Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3882/20 (Ž. A.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3882/20
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP 3882/20, rješavajući apelaciju Željka Antunovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Željko Antunović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja postupka u kojem je doneseno Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 I 167468 21 Gž od 10. novembra 2021. godine, a koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Željku Antunoviću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu i Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Željko Antunović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 30. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je nakon podnošenja apelacije doneseno Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 I 167468 21 Gž od 10. novembra 2021. godine, a koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je u periodu od 2. decembra 2020. do 23. novembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Traženi odgovori su dostavljeni u periodu od 23. decembra 2020. do 7. decembra 2021. godine.
4. Ustavni sud je 9. decembra 2021. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
5. Ustavni sud je 24. decembra 2021. godine dostavio apelantovom punomoćniku odgovore Općinskog i Kantonalnog suda, na koje apelantov punomoćnik u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Presudom Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 0010156 09 P od 1. oktobra 2010. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 17. decembra 2013. godine, obavezana je tužena (M. A.) da preda u posjed apelantu ½ imovine koju drži u posjedu ili da isplati protuvrijednost te imovine u novcu, sa zakonskim zateznim kamatama, počevši od dana pravosnažnosti presude pa do isplate.
8. Apelant je 17. februara 2014. godine Općinskom sudu u Tuzli podnio prijedlog za izvršenje, predlažući izvršenje na izvršenicinoj plaći (M. A.).
9. Općinski sud u Tuzli je 20. marta 2014. godine donio rješenje kojim se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je predmet dostavio Općinskom sudu na daljnje postupanje.
10. Općinski sud je 8. maja 2014. godine donio Rješenje o izvršenju broj 126 0 I 167468 14 I, te je istog dana donio zaključak kojim je, između ostalog, naložio izvršenikovom poslodavcu da zaplijeni dio plaće koju izvršenica ostvaruje kao njegova uposlenica.
11. Izvršenica je 19. maja 2014. godine uložila prigovor protiv predmetnog rješenja o izvršenju.
12. Apelantov punomoćnik je 2. februara 2015. godine dostavio Općinskom sudu podnesak radi postupanja po predmetu (urgencija).
13. Općinski sud je 9. novembra 2015. godine donio Rješenje broj 126 0 I 167468 14 I kojim je djelimično usvojio izvršenicin prigovor, te je djelimično izmijenio predmetno rješenje o izvršenju na način da je ostavio izvršenici rok od 30 dana za dobrovoljno ispunjenje obaveze iz izvršne isprave - Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 0010156 09 P od 1. oktobra 2010. godine, određujući predloženo izvršenje pod uvjetom da izvršenica u roku od 30 dana ne ispuni svoju obavezu, dok je izvršenicin prigovor u preostalom dijelu odbio.
14. Protiv navedenog rješenja izvršenica je 18. decembra 2015. godine izjavila žalbu.
15. Kantonalni sud je 22. marta 2016. godine zaprimio predmet na postupanje po žalbi te donio rješenje od 5. decembra 2019. godine kojim je izvršenicinu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
16. Općinski sud je 25. marta 2021. godine održao ročište, te je 16. juna 2021. godine donio rješenje kojim je usvojio izvršenicin prigovor i predmetno rješenje o izvršenju stavio van snage. Općinski sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da je uvidom u izvršnu ispravu na osnovu koje je pokrenuto izvršenje utvrdio da se izvršenicina obaveza da preda u posjed apelantu ½ imovine koju drži u posjedu ili da isplati protuvrijednost u novcu sa zakonskom zateznom kamatom od dana pravosnažnosti presude pa do isplate tiče razvrgnuća suvlasničke zajednice na imovini za koju je izvršnom ispravom utvrđeno da su je apelant i izvršenica stekli tokom braka, a koje razvrgnuće se ima izvršiti diobom ove imovine. Stoga se, kako navodi, izvršenicina obaveza da apelantu preda 1/2 imovine koju drži u posjedu ili da mu isplati 1/2 protuvrijednosti te imovine sa zakonskom zateznom kamatom ne može smatrati obavezom za koju kod izostanka dogovora između stranaka o podjeli te imovine pravo izbora pripada izvršenici u ostavljenom roku za dobrovoljno ispunjenje, a apelantu nakon proteka tog roka za dobrovoljno ispunjenje, u smislu odredbe člana 32. Zakona o izvršnom postupku FBiH. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je naveo da nije prihvatio apelantov prijedlog da se izvršenici ostavi naknadni rok za ispunjenje alternativnih obaveza, te u slučaju da u ostavljenom roku ne ispuni svoju obavezu da sud donese rješenje o izvršenju na način kako je određeno prvobitnim prijedlogom za izvršenje. Ovo iz razloga što je Odlukom Kantonalnog suda broj 126 0 1 167468 od 5. decembra 2019. godine ukinuto Rješenje ovog suda broj 126 0 1 167468 14 1 od 9. novembra 2015. godine kojim je izvršenici ostavljen rok od 30 dana za dobrovoljno ispunjenje obaveze iz izvršne isprave, te ukoliko ne izvrši svoju obavezu u ostavljenom roku da će se izvršenje provesti na plaći koju izvršenica ostvaruje. Općinski sud ističe da iz izvršne isprave na osnovu koje je pokrenuto izvršenje proizlazi da se ne radi o alternativnim obavezama u smislu odredbe člana 403. Zakona o obligacionim odnosima, nego da se izvršenicina obaveza tiče razvrgnuća suvlasničke zajednice slijedom čega će, kako navodi, Općinski sud u daljnjem toku izvršnog postupka pozvati apelanta da uredi prijedlog za izvršenje na način da ga uskladi sa izvršnom ispravom.
17. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je 10. novembra 2021. godine donio Rješenje broj 126 0 I 167 468 21 Gž kojim je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.
18. Predmetni spis je 24. novembra 2021. godine vraćen Općinskom sudu na daljnje postupanje.
19. Postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u određenom novčanom iznosu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
21. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka ukazujući da je tokom postupka došlo do promjene postupajućeg sudije te ukazuje na veliki broj predmeta u radu.
22. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se zbog velikog broja neriješenih predmeta na drugostepenom građanskom referatu u ovom sudu, među kojima je veliki broj predmeta sa starijim datumima inicijalnog akta, u Kantonalnom sudu predmeti rješavaju prema Planu rješavanja koji sačinjava predsjednik suda za svakog pojedinog sudiju, za svaku kalendarsku godinu i za svaki kvartal u godini, i to prevashodno prema datumu inicijalnog akta. Smatra da zbog razloga iznesenih u donesenoj drugostepenoj odluci ovog suda broj 126 0 1 167468 21 Gž od 10. novembra 2021. godine (da je u podnesenom prigovoru izvršenica navela da je spremna apelantu bilo kada na njegovo traženje predati polovinu stvari koje se nalaze u njenom posjedu, te da joj se apelant takvim zahtjevom nikada nije obratio, a također da je u izjavljenoj žalbi protiv ranije donesenog rješenja prvostepenog suda izvršenica navela da je ona spremna apelantu vratiti sve stvari navedene u izreci presude i da apelant može bilo kada doći da te stvari preuzme, a da iz podataka spisa ne slijedi da se apelant obraćao izvršenici zahtjevom za predaju stvari i da izvršenica po tom zahtjevu nije htjela postupiti) predlaže da se apelantova apelacija, pa time i njegov zahtjev za naknadu potraživanog iznosa odbije.
23. Ustavni sud je 9. decembra 2021. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka iz koje proizlazi da je postupak u toku pred tim sudom.
V.Relevantni propisi
24. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 32.
Alternativna obaveza po izboru izvršenika Ako izvršenik ima pravo na osnovu izvršne isprave birati između više predmeta svoje obaveze i u roku za dobrovoljno ispunjenje sam ne obavi izbor između tih predmeta i ne ispuni dužnu obavezu, predmet kojim obaveza treba biti ispunjena određuje tražilac izvršenja u prijedlogu za izvršenje.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
27. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
29. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
30. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
31. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 17. februara 2014. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od duži sedam i po godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
33. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o nešto složenijem postupku.
34. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao urgencije ukazujući na potrebu obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu, iz čega se može izvesti zaključak da je predmetni postupak od značaja za apelanta. Nadalje, Ustavni sud zapaža da apelant nije podnio uredan prijedlog za izvršenje koji bi bio u skladu sa izvršnom ispravom, slijedom čega Ustavni sud zaključuje da je apelant u značajnijoj mjeri utjecao na dužinu i sam tok izvršnog postupka.
35. Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tokom postupka preduzimao veći broj procesnih radnji u skladu sa procesnim mogućnostima s ciljem okončanja predmetnog postupka (donio rješenje o izvršenju, koje je istog dana uputio izvršenicinom poslodavcu, odlučio o izvršenicinom prigovoru, dostavio spis drugostepenu sudu na nadležno odlučivanje) te da u njegovom radu nije bilo veće pasivnosti. S druge strane, posmatrajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud 22. marta 2016. godine zaprimio predmetni spis na nadležno postupanje, kao i da je svoju odluku donio nakon perioda dužeg od tri godine i šest mjeseci (5. decembra 2019. godine), što svakako nije adekvatna ažurnost. Ustavni sud nalazi da Kantonalni sud u svom odgovoru opravdava svoje nepostupanje u navedenom periodu velikim brojem predmeta kojim je zadužen postupajući sudija. Ustavni sud prihvata da je navedena objektivna okolnost u izvjesnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, ali s druge strane podsjeća na obavezu javne vlasti da osigura provođenje izvršnog postupka bez nepotrebnog odugovlačenja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se veliki broj predmeta ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom nepostupanja u izvršnim predmetima. Nakon vraćanja na ponovni postupak, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u relativno razumnom roku, nakon odražavanja ročišta povodom prigovora, donio rješenje od 16. juna 2021. godine kojim je usvojio izvršenicin prigovor, te je predmetno rješenje o izvršenju stavio van snage, protiv kojeg rješenja je apelant izjavio žalbu, koju je Kantonalni sud, promptno, svojim rješenjem od 10. novembra 2021. godine odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
36. Na osnovu navedenog, s obzirom na to da je Kantonalni sud u predmetu imao duži period neopravdane pasivnosti koja je u odlučujućoj mjeri utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je po zakonu hitne prirode, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.
37. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak trenutno vodi pred Općinskim sudom.
38. Iako nije utvrdio odgovornost Općinskog suda zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Općinskom sudu da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Pitanje naknade nematerijalne štete
39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
40. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
41. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
42. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer Kantonalni sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
44. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić