje Osnovnog suda zavisi o činjenici kada će nasljednici umrlih tuženih preuzeti postupak, odnosno kada će ih sud na prijedlog tužioca pozvati da to učine. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud nakon prekida postupka (17. juna 1999. godine) donio rješenje 2. septembra 1999. godine kojim je odlučio o apelantovom prijedlogu za ukidanje potvrde o izvršnosti prvostepene presude, te da je, nakon što je navedeni predmet zaveo u CMS sistem pod novim brojem, donio rješenje 30. maja 2011. godine kojim je ponovo prekinuo predmetni postupak. Međutim, Ustavni sud ne nalazi da donošenje rješenja koje se odnosi na ukidanje potvrde izvršnosti, kao ni ponovno donošenje rješenja o prekidu postupka od 30. maja 2011. godine (koje je doneseno iz istih razloga kao i ranije rješenje), utiče na zaključak Ustavnog suda u pogledu relevantnog perioda, budući da su, kako je navedeno, od 17. juna 1999. godine u predmetnom postupku postoje objektivne okolnosti koje onemogućavaju daljnje poduzimanje procesnih radnji s ciljem donošenja konačne odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, kao i prava na imovinu, očigledno (prima facie) neosnovani.

25. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2996/20 (V. M.) | Sudska praksa | Aktio