Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3774/21 (V. L. i S. Ž.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Invalid
- Invalidnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3774/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3774/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Vahid Ljeljak i Senad Žale, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Vahid Ljeljak protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 006741 18 U od 8. juna 2021. godine;
Senad Žale protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 007825 19 U od 8. juna 2021. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3774/21
1. Vahid Ljeljak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Semir Kajtaz advokat iz Mostara, podnio je 2. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 006741 18 U od 8. juna 2021. godine.
2. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) od 25. juna 2018. godine ukinuto je konačno rješenje Službe za zaštitu prava branilaca i članova njihovih porodica Grada Mostara od 23. novembra 2005. godine (kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta) i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% vojnog invaliditeta i pravo na ortopedski dodatak III stepena, te je određeno da apelant ima pravo na ličnu invalidninu i ortopedski dodatak u određenim mjesečnim novčanim iznosima, kao i ostala prava propisana Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica, s tim da mu prava priznata predmetnim rješenjem pripadaju od 25. juna 2018. godine i traju dok postoje zakonom propisani uslovi za korišćenje priznatih prava.
3. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Federalnog ministarstva od 25. juna 2018. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 006741 18 U od 8. juna 2021. godine odbio predmetnu tužbu.
4. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da iz stanja konkretnog spisa proizlazi da je u predmetnom postupku prvostepena ljekarska komisija na osnovu pregleda apelanta i cjelokupne medicinske dokumentacije dala svoj nalaz i mišljenje od 12. decembra 2017. godine, te da je drugostepena ljekarska komisija (odlučujući o prigovoru apelanta izjavljenom protiv tog nalaza i mišljenja) svojim nalazom i mišljenjem od 15. januara 2018. godine, nakon neposrednog pregleda apelanta i ponovnog uvida u medicinsku dokumentaciju, potvrdila nalaz i mišljenje prvostepene ljekarske komisije, kako u pogledu utvrđenog vojnog invaliditeta apelanta u visini 60%, tako i u pogledu datog obrazloženja. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da je konačan nalaz drugostepene ljekarske komisije od 15. januara 2018. godine (koji je saglasan sa nalazom i mišljenjem od 12. decembra 2017. godine) jasan i potpun, te sa datim detaljnim obrazloženjem razloga za izmjenu ranije utvrđenog vojnog invaliditeta apelanta, kako je to propisano odredbama čl. 8. i 13. Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Osim toga, Vrhovni sud je naveo da je ocjena invaliditeta apelanta pravilno data isključivo na osnovu medicinske dokumentacije iz spisa predmeta na osnovu koje je apelant ranije cijenjen, pa je Federalno ministarstvo pravilno postupilo kada je, na osnovu konačnog nalaza i mišljenja, primjenom odredbi člana 7. stav (3) Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korišćenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Zakon) odlučilo kao u dispozitivu osporenog rješenja. Takođe, Vrhovni sud je ukazao da su neosnovani navodi apelanta da mu nije omogućeno učešće u predmetnom upravnom postupku jer mu je pravom izjavljivanja prigovora protiv nalaza i mišljenja prvostepene ljekarske komisije (kojim pravom se apelant koristio) bilo omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje osporenog rješenja. Konačno, Vrhovni sud je istakao da je odredbama člana 23. Pravilnika propisano da će nadležni organ drugostepeni nalaz i mišljenje (budući da se protiv istog ne može izjaviti pravni lijek) dostaviti stranci uz rješenje (protiv kojeg se može izjaviti pravni lijek), pa navodi apelanta istaknuti u tom pravcu nisu od uticaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.
2. AP-3776/21
5. Senad Žale (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Semir Kajtaz advokat iz Mostara, podnio je 2. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 70 0 U 007825 19 U od 8. juna 2021. godine.
6. Rješenjem Federalnog ministarstva od 2. oktobra 2019. godine ukinuto je konačno rješenje Službe za opštu upravu Opštine Stolac od 7. februara 2006. godine (kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta) i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VIII grupe sa 40% vojnog invaliditeta, te je određeno da apelant ima pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu, kao i ostala prava propisana Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica, s tim da mu prava priznata predmetnim rješenjem pripadaju od 2. oktobra 2019. godine i traju dok postoje zakonom propisani uslovi za korišćenje priznatih prava.
7. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Federalnog ministarstva od 2. oktobra 2019. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 007825 19 U od 8. juna 2021. godine odbio predmetnu tužbu.
8. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da iz stanja konkretnog spisa proizlazi da je u predmetnom postupku prvostepena ljekarska komisija na osnovu pregleda apelanta i cjelokupne medicinske dokumentacije dala svoj nalaz i mišljenje od 22. novembra 2018. godine, te da je drugostepena ljekarska komisija (odlučujući o prigovoru apelanta izjavljenom protiv tog nalaza i mišljenja) svojim nalazom i mišljenjem od 25. marta 2019. godine, nakon neposrednog pregleda apelanta i ponovnog uvida u medicinsku dokumentaciju, potvrdila nalaz i mišljenje prvostepene ljekarske komisije, kako u pogledu utvrđenog vojnog invaliditeta apelanta u visini 40%, tako i u pogledu datog obrazloženja. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da je konačan nalaz drugostepene ljekarske komisije od 25. marta 2019. godine (koji je saglasan sa nalazom i mišljenjem 22. novembra 2018. godine) jasan i potpun, te sa datim detaljnim obrazloženjem razloga za izmjenu ranije utvrđenog vojnog invaliditeta apelanta, kako je to propisano odredbama čl. 8. i 13. Pravilnika. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da je ocjena invaliditeta apelanta pravilno data isključivo na osnovu medicinske dokumentacije iz spisa predmeta na osnovu koje je apelant ranije cijenjen, pa je Federalno ministarstvo pravilno postupilo kada je, na osnovu konačnog nalaza i mišljenja, primjenom odredbi člana 7. stav (3) Zakona odlučilo kao u dispozitivu osporenog rješenja. Takođe, Vrhovni sud je ukazao da su neosnovani navodi apelanta da mu nije omogućeno učešće u predmetnom upravnom postupku jer mu je pravom izjavljivanja prigovora protiv nalaza i mišljenja prvostepene ljekarske komisije (kojim pravom se apelant koristio) bilo omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje osporenog rješenja. Konačno, Vrhovni sud je istakao da je odredbama člana 23. Pravilnika propisano da će nadležni organ drugostepeni nalaz i mišljenje (budući da se protiv istog ne može izjaviti pravni lijek) dostaviti stranci uz rješenje (protiv kojeg se može izjaviti pravni lijek), pa navodi apelanta istaknuti u tom pravcu nisu od uticaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3774/21.
Apelacioni navodi
10. Apelanti se u predmetnim apelacijama pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, između ostalog, osporavaju nalaze i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija smatrajući da isti nisu dovoljno obrazloženi, te navode da su nadležne ljekarske komisije samo formalno izvršile neposredan pregled apelanata, pa je stoga nejasan i neprihvatljiv njihov zaključak o ukupnom invaliditetu apelanata. Apelanti takođe navode da im nije omogućeno da učestvuju u postupku, odnosno da im nije data mogućnost da se izjasne o bitnim činjenicama i okolnostima, budući da su im nalazi i mišljenja (drugostepenih ljekarskih komisija) dostavljeni tek uz osporena rješenja.
11..Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je Vrhovni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
14. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona i Pravilnika, u obrazloženju odluka osporenih predmetnim apelacijama dao jasne razloge zbog kojih smatra da su nalazi i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija jasni i potpuni, a u takvom obrazloženju Vrhovnog suda Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud obrazložio svoje odluke i u odnosu na navode apelanata da im nije omogućeno učešće u predmetnim upravnim postupcima, u čemu Ustavni sud takođe ne vidi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić