Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4051/21 (M. P. i drugi)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4051/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-4051/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Milovan Papić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Milovan Papić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Mal 025918 21 Gž od 6. oktobra 2021. godine;
RHEA EXPRESS d.o.o. Sarajevo protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 288928 18 Pž od 16. septembra 2021.
godine;
"Shell-Elektron" d.o.o. Gračanica protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 301358 18 Pž od 10. septembra 2021.
godine;
M.M. protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 305188 21 Gž od 22. septembra 2021. godine;
M.M. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 462679 16 Rsž od 16. septembra 2021. godine, zato što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4051/21
1. Milovan Papić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Rade Savić advokat iz Doboja, podnio je 26. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Mal 025918 21 Gž od 6. oktobra 2021. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 Mal 025918 20 Mal 2 od 31. maja 2021. godine obavezan je apelant da tužiocu (V.P.) na ime naknade štete na objektima pobliže navedenim u izreci presude isplati iznos od 1.714,00 KM, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.065,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom (stav I). Odbijen je tužbeni zahtjev tužioca u odnosu na drugotuženog M.P. (stav II), te je obavezan tužilac da drugotuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.489,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom (stav III).
3. Odlučujući o žalbama tužioca i apelanta izjavljenim protiv prvostepene presude od 31. maja 2021. godine, Okružni sud u Doboju je presudom od 6. oktobra 2021. godine odbio žalbu tužioca u odbijajućem dijelu (stav II izreke prvostepene presude) i dosuđujućem dijelu troškova postupka (stav III izreke prvostepene presude) u odnosu na drugotuženog i u tom dijelu potvrdio prvostepenu presudu. Odbio je apelantovu žalbu u dosuđujućem dijelu (stav I izreke prvostepene presude) i u tom dijelu potvrdio prvostepenu presudu. Odbio je kao neosnovan apelantov zahtjev da se obaveže tužilac da apelantu na ime odgovora na žalbu naknadi troškove postupka u iznosu od 450,00 KM.
4. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je protiv odluke Okružnog suda u Doboju od 6. oktobra 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.
2. AP-4057/21
5. RHEA EXPRESS d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Jasmir Muratović, Tanja Hadžagić i Ilvana Bijedić iz Sarajeva, podnio je 29. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 288928 18 Pž od 16. septembra 2021. godine.
6. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 288928 16 Ps od 4. maja 2018. godine utvrđeno je da je raskinut sporazum zaključen 26. februara 2013. godine između tužioca (,,Remex“ d.o.o. Tuzla) i apelanta. Obavezan je apelant da tužiocu na ime duga isplati iznos od 47.197,24 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 5.492,80 KM.
7. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude od 4. maja 2018. godine, Kantonalni sud u Tuzli je presudom od 16. septembra 2021. godine djelimično uvažio predmetnu žalbu i prvostepenu presudu preinačio tako što je dosuđeni iznos od 47.197,24 KM snizio na iznos od 42.037,26 KM, dok je troškove postupka sa iznosa od 5.492,80 KM snizio na iznos od 4.888,60 KM. U preostalom dijelu je odbio predmetnu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu. Obavezao je tužioca da apelantu naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 110,68 KM, dok je odbio apelanta sa viškom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka.
8. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 26. oktobra 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Tuzli od 16. septembra 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.
3. AP-4074/21
9. "Shell-Elektron" d.o.o. Gračanica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gračanice, kojeg zastupa Advokatsko društvo "Kunosić&Co d.o.o. - Kunosić&Co Ltd“ iz Tuzle, podnio je 29. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 301358 18 Pž od 10. septembra 2021. godine.
10. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 301358 17 Ps od 25. juna 2018. godine obavezan je tuženi (JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, ZD RMU Đurđevik d.o.o. Đurđevik) da apelantu na ime duga, temeljem obračuna zakonskih zateznih kamata, isplati iznos od 79.304,74 KM, sa procesnom kamatom na iznos obračunate zakonske zatezne kamate od 79.304,74 KM, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.565,03 KM (stav I). Odbijen je apelant sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i sa viškom zahtjeva za troškove parničnog postupka (stav II).
11. Odlučujući o žalbama apelanta i tuženog izjavljenim protiv prvostepene od 25. juna 2018. godine, Kantonalni sud u Tuzli je presudom od 10. septembra 2021. godine uvažio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu sadržanom u stavu prvom izreke, te je odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev, dok je apelantovu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu sadržanom u stavu drugom izreke. Odbio je kao neosnovan apelantov zahtjev za naknadu troškova na ime sastava žalbe u iznosu od 1.020,24 KM.
12. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 27. oktobra 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Tuzli od 10. septembra 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.
4. AP-4104/21
13. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa Mišo Golub advokat iz Banjaluke, podnio je 3. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 305188 21 Gž od 22. septembra 2021. godine.
14. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 305188 19 P od 9. marta 2021. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca (,,EOS MATRIX" d.o.o. Sarajevo) da se obaveže apelant da tužiocu na ime duga isplati iznos od 16.479,67 KM, te da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka. Obavezan je tužilac da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.474,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom, dok je preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
15. Odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv prvostepene presude od 9. marta 2021. godine, Okružni sud u Banjaluci je presudom od 22. septembra 2021. godine djelimično uvažio žalbu tužioca i preinačio prvostepenu presudu tako što je obavezao apelanta da tužiocu isplati dug po osnovu ugovora o kreditu u iznosu od 16.479,67 KM, te je obavezao apelanta da tužiocu na ime troškova postupka isplati iznos od 3.116,60 KM.
16. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 29. oktobra 2021. godine protiv odluke Okružnog suda u Banjaluci od 22. septembra 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.
5. AP-4106/21
17. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Alen Nakić advokat iz Sarajeva, podnio je 3. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 462679 16 Rsž od 16. septembra 2021. godine.
18. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 462679 14 Rs od 16. oktobra 2015. godine utvrđeno je da je nezakonito rješenje provotuženog (Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo pravde) od 9. jula 2014. godine, pa se sljedstveno tome isto poništava, a što je prvotuženi dužan da trpi. Utvrđeno je da je nezakonito rješenje drugotuženog (Federacija Bosne i Hercegovine, Odbor državne službe za žalbe) od 3. septembra 2014. godine, pa se sljedstveno tome isto poništava, a što je drugotuženi dužan da trpi. Obavezan je prvotuženi da po Javnom konkursu za popunu upražnjenih radnih mjesta državnih službenika, pobliže označenom u izreci presude, izvršni izbor kandidata sa liste uspješnih kandidata Agencije za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine, Komisija za izbor državnih službenika u Federalnom ministarstvu pravde od 19. juna 2014. godine, a koji ispunjavaju uslove za postavljanje službenika na radno mjesto rukovodilac sektora - pomoćnik ministra u Sektoru Uprave. Obavezani su tuženi da apelantu nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 842,40 KM.
19. Odlučujući o žalbama prvotuženog i drugotuženog izjavljenim protiv prvostepene presude od 16. oktobra 2015. godine, Kantonalni sud u Sarajevu je presudom od 16. septembra 2021. godine uvažio predmetne žalbe i preinačio prvostepenu presudu na način da je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev preciznije naveden u izreci presude. Odbijen je apelantov tužbeni zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
20. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 5. novembra 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Sarajevu od 16. septembra 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.
Spajanje predmeta
21. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4051/21. Apelacioni navodi
22. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i/ili zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i/ili člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
24. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
25. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležni sudovi), a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da su postupci po izjavljenim revizijama okončani.
26. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.
27. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluka o revizijama, nezavisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije, u kojima su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
28. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić