Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2032/20 (Vrhbosanska nadbiskupija – Župa svetog Josipa Zavidovići)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Uknjižba
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2032/20

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2032/20, rješavajući apelaciju Vrhbosanske nadbiskupije – Župe svetog Josipa Zavidovići, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Vrhbosanske nadbiskupije – Župe svetog Josipa Zavidovići podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 011516 19 Gž od 9.

ožujka 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima – Zemljišnoknjižni ured broj 042-0-DN-16-003 441 od 17. listopada 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Vrhbosanska nadbiskupija – Župa svetog Josipa Zavidovići (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Franjo Marjanović, odvjetnik iz Žepča, podnijela je 13. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 011516 19 Gž od 9. ožujka 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Zavidivićima – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-0-DN-16-003 441 od 17. listopada 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda, Rukometnog kluba „Krivaja“ Zavidovići (u daljnjem tekstu: RK Krivaja) i– sudionika u postupku u kojem su donesene osporene odluke zatraženo je 19. listopada 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju, dok je od JP Elektroprivreda BiH Sarajevo – Podružnica Elektrodistribucija Zenica (u daljnjem tekstu: Elektrodistribucija), također sudionika u postupku u kojem su donesene osporene odluke, zatraženo 9. prosinca 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Općinski sud i RK Krivaja su u razdoblju od 22. do 27. listopada 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok je Elektrodistribucija 17. prosinca 2021. godine dostavila odgovor na apelaciju.

4. U skladu sa člankom 23. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14) i Zaključkom broj SU-02-1056/21 od 16. prosinca 2021. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 23. prosinca 2021. godine dostavio apelantičinom zastupniku odgovore na apelaciju radi eventualnog izjašnjenja.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem Općinskog suda broj 042-0-DN-16-003 441 od 17. listopada 2019. godine, donesenom „u zemljišnoknjižnom predmetu po službenoj dužnosti […] radi uspostave zemljišno-knjižnog uloška za nekretnine koje nisu upisane u zemljišnu knjigu“, uspostavljen je (točka 1. izreke rješenja) zemljišnoknjižni uložak broj 472 u katastarskoj općini Zavidovići (u daljnjem tekstu: prvi zk. uložak). Na temelju članka 7. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: ZZK) i Prijavnog lista broj 230 Službe za upravu geodetskih, imovinsko-pravnih poslova i urbanizam Općine Zavidovići (u daljnjem tekstu: Služba), Posjedovnog lista broj 230 za KO Zavidovići od 3. listopada 2019. godine i Prijavnog lista od 10. rujna 2019. godine dozvoljen je upis u A list prvog zk. uloška dvije parcele pobliže opisane u točki 1. izreke rješenja, u naravi zemljište uz privrednu zgradu (u daljnjem tekstu: prva parcela i druga parcela). Na temelju članka 69. ZZK dozvoljena je uknjižba prava vlasništva u koloni upisi B lista prvog zk. uloška u korist RK „Krivaja“ s dijelom 1/1. Na temelju Ugovora o zasnivanju trajne služnosti obrađenog od javnog bilježnika Džemanine Memagić u Zavidovićima broj OPU IP 264/2018 od 9. travnja 2018. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor o zasnivanju trajne služnosti od 9. travnja 2018. godine ) dozvoljena je uknjižba prava trajne služnosti sadržine precizirane u točki 1. izreke rješenja u koloni upisi C lista prvog zk uloška na poslužnom dobru – nekretnini označenoj kao prva parcela i druga parcela upisanoj u A list prvog zk. uloška, a u korist Elektrodistribucije. Predmetnim rješenjem (točka 2. izreke rješenja) također je uspostavljen zemljišnoknjižni uložak broj 5045 u katastarskoj općini Zavidovići (u daljnjem tekstu: drugi zk. uložak). Na temelju članka 7. ZZK i Prijavnog lista 230 Službe, Posjedovnog lista broj 2929 za KO Zavidovići od 3. listopada 2019. godine i Prijavnog lista od 10. rujna 2019. godine dozvoljen je upis u A list drugog zk. uloška parcele pobliže opisane u točki 2. izreke rješenja, u naravi poslovna zgrada i zemljište uz privrednu zgradu (u daljnjem tekstu: treća parcela). Na temelju članka 69. ZZK dozvoljena je uknjižba prava vlasništva u koloni upisi B lista drugog zk. uloška u korist apelantice s dijelom 1/1. Na temelju ugovora o zasnivanju trajne služnosti od 9. travnja 2018. godine dozvoljena je uknjižba prava trajne služnosti sadržine precizirane u točki 2. izreke rješenja u koloni upisi C lista drugog zk. uloška na poslužnom dobru nekretnini označenoj kao treća parcela upisana u A list tog zk. uloška, a u korist Elektrodistribucije.

7. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je predmetno rješenje doneseno u postupku sistematske uspostave zemljišne knjige, koji se provodi za katastarske općine Zavidovići, Alići, Dubravica i Potkleče, administrativna općina Zavidovići, u sklopu državnog projekta registracije nekretnina, a u skladu s odredbama čl. 63.–75. ZZK. Općinski sud je u obrazloženju rješenja ukazao da je najava uspostave zemljišne knjige objavljena u „Službenom glasniku BiH“, „Službenim novinama Federacije BiH“, u dva dnevna lista koja su dostupna u cijeloj BiH (Večernji list i Dnevni avaz), na oglasnoj ploči suda i Općine, lokalnom elektronskom mediju (KTV Zavidovići, Radio 1503 Zavidovići) i na mjestima uobičajenim za oglašavanje u predmetnim katastarskim općinama. Također je ukazao da su ovom najavom pozvane sve osobe koje polažu pravo vlasništva ili neko drugo pravo na predmetnim nekretninama da svoje pravo prijave u roku od 60 dana od dana najave podneskom u dva primjerka i da podnesu dokaze za to. Iz obrazloženja rješenja Općinskog suda proizlazi da u povodu navedenog oglasa nitko nije prijavio svoje pravo u navedenom roku, pa je nakon tog roka Općinski sud proveo dokaze dostavljene od strane Službe i pribavljene po službenoj dužnosti u smislu članka 64. ZZK, i to: Popisni list, presudu Općinskog suda precizirani broj od 31. svibnja 2018. godine, presudu Kantonalnog suda precizirani broj od 19. prosinca 2018. godine, Ugovor o zasnivanju trajne služnosti od 9. travnja 2018. godine, Prijavni list od 10. rujna 2019. godine, kopiju katastarskog plana broj 8 od 15. listopada 2019. godine i posjedovne listove br. 230 i 2929 za KO Zavidovići od 3. listopada 2019. godine. Ocjenom provedenih dokaza, Općinski sud je donio odluku kao u izreci na temelju članka 69. ZZK, imajući u vidu da je zemljišna knjiga, koja je vođena za područje općine Zavidovići, uništena u Drugom svjetskom ratu, zbog čega je i proveden konkretan postupak uspostave zemljišnoknjižnog uloška shodno odredbi članka 63. ZZK.

8. Općinski sud je cijenio da iz provedenih dokaza proizlazi da je aktualni posjednik prve i druge parcele RK „Krivaja“, koji je posjed stekao stupanjem na snagu novog katastarskog operata (uspostava novog aerofotogrametrijskog premjera, u narodu poznato kao „avionsko snimanje”), a da je apelantica aktualni posjednik treće parcele, koja je stekla zakonit posjed i vlasništvo na trećoj parceli na temelju presude Općinskog suda od 31. svibnja 2018. godine i presude Kantonalnog suda od 19. prosinca 2018. godine. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je konstatirao da su u smislu odredbi članka 69. stavak (1), u svezi s odredbama članka 64. stavak (1) toč. 2), 3), 6), 11) i 12) i članka 89. ZZK, prva i druga parcela u vlasništvu RK „Krivaja“, a treća parcela u vlasništvu apelantice, odnosno u svakom slučaju najvjerojatnije vlasništvo tih lica. U svezi s upisom služnosti preciziranom u izreci predmetnog rješenja, Općinski sud je konstatirao da je ta služnost zasnovana prije nego što je apelantici utvrđeno pravo vlasništva na trećoj parceli, odnosno u vrijeme i prije nego što je ta parcela formirana provođenjem predmetne presude u katastarskom operatu (cijepanjem dijela parcele). Općinski sud je obrazložio da je pravo služnosti kao opterećenje na preciziranoj k. č. (u daljnjem tekstu: stara k. č., a koja je kasnije cijepana na prvu parcelu, drugu parcelu i treću parcelu) zasnovano prije cijepanja te parcele, pa je o upisu u C listovima oba novouspostavljena zk. uloška odlučeno na temelju načela da služnost kao opterećenje prati stvar na kojoj je osnovana.

9. Općinski sud je dalje ukazao da je po službenoj dužnosti izvršio uvid u „Popisni list“ (koji se nalazi u zbirci isprava nadležne Službe za katastar) za predmetne nekretnine sačinjen prilikom uspostave novog katastarskog operata, na temelju čega je utvrdio da su predmetne nekretnine „nacionalizovano građevinsko zemljište u društvenoj svojini“, po kojem su titulari prava zapravo imali samo pravo korištenja na građevinskom zemljištu u društvenom – državnom vlasništvu. Općinski sud je pri tome naveo da su predmetne nekretnine nacionalizirane Rješenjem Narodnog odbora Općine Zavidovići broj 03-724/1-59 od 22. rujna 1959. godine (rješenje o nacionalizaciji izgrađenog i neizgrađenog građevinskog zemljišta na području općine Zavidovići). U svezi s tim, pozvao se na odredbu članka 338. st (1) i (2), čl. 339. i 346. stavak (1) Zakona o stvarnim pravima FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o stvarnim pravima). Imajući u vidu citirane odredbe i činjenice koje su utvrđene u predmetnom postupku, Općinski sud je ukazao da je u konkretnom postupku po službenoj dužnosti „izvršio pretvorbu prava korištenja u privatno isključivo pravo vlasništva (denacionalizaciju)“.

10. Apelantica je podnijela žalbu protiv rješenja Općinskog suda u dijelu odluke o dozvoli uknjižbe prava vlasništva na prvoj i drugoj parceli u korist RK „Krivaja i u dijelu odluke o dozvoli uknjižbe prava trajne služnosti na prvoj, drugoj i trećoj parceli (odnosno predmetnim nekretninama). Kantonalni sud je Rješenjem broj 04 0 Dn 011516 19 Gž od 9. ožujka 2020. godine odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje. Također je naložio Općinskom sudu da izvrši zabilježbu protiv točnosti zemljišne knjige.

11. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da je Općinski sud, postupajući po odredbama članka 67. st. (1) i (2) ZZK, javnom objavom najavio uspostavu zemljišnoknjižnog uloška, o čemu je sastavljena i Službena zabilješka broj 042-0-Dn-16-003 441 od 17. listopada 2019. godine, zbog čega se ne mogu prihvatiti kao utemeljeni žalbeni navodi o tome da nije postupljeno po navedenim zakonskim odredbama. Također je ukazao da iz stanja spisa proizlazi da u povodu navedene najave nijedna osoba nije prijavila svoje pravo na predmetnim nekretninama u roku od 60 dana. Kantonalni sud je dalje ocijenio da je Općinski sud pravilno postupio po odredbama čl. 64. i 66. stavak (2) ZZK i po službenoj dužnosti pribavio dokaze navedene u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Pri tome je konstatirao da iz stanja spisa, odnosno iz Posjedovnog lista broj 230 Službe od 3. listopada 2019. godine proizlazi da je na prvoj i drugoj parceli, državno vlasništvo, kao posjednik upisan RK „Krivaja“, a iz Posjedovnog lista broj 2929 Službe od 3. listopada 2019. godine proizlazi da je na trećoj parceli, državno vlasništvo, kao posjednik upisana apelantica. Dalje je konstatirao da je presudom Kantonalnog suda od 19. prosinca 2018. godine uvažena žalba tužiteljice – apelantice, te je preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda od 31. svibnja 2018. godine tako što je utvrđeno da je apelantica stekla pravo vlasništva s dijelom 1/1 na dijelu nekretnine označene kao stara k. č., u naravi građevinski objekt i zemljište ispod objekta, kao i zemljišta potrebnog za redovnu uporabu objekta, pa su na temelju tog utvrđenja tuženi dužni trpjeti da se na temelju te presude u zemljišno-knjižnoj i katastarskoj evidenciji u odnosu na novoformiranu parcelu, u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke, upiše pravo vlasništva i posjeda apelantice s dijelom od 1/1. Kantonalni sud je ukazao da je prilikom provođenja te presude, na temelju Prijavnog lista A od 10. rujna 2019. godine, izvršeno cijepanje stare k. č. na prvu parcelu, drugu parcelu i treću parcelu. Pored toga, Kantonalni sud je konstatirao da iz otpravka izvornika ugovora o zasnivanju trajne služnosti zaključenog 9. travnja 2018. godine između RK „Krivaja“ i JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo proizlazi da je RK „Krivaja“ kao posjednik i vlasnik s dijelom 1/1 poslužne nekretnine, označene kao stara k. č., zasnovao precizirano pravo trajne služnosti u korist Elektrodistribucije u svrhu izgradnje, pristupa i redovnog održavanje trase redovne kanalizacije.

12. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je Općinski sud pravilno postupio kada je donio prvostupanjsko rješenje u skladu sa člankom 63. stavak 1. i člankom 69. ZZK, upisujući u zemljišnu knjigu osobe čije pravo vlasništva, odnosno drugo pravo prema stanju stvari, koje je imao prilikom donošenja odluke, izgleda najvjerojatnije. Kantonalni sud je ocijenio da se zbog toga ne mogu prihvatiti kao utemeljeni žalbeni navodi apelantice, koja može pokrenuti parnicu radi utvrđivanja prava vlasništva na spornim nekretninama, a koja, i pored poziva Općinskog suda o najavi uspostave zemljišno-knjižnog uloška, nije prijavila svoje pravo na nekretnini, niti dostavila dokaze za to. Pri tome je Kantonalni sud konstatirao da je apelantica u prilogu žalbe dostavila kopije dokaza koji se odnose na stjecanje prava vlasništva prije izvršene nacionalizacije, i to: Darovni ugovor od 7. ožujka 1936. godine i zaključak od 8. kolovoza 1940. godine, objavljen u Ljetopisu Župe Zavidovići. Međutim, Kantonalni sud je konstatirao da je služnost na temelju pravnog posla ustanovljena shodno članku 199. stavak 1. u svezi sa čl. 200. i 262. Zakona o stvarnim pravima, i to prije nego što je apelantica stekla pravo vlasništva na trećoj parceli na temelju presude Kantonalnog suda od 19. prosinca 2018. godine. Ukazao je da, shodno članku 213. Zakona o stvarnim pravima, onaj tko stekne vlasništvo poslužne stvari na bilo kojoj pravnoj osnovi, stekao ju je opterećenu svakim pravom služnosti, koje je njezin teret, osim ako Zakonom nije drukčije određeno. Kantonalni sud je također istaknuo da ako je došlo do greške prilikom aerofotogrametrijskog premjera terena i uspostave novog katastra, za otklanjanje ovakvih sličnih grešaka nadležni su općinski organi uprave za geodetske poslove i katastar nekretnina, kako je to regulirano odredbama čl. od 54. do 57. Zakona o premjeru i katastru zemljišta, dok je člankom 62. stavak (1) spomenutog Zakona propisano da su nadležni općinski organi dužni najmanje svake 10. godine na licu mjesta provjeriti točno stanje na planovima i katastarskom operatu, iz čega proizlazi da se u sudskom postupku ne može tražiti ispravka upisa posjeda u katastar zemljišta, a isto stajalište je izraženo i u pravnom stajalištu objavljenom u Sudskoj praksi u primjeni pravila građanskog i privrednog prava, autora Envera Zečevića, u izdanju Dom štampe, Zenica 2002. godine. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je na temelju odredbe članka 76. stavak (3) ZZK, u svezi sa člankom 235. stavak (1) točka 2) Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u izreci rješenja, te prihvatio zahtjev za zabilježbu protiv točnosti zemljišne knjige shodno članku 70. ZZK. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

13. Apelantica tvrdi da je osporenim odlukama povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, apelantica, u suštini, tvrdi da su u osporenim odlukama proizvoljno ocijenjeni provedeni dokazi i shodno tome proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni relevantni propisi kada je u konkretnom slučaju dozvoljena uknjižba prava vlasništva u korist RK „Krivaja“ i uknjižba prava trajne služnosti. Također, apelantica tvrdi da se Kantonalni sud nije očitovao o njezinim žalbenim navodima. U svezi s tim, apelantica, između ostalog, tvrdi da pravilnom primjenom odredbi ZKK nije mogla biti dozvoljena uknjižbe prava vlasništva u korist RK „Krivaja“ samo na temelju posjeda stečenog na temelju aerofotogrametrijskog premjera bez dokaza o pravnoj osnovi stjecanja vlasništva i clausule intabulandi. Tvrdi da je u zemljišnoj knjizi starog austrougarskog premjera apelantica bila upisana kao vlasnik prve i druge parcele, kao i katastarskom operatu sve do 1974. godine, što proizlazi iz dokaza koje je dostavila uz žalbu. Smatra da se pravilnom ocjenom dokaza može izvući zaključak da apelantica ima jače pravo vlasništva nad spornim nekretninama. Također, tvrdi da je nepravilna uknjižba prava trajne služnosti u konkretnom slučaju jer je apelantica vlasnik tih nekretnina, a u vrijeme zaključenja ugovora o zasnivanju trajne služnost nije bila uspostavljena zemljišna knjiga, dok je prema katastarskoj evidenciji upisani korisnik bio RK „Krivaja“, te da pravo korištenja ne sadrži pravo raspolaganja, zbog čega je ugovor od 9. travnja 2018. godine ništavan. Apelantica također navodi da u spisu predmeta ne postoji oglas u kojem je najavljena uspostava zemljišne knjige za predmetne nekretnine, niti dokazi da je taj oglas oglašavan putem navedenih sredstava saopćavanja, zbog čega je postupljeno suprotno članku 67. st. (1) i (2) ZZK. Smatra da u svezi s tim žalbenim navodima Kantonalni sud nije dao obrazloženje u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Dalje, tvrdi da je u žalbenom postupku tvrdila da u spisu predmeta ne postoji rješenje o nacionalizaciji predmetnih nekretnina od 22. rujna 1959. godine na koje se pozvao Općinski sud, da prijavni list A od 10. rujna 2019. godine ne sadrži podatak da je kao posjednik na predmetnim nekretninama upisan RK „Krivaja“, te da se u spisu predmeta nalazi kopija katastarskog plana od rujna 2015. godine u kojem je navedeno da se predmetne nekretnine vode na „D.T.V. Partizan“, a ne na RK „Krivaja“, kao i da prvostupanjski sud nije provjeravao pravni subjektivitet RK „Krivaja“. Ukazuje da se Kantonalni sud nije očitovao o ovim žalbenim tvrdnjama.

II.Odgovori na apelaciju

14. Kantonalni sud smatra da je apelacija neutemeljena i u svezi s tim, u suštini, ponavlja navode iz osporenog rješenja ukazujući da je skladu sa člankom 63. stavak 1. i člankom 69. ZZK Općinski sud upisao u zemljišnu knjigu osobe čije pravo vlasništva, odnosno drugo pravo koje prema stanju stvari, koje je taj sud imao prilikom donošenja odluke, izgleda najvjerojatnije.

15. Općinski sud tvrdi da osporenim odlukama nije došlo do povrede apelantičinih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije, na čiju se povredu apelantica pozvala u apelaciji. U svezi s tim, naročito ukazuje da se navodi apelacije temelje na propisima koji predstavljaju regulaciju redovnog zemljišnoknjižnog postupka vođenja i održavanja zemljišne knjige, tj. uknjižbe prava u zemljišnu knjigu, sa sadržanim objašnjenjima instituta redovnog zemljišnoknjižnog postupka, o kakvom postupku se ne radi u konkretnom slučaju. Naime, Općinski sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o posebnom sui generis postupku uspostave nove zemljišne knjige u smislu odredbe članka 63. ZZK.

16. RK „Krivaja“ također smatra da je apelacija neutemeljena. U svezi s tim, između ostalog, navodi da je redovni sud u konkretnom slučaju u cijelosti ispoštovao proceduru uspostave zemljišne knjige za predmetne nekretnine, uspostavio zemljišnoknjižni uložak i pravo vlasništva upisao u korist osobe čije je pravo vlasništva utvrđeno kao najvjerojatnije, a sve kako to nalažu odredbe poglavlja VIII. ZZK, čl. od 63. do 71. ovog Zakona. Ovo naročito imajući u vidu da je općepoznata činjenica da su zemljišne knjige za teritorij općine Zavidovići uništene u Drugom svjetskom ratu. U svezi s tim, RK „Krivaja“ ističe da se zemljišno-knjižni postupak uspostave zemljišnoknjižnog uloška kao posebna vrsta postupka suštinski razlikuje od redovnog zemljišnoknjižnog postupka upisa uprava u zemljišnu knjigu (postupak uknjižbe). Iz navedenog proizlazi da je konkretna apelacija koncentrirana na institute i procedure redovnog zemljišnoknjižnog postupka uknjižbe prava u zemljišnu knjigu (postupak koji se odnosi na redovno vođenje i održavanje zemljišne knjige), a nimalo se ne bavi procedurom i institutima koji su karakteristični za postupke uspostave i zamjene zemljišne knjige, a koji su decidirano regulirani u odredbama čl. od 63. do 72. ZZK. Prema tome, smatra da su apelacijski navodi irelevantni za konkretnu zemljišno-knjižnu stvar. Pored toga, ukazuje da uživa svom mirnom i savjesnom posjedu više od 40 godina.

17. Elektrodistribucija navodi da u vrijeme zaključenja ugovora o pravu služnosti na području općine Zavidovići nije bilo zemljišne knjige, te je jedini javni registar titulara prava na nekretninama bio katastarski operat Općine Zavidovići. Navodi da je zbog toga, imajući povjerenje u podatke jedinog raspoloživog registra nekretnina i titulara na njima, riješila imovinsko-pravne odnose i zaključila navedeni ugovor sa RK „Krivaja“ kao jedinim poznatim nositeljem prava na predmetnim nekretninama. Elektrodistribucija ističe da ne smije snositi posljedice izmijenjenih činjenica koje su se desile nakon zaključivanja predmetnog ugovora o zasnivanju trajne služnosti. Shodno tome, predlaže da Ustavni sud odbije predmetnu apelaciju kao neutemeljenu u dijelu koji se odnosi na poništenje upisa prava služnosti i ništavost zaključenog ugovora o zasnivanju prava služnosti.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 – odluka USFBiH i 94/20 – rješenje USFBiH) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 7.

Pretpostavka za upis nekretnina Za upis nekretnine u zemljišnu knjigu potrebit je prijavni list sa preslikom katastarskog plana.

Članak 63.

Novo uspostavljanje i zamjena zemljišnih knjiga (1) Ukoliko zemljišna knjiga nije bila uspostavljena ili je zemljišna knjiga koja je prethodno postojala uništena, nestala ili oštećena, uslijediće po službenoj dužnosti uspostavljanje zemljišne knjige od strane zemljišnoknjižnog referenta a sukladno odredbama ovog zakona, a osobito sa odredbama iz članka 65.

[...] Članak 64. toč. 1), 2), 3), 4), 6) i 11) Načelo službene provjere i istraživanja činjenica Radi utvrđivanja vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretninama zemljišnoknjižni ured će po službenoj dužnosti poduzeti potrebne provjere i istraživanja i pribaviti odgovarajuće dokaze. Između ostalog, mogu se upotrijebiti slijedeći dokazi:

1. kopija aktuelnog katastarskog plana, 2. elaborat novog premjera, 3. podaci o osobama za koje se na osnovu postojećih podataka pretpostavlja da su oni nositelji prava, 4. podaci iz zemljišne knjige, […] 6. sudske odluke i odluke drugih organa o pravima na nekretninama, […] 11. podaci katastarskih operata koji odgovaraju stvarnom stanju;

[…] Članak 67. st. (1) i (2) Najava postupka uspostavljanja (1) Zemljišnoknjižni ured najavljuje javnim objavljivanjem da predstoji uspostavljanje (izrađivanje) zemljišnoknjižnog uloška.

(2) Najava se objavljuje oglašavanjem na oglasnoj tabli suda i objavljivanjem u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i u najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju u Bosni i Hercegovini.

Članak 69. stavak (1) Upisi u postupku uspostavljanja (1) U zemljišnu knjigu će se kao vlasnik odnosno nositelj nekog drugog prava upisati:

1) osoba koja je od strane zemljišnoknjižnog referenta utvrđena kao vlasnik odnosno nositelj nekog drugog prava na nekretnini sukladno odredbama ovog zakona, 2) osoba čije vlasništvo odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerojatnijim, […] Članak 70.

Predmet žalbe u postupku uspostavljanja U žalbenom postupku zainteresirane osobe mogu samo zahtijevati da se zemljišnoknjižnom uredu naloži da izvrši zabilježbu protiv točnosti zemljišne knjige ili da poduzme brisanje.

Članak 89.

Dosjelost (1) Ukoliko je prema dosadašnjem pravu već uslijedilo stjecanje vlasništva putem dosjelosti prije stupanja na snagu ovog zakona, stečeno vlasništvo ostaje na snazi. Dokaz sticanja vlasništva na ovaj način vrši se prema članku 3. stav 2., točka 2. ovog zakona sudskim utvrđivanjem ili analognom primjenom odredbi članka 63. i dalje ovog zakona.

(2) Posjednici koji ispune pretpostavke za dosjelost tek nakon stupanja na snagu ovog zakona stiču vlasništvo tek upisom.

19. Zakon o stvarnim pravima („Službene novine Federacije BiH” br. 66/13, 100/13, 32/19 – odluka USFBiH i 94/20 – rješenje USFBiH) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o stvarnim pravima („Službene novine Federacije BiH” br. 66/13 i 100/13) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 213.

Sticanje s poslužnom stvari Tko stekne vlasništvo poslužne stvari na bilo kojem pravnom temelju, stekao ju je opterećenu svakim pravom služnosti koje je njezin teret, osim ako zakonom nije drukčije određeno.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 011516 19 Gž od 9. ožujka 2020. godine, protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje apelantica je primila 14. travnja 2020. godine, a apelacija je podnesena 13. lipnja 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

23. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelantica smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

25. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

26. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.

27. U konkretnom slučaju postupak u kojem su donesena osporena rješenja odnosi se na zemljišnoknjižni predmet radi uspostave zemljišnoknjižnog uloška, u kojem je apelantica sudjelovala u svojstvu stranke. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantica u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.

28. Iz apelacijskih navoda proizlazi da apelantica smatra da je do povrede prava na pravično suđenje u konkretnom slučaju došlo zbog toga što su u postupku u kojem su donesene osporene odluke proizvoljno ocjenjeni dokazi, te shodno tome, proizvoljno utvrđeno činjenično stanje, kao i da su proizvoljno primijenjeni relevantni propisi, a da obrazloženje rješenja Kantonalnog suda nije u skladu sa standardima članka 6. Europske konvencije jer u njemu nije odgovoreno na njezine žalbene navode.

29. U svezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadaća ovih sudova nije preispitivati zaključke redovnih sudova glede činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadaća redovnih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadaća Ustavnog suda je ispitati jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

30. Ustavni sud se, dakle, prema navedenim stajalištima, može iznimno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26.), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istaknuo da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, ispitati jesu li osporene odluke proizvoljne.

31. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama, nasuprot apelantičinom mišljenju, dovoljno jasno obrazloženo zašto je u konkretnom slučaju dozvoljena uknjižba prava vlasništva u korist RK „Krivaja“ na prvoj i drugoj parceli i zašto je dozvoljena uknjižba prava trajne služnosti na prvoj, drugoj i trećoj parceli u korist Elektrodistribucije. Pri tome, Ustavni sud smatra da iz obrazloženja osporenih odluka i dostavljene dokumentacije, nasuprot apelantičinim paušalnim navodima, ne proizlazi da dokazni postupak u konkretnom slučaju nije proveden u skladu s relevantnim procesnim zakonom. Naprotiv, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka i dostavljene dokumentacija proizlazi da je Općinski sud prilikom donošenja odluke u konkretnom slučaju cijenio sve dokaze koje je pribavio po službenoj dužnosti u smislu članka 64. ZZK, s obzirom na to da se apelantica u roku ostavljenom odredbama članka 67. istog Zakona nije prijavila da polaže prava na predmetnim nekretninama i dostavila dokaze za to. Pri tome, u svezi s apelantičinim navodima da je u konkretnom slučaju Općinski sud postupio suprotno odredbama članka 67. st. (1) i (2) ZZK jer u spisu predmeta ne postoji oglas u kojem je najavljena uspostava zemljišne knjige za predmetne nekretnine, niti dokazi da je taj oglas oglašavan putem navedenih sredstava saopćavanja, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u svezi s tim navodima, nasuprot apelantičinom mišljenju, dao dovoljno jasno i argumentirano obrazloženje zašto ti apelantičini navodi ne mogu dovesti do drugačije odluke u konkretnom slučaju.

32. Dalje, Ustavni sud naglašava da se u konkretnom slučaju nesporno radilo o postupku nove uspostave i zamjene zemljišne knjige iz članka 63. ZKK jer je zemljišna knjiga, koja je vođena za područje općine Zavidovići, uništena u Drugom svjetskom ratu, a koju činjenicu ne spori ni apelantica. Imajući u vidu obrazloženja osporenih odluka i dostavljenu dokumentaciju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u tom postupku jasno obrazložili svoj zaključak da je RK „Krivaja“ (upisan u posjedovni listi kao posjednik prve i druge parcele, a na temelju aerofotogrametrijskog premjera) najvjerojatniji vlasnik tih nekretnina u smislu članka 89. stavak 1. istog Zakona, zbog čega su zaključili da su ispunjene sve pretpostavke za upis navedenih nekretnina u zemljišnu knjigu, tj. za uspostavu novog zemljišnoknjižnog uloška i upis prava vlasništva na njima u korist RK „Krivaja“, u smislu članka 3. stavka 2, članka 7, kao i članka 69. stavak 1. ZZK. Također, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, nasuprot apelantičinom mišljenju, dovoljno jasno obrazložili svoj zaključak da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za dozvolu uknjižbe prava trajne služnosti na prvoj i drugoj parceli (za koje je utvrđeno da su u vlasništvu RK „Krivaja“) i trećoj parceli (za koje je utvrđeno da je u vlasništvu apelantice na temelju presude Kantonalnog suda od 19. prosinca 2018. godine) u korist Elektrodistribucije. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, razmatrajući u svezi s navedenim navode kakve apelantica zapravo ponavlja u apelaciji, ukazao da je služnost na temelju pravnog posla (ugovora od 9. travnja 2018. godine) na predmetnim nekretninama (prvoj, drugoj i trećoj parceli, a koje su u tom trenutku kada je taj pravni posao sklapan činile jednu parcelu, koja je kasnije cijepana na temelju presude Kantonalnog suda od 19. prosinca 2018. godine) ustanovljena prije nego što je apelantica stekla pravo vlasništva na trećoj parceli na temelju presude Kantonalnog suda od 19. prosinca 2018. godine. Kantonalni sud je ukazao da shodno članku 213. Zakona o stvarnim pravima onaj tko stekne vlasništvo poslužne stvari na bilo kojoj pravnoj osnovi, stekao ju je opterećenu svakim pravom služnosti, koje je njezin teret, osim ako Zakonom nije drukčije određeno. Imajući u vidu navedeno, te dovodeći obrazloženja osporenih odluka u vezu s odredbama relevantnih propisa na koje su se redovni sudovi pozvali u tim obrazloženjima (citiranim u dijelu ove odluke pod nazivom „Relevantni propisi“), Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova u konkretnom slučaju, odnosno smatra da iz tih odluka ne proizlazi proizvoljnost u primjeni materijalnog prava u konkretnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u osporenom rješenju, upravo imajući u vidu apelantičine žalbene navode, u skladu s odredbom članka 70. ZZK, izrekom svoje odluke naložio Općinskom sudu da izvrši zabilježbu protiv točnosti zemljišne knjige. S obzirom na navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja nema uvjeta da Ustavni sud, u smislu naprijed navedenih stajališta Europskog i Ustavnog suda, svojim tumačenjem zamijeni dano tumačenje redovnih sudova u osporenim odlukama.

33. Također, odnosu na navode iz kojih proizlazi da u rješenju Kantonalnog suda nije dano obrazloženje o svim apelantičinim žalbenim navodima, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda iz koje proizlazi da su domaći sudovi dužni obrazložiti svoje presude, pri čemu ne moraju dati detaljne odgovore na svaki navod, ali ako je podnesak suštinski važan za ishod predmeta, sud se u tom slučaju u svojoj presudi mora njim posebno pozabaviti. Dakle, sudska odluka mora imati razloge na kojima je utemeljena i mora imati obrazloženje, pogotovo na podnesak koji je suštinski važan za ishod spora. U suprotnom, postoji povreda članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Europski sud, Van der Hurk protiv Holandije, presuda od 19. travnja 1994. godine, stavak 61.). Također, Ustavni sud napominje da konačne odluke žalbenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi Europska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16. srpnja 1981, OI 25) već obrazloženja koja se tiču relevantnih žalbenih navoda, koje takvim ocijeni. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, suprotno navodima apelacije, u osporenom rješenju odgovorio na navode iz žalbe koje je ocijenio bitnim i relevantnim za odlučenje, te za svoje stajalište dao valjane i jasne razloge, u skladu sa zahtjevima članka 6. stavak

1. Europske konvencije. Zbog navedenog, Ustavni sud ove navode ocjenjuje neutemeljenim.

34. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, odnosno uzimajući u obzir činjenična utvrđenja i relevantne odredbe propisa na kojima su redovni sudovi temeljili svoje odluke i obrazloženja koja su dali u svezi s tim, a koja, nasuprot apelantičinom mišljenju, zadovoljavaju standarde prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da u osporenim odlukama nema elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnost u postupanju redovnih sudova.

35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede apelantičinog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Pravo na imovinu

36. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantičini navodi o kršenju ovog prava, u biti, temelje na istim navodima koje je istaknula u svezi s pravom na pravično suđenje, odnosno na navodima o proizvoljnoj ocjeni dokaza, proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni relevantnih popisa, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i za koje je zaključio da su neutemeljeni. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljeni.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine jer su redovni sudovi, odlučujući u zemljišnoknjižnom postupku radi uspostave zemljišno-knjižnog uloška za nekretnine koje nisu upisane u zemljišnu knjigu, dovoljno jasno i detaljno obrazložili svoje odluke glede ocjene dokaza, utvrđivanja činjeničnog stanja i primjene relevantnih propisa, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim i smatra da je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

38. Ustavni sud zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada apelantica navode o kršenju ovog prava vezuju za ocjenu dokaza, pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

39. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2032/20 (Vrhbosanska nadbiskupija – Župa… | Sudska praksa | Aktio