Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4134/20 (Z.I.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4134/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-4134/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Z. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Z. I.
zbog dužine trajanja upravnog spora okončanog Presudom Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 030402 20 Uvp od 14. januara 2021.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Z.I.
protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 030402 20 Uvp 2 od 14. januara 2021. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Z.I. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, podnijela je 16. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 030402 20 U2 od 7. septembra 2020. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog upravnog spora (koji se, u vrijeme podnošenja apelacije, vodio pred Sudom BiH po apelantkinjinom zahtjevu za preispitivanje osporene presude). Dopunom apelacije od 29. oktobra 2021. godine apelantkinja je osporila i Presudu Suda BiH S1 3 U 030402 20 Uvp 2 od 14. januara 2021. godine. Apelantkinja je dopunila apelaciju i 16. novembra 2021. godine.
2. Ustavni sud konstatuje da je Odlukom o dopustivosti broj AP-1141/21 od 5. maja 2021. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantkinja podnijela protiv presude Suda BiH od 14. januara 2021. godine (osporene i ovom apelacijom) kojom je odbijen zahtjev apelantkinje za preispitivanje presude Suda BiH od 7. septembra 2020. godine, jer je rješenjem Odbora državne službe za žalbe Vijeća Ministara BiH (u daljnjem tekstu: Odbor) od 30. avgusta 2018. godine (koje rješenje je apelantkinja osporavala u predmetnom upravnom sporu) poništen konkursni postupak za popunjavanje radnih mjesta zastupnik/agent Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava i zamjenik zastupnika/agenta Vijeća ministara pred istim sudom, te predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloženju navedene odluke Ustavni sud je naveo da je, dakle, u konkretnom slučaju, prema stanju tog apelacionog spisa, postupak o predmetu apelacije u toku pred prvostepenim organom, pa stoga slijedi da je apelacija preuranjena.
3. Rješenjem Odbora broj 01-1-07-2-116/1-18 od 30. avgusta 2018. godine uvažena je žalba B.K.S. i poništen je konkursni postupak po javnom oglasu od 23. septembra 2015. godine za popunjavanje radnih mjesta zastupnik/agent Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava i zamjenik zastupnika/agenta Vijeća ministara pred istim sudom. Navedenim rješenjem predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
4. Apelantkinja je protiv rješenja tuženog (Odbora) od 30. avgusta 2018. godine podnijela tužbu Sudu BiH 18. septembra 2018. godine.
5. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 0300402 18 U od 4. marta 2020. godine tužba apelantkinje je odbačena jer apelantkinja nema pravni interes da pobija rješenje kojim je konkursna procedura poništena i predmet vraćen na ponovni postupak.
6. Odlučujući o zahtjevu apelantkinje za preispitivanje sudske odluke, rješenja Suda BiH od 4. marta 2020. godine, koji je apelantkinja podnijela 14. aprila 2021. godine, taj sud je Presudom broj S1 3 U 030402 20 Uvp od 11. juna 2020. godine uvažio predmetni zahtjev apelantkinje, ukinuo osporeno rješenje Suda BiH i predmet vratio tom sudu na ponovno odlučivanje.
7. Presudom Suda BiH od 7. septembra 2020. godine odbijena je tužba apelantkinje podnesena protiv rješenja Odbora od 30. avgusta 2018. godine.
8. Odlučujući o zahtjevu apelantkinje za preispitivanje sudske odluke, presude Suda BiH od 7. septembra 2020. godine, koji je apelantkinja podnijela 14. oktobra 2020. godine, taj sud je Presudom broj S1 3 U 030402 20 Uvp od 14. januara 2021. godine odbio predmetni zahtjev apelantkinje.
Apelacioni navodi
9. Apelantkinja navodi da predmetnu apelaciju podnosi „u vezi sa dužinom sudskog postupka u upravnom sporu“ zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Dalje navodi da joj je u predmetnom postupku povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te ističe da je u predmetnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U dopunama apelacije detaljno navodi tok predmetnog upravnog spora, kao i tok upravnog postupka pred Odborom, odnosno konkursnog postupka koji mu je prethodio, te od Ustavnog suda traži da ukine osporenu presudu Suda BiH.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) točka e) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud već odlučivao (u odnosu na osporene odluke)
11. Ustavni sud zapaža da apelantkinja, dakle, u predmetnoj apelaciji pokreće isto pitanje koje je bilo predmet njene ranije podnesene apelacije (AP-1141/21) o kojoj je Ustavni sud, kako je to naprijed navedeno, već donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. Dopustivost prima facie (u odnosu na dužinu trajanja postupka)
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U konkretnom slučaju apelantkinja tvrdi da joj, zbog dužine trajanja predmetnog upravnog spora, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
14. U odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud najprije zapaža da je taj postupak ukupno trajao dvije godine i oko četiri mjeseca, te da se vodio na dvije sudske instance u okviru kojih su donesene četiri sudske odluke. Naime, Ustavni sud primjećuje da je prvostepeno rješenje Sud BiH donio nakon jedne godine i šest mjeseci od podnošenja predmetne tužbe, ali i da je drugostepeni sud odluku o apelantkinjinom zahtjevu za preispitivanje naprijed navedenog rješenja prvostepenog suda donio nakon manje od dva mjeseca od dana kada je apelantkinja podnijela predmetni zahtjev. Takođe, da je prvostepeni sud, u ponovnom postupku, presudu donio nakon manje od tri mjeseca od kada mu je predmet vraćen na ponovno odlučivanje, kao i da je drugostepeni sud odluku o apelantkinjinom zahtjevu za preispitivanje sudske odluke, naprijed navedene presude, donio tri mjeseca od dana kada je apelantkinja podnijela predmetni zahtjev. U vezi s naprijed navedenim Ustavni sud ukazuje da se razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u odnosu na postupak kao cjelinu, te da eventualni periodi pasivnosti u radu suda u jednoj fazi postupka, ne predstavljaju, per se, povredu prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1893/20 od 12. januara 2021. godine, tačka 27., odluka dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Stoga, sagledavajući postupak u cjelini, i pored neprihvatljive dužine postupka u početnoj fazi, imajući u vidu da se postupak vodio na dvije sudske instance, da se ne radi o predmetu koji je po izričitoj zakonskoj normi hitne prirode, a naročito činjenicu da je apelantkinja dobila odluku u sporu koji je vodila prije odluke Ustavnog suda o apelaciji, Ustavni sud zaključuje da period od dvije godine i oko četiri mjeseca, koliko je trajao predmetni postupak, nije prešao granice „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da su stoga apelantkinjini navodi koji su izneseni u tom pravcu očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić