Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1783/20 (P. Ć.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Ništavost
  • Miješanje u imovinu
  • Uknjižba
  • Propisano zakonom
  • Legitimno očekivanje
  • Doživotno izdržavanje
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1783/20

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1783/20, rješavajući apelaciju Petrane Ćutuk, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Petrane Ćutuk.

Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 Dn 003845 19 Gž 2 od 20. ožujka 2020. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu da, u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Petrana Ćutuk (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubuškog, koju zastupa Odvjetničko društvo Markotić & Partneri d.o.o. Mostar, podnijela je 19. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 Dn 003845 19 Gž 2 od 20. ožujka 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 063-0-DN-18-003 392 od 23. srpnja 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 1. studenog 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud dostavili su odgovore na apelaciju 8. studenog 2021. i 10. studenog 2021. godine.

4. Odgovori na apelaciju su 23. prosinca 2021. godine dostavljeni apelantičinom zastupniku.

5. Apelantičin zastupnik nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

7. Rješenjem Općinskog suda od 20. rujna 2018. godine (donesenom u parničnom postupku po tužbi S. M. i G. Š. protiv apelantice radi utvrđenja ništavosti Ugovora o doživotnom izdržavanju) određena je mjera osiguranja „zabilježbom spora u zemljišnoj knjizi [...] radi zabrane [apelantici] da raspolaže nekretninama“ preciznije označenim u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) i određeno je da ta mjera ostaje na snazi sve do pravomoćnog okončanja tog parničnog postupka.

8. U obrazloženju navedene odluke Općinski sud je naveo da je, s obzirom da je primatelj izdržavanja ranije 2008. godine zaključio Ugovor o doživotnom izdržavanju sa sestrama S. M. i J. Š. (prednik G. Š.), koji nije raskinut, a nije bio zabilježen u zemljišnoj knjizi, nužno izvršiti zabilježbu postojanja parnice kojom se traži utvrđivanje ništavosti predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju ili njegovo poništenje, a sve da bi se spriječila uknjižba predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju u korist apelantice, jer bi uknjižbom apelantica stekla mogućnost raspolaganja predmetnim nekretninama prije okončanja tog parničnog postupka. Osporena rješenja

9. Rješenjem Općinskog suda broj 063-0-DN-18-003 392 od 23. srpnja 2019. godine, donesenom u zemljišnoknjižnom predmetu apelantice kao predlagateljice, odbijen je apelantičin zahtjev kojim je tražila da se u njezinu korist izvrši uknjižba prava vlasništva na temelju Ugovora o doživotnom izdržavanju od 12. siječnja 2017. godine na nekretninama precizno opisanim u izreci rješenja, te je određeno da će se izvršiti upis zabilježbe odbijanja navedenog apelantičinog zahtjeva.

10. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je 28. rujna 2018. godine apelantica, na temelju Ugovora o doživotnom izdržavanju od 12. siječnja 2017. godine, podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, na kojima je upisana zabilježba navedenog ugovora, ali i mjera osiguranja zabilježbom spora. Naveo je da je dopisom Općinskog suda od 28. rujna 2018. godine obaviješten o prijedlogu za određivanje privremene mjere osiguranja koja je donesena 20. rujna 2018. godine, zbog čega, shodno načelu prioriteta, nije mogao postupiti po apelantičinom zahtjevu, koji je primio naknadno istog dana. Naveo je da je rješenje Općinskog suda o određivanju mjere osiguranja zabilježbom spora u zemljišnoj knjizi od 20. rujna 2018. godine postalo pravomoćno 3. prosinca 2018. godine i da je 10. prosinca 2018. godine dostavljeno Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda, kada je upisana mjera osiguranja zabilježbom spora. Također je naveo da je u obrazloženju rješenja Općinskog suda od 20. rujna 2018. godine navedeno da je nužno izvršiti zabilježbu postojanja parnice kojom se traži utvrđivanje ništavosti predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju ili njegovo poništenje, a sve da bi se spriječila uknjižba tog ugovora. U konačnici, Općinski sud je naveo da je, s obzirom da postoji mjera osiguranja zabilježbom spora koja je donesena 20. rujna 2018. godine da bi se spriječila uknjižba predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučio kao u izreci rješenja primjenom odredbe članka 43. stavak 2. točka 4. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH.

11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 08 0 Dn 003845 19 Gž 2 od 20. ožujka 2020. godine odbijena je apelantičina žalba i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno.

12. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem Općinskog suda od 20. rujna 2018. godine određena mjera osiguranja zabilježbom spora u zemljišnoj knjizi na navedenim nekretninama, a u parničnom postupku po tužbi za utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju, te da je Zemljišnoknjižni ured, nakon što mu je 10. prosinca 2018. godine dostavljeno navedeno pravomoćno rješenje, upisao mjeru osiguranja zabilježbe spora na predmetnim nekretninama. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odlučio kao u izreci prvostupanjskog rješenja, te da je za svoju odluku dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća. Pri tome je ocijenio pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je mjera osiguranja zabilježbe spora donesena upravo da bi se spriječila uknjižba predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju, te je istaknuo da u situaciji kada postoji mjera osiguranja zabilježbom spora, Zemljišnoknjižni ured nije ni mogao postupiti drugačije nego odbiti apelantičin zahtjev za uknjižbu predmetnog ugovora. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

13. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica navodi da je zabilježba spora obavijesni karakter trećim osobama da postoji spor vezan za nekretninu na kojoj se zabilježba spora upisuje i da zabilježba spora ne može utjecati na stjecanje prava vlasništva, te da je stajalište drugostupanjskog suda da je mjera osiguranja zabilježbom spora donesena radi zabrane stjecanja vlasništva pogrešno i pravno neutemeljeno. Navodi da je izrekom predmetne mjere osiguranja apelantici zabranjeno raspolaganje predmetnom nekretninom, a ne i stjecanje prava vlasništva, te da je činjenica da je u obrazloženju rješenja o mjeri osiguranja zabilježbom spora navedeno da je cilj te mjere spriječiti uknjižbu predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju irelevantna jer samo izreka rješenja, a ne i obrazloženje, može steći svojstvo pravomoćnosti i izvršnosti. Apelantica smatra da su redovni sudovi na navedeni način prekoračili ograničenje koje je nametnuto sudskom odlukom i povrijedili njezino pravo na imovinu.

b)Odgovori na apelaciju

14. Kantonalni sud je naveo da u postupku pred tim sudom nije došlo do povreda apelantičinih prava na koja se u apelaciji poziva, te je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju.

15. Općinski sud je ponovio obrazloženje dano u osporenoj odluci i naveo da nije došlo do povrede apelantičinog prava na imovinu, te je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neutemeljenu.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 269. stavak (1) (1) Mjera osiguranja može se odrediti:

1) ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbina ili prava, i 2) ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znakovito otežati ostvarenje tražbine, posebice time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njome raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na koji drugi način štetno utjecati na prava predlagatelja osiguranja.

[…] Članak 272. stavak (1) točka 1) (1) Radi osiguranja tražbine koja je upravljena na određenu stvar ili njezin dio mogu se odrediti sljedeće mjere osiguranja:

1) zabrana protivniku osiguranja otuđenja, skrivanja, opterećenja ili raspoložbe imovinom na koju je upravljena tražbina. Ako se imovina nalazi u Bosni i Hercegovini, ova će se zabrana zabilježiti u odgovarajućim javnim registrima;

[…] Članak 274. st. (1) i (2) (1) Protivnik osiguranja koji postupi suprotno odluci suda o zabrani da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže imovinom odgovoran je po pravilima građanskog prava. Nakon zabilježbe zabrane, sve dok takva zabrana traje, nije moguć upis u registar bilo kakvih promjena prava nastalih na temelju dragovoljne raspoložbe protivnika osiguranja.

(2) Otuđenje ili opterećenje suprotno nalogu suda o zabrani da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže imovinom nema pravni učinak prema predlagatelju, osim ako ima mjesta primjeni pravila o zaštiti savjesnog stjecatelja.

[…]

17. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 – odluka USFBiH i 94/20 – rješenje USFBiH) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 2. stavak (4) Određivanje pojmova (4) Zabilježba je upis određenih okolnosti i činjenica koje su od utjecaja na raspolaganje nekretninama. Zabilježba se može odnositi na osobne odnose kao što su maloljetnost, stavljanje pod starateljstvo, produženje roditeljskog prava ali i na druge činjenice kao što su otvaranje stečaja, postojanje spora, postupak eksproprijacije, prvenstveni red, prinudna uprava i dr.

Članak 43. stavak (1) i stavak (2) točka 4) Odlučivanje o upisu (1) Nakon provjere zahtjeva za upis, zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o tomu da li će zahtjev potpuno ili djelomice prihvatiti.

(2) Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: 4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 08 0 Dn 003845 19 Gž 2 od 20. ožujka 2020. godine, protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje apelantica je primila 20. travnja 2020. godine, a apelacija je podnesena 19. svibnja 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

21. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na imovinu

23. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

24. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi: Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine sukladno općem interesu, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

25. Prilikom razmatranja je li došlo do povrede članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud, in primo, mora utvrditi ima li apelantica „imovinu“ u smislu članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

26. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, „imovina“ u smislu članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju može biti ili „postojeća imovina“ ili „dobra“, uključujući i potraživanja u odnosu na koja osoba ima bar „legitimno očekivanje“ da će ih realizirati (vidi Europski sud, Jantner protiv Slovačke, predstavka broj 39050/97, presuda od 4. ožujka 2003. godine, stavak 27. i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2349/06 od 27. veljače 2008. godine, točka 44., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud ukazuje da „legitimno očekivanje“ mora biti mnogo konkretnije od same nade, ma koliko ona bila razumna, i mora se temeljiti na zakonskoj odredbi ili pravnom aktu kao što je sudska odluka (vidi Europski sud, Kopecký protiv Slovačke, predstavka broj 44912/98, presuda od 28. rujna 2004. godine, st. 48.–49. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti broj AP 2361/06 od 10. siječnja 2008. godine i AP 1846/06 od 12. lipnja 2008. godine, obje dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

27. S obzirom na to da se apelantičin zahtjev temeljio na notarski obrađenom ugovoru o doživotnom izdržavanju od 12. siječnja 2017. godine, koji predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, Ustavni sud smatra da je apelantica imala legitimno očekivanje da će u predmetnom postupku uspjeti sa svojim zahtjevom za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantica ima imovinu koja potpada pod opseg zaštite članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2423/10 od 9. listopada 2013. godine, točka 28., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

28. Nadalje, Ustavni sud treba utvrditi je li došlo do miješanja u apelantičinu imovinu, te, ukoliko jeste, je li to miješanje bilo u skladu sa zakonom i u javnom interesu i je li bilo proporcionalno legitimnom cilju, dakle, uspostavlja li pravičnu ravnotežu između apelantičinog prava i općeg interesa. U svezi s prvim pitanjem, Ustavni sud smatra da je osporenim odlukama redovnih sudova, kojim je odbijen apelantičin zahtjev kojim je tražila da se u njezinu korist izvrši uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju Ugovora o doživotnom izdržavanju od 12. siječnja 2017. godine, nesumnjivo došlo do miješanja u apelantičinu imovinu zaštićenu člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

29. Sljedeće pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti jeste je li miješanje u apelantičino pravo na imovinu bilo u skladu sa zakonom. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi odbili apelantičin zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama primjenom odredbe članka 43. stavak 2. točka 4. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH, uz obrazloženje da nije moguće udovoljiti apelantičinom zahtjevu s obzirom na to da je u zemljišnoj knjizi upisana mjera osiguranja zabilježbom spora od 20. rujna 2018. godine i da je ta mjera donesena upravo da bi se spriječila uknjižba predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju. Ustavni sud ukazuje da je navedenom zakonskom odredbom propisano da će zemljišnoknjižni referent donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva za upis, inter alia, ako postoji neka druga smetnja koja sprječava upis. Ustavni sud dalje primjećuje da je rješenjem Općinskog suda od 20. rujna 2018. godine (koje je apelantica dostavila u prilogu apelacije) određena mjera osiguranja zabilježbom spora u zemljišnoj knjizi radi zabrane apelantici da raspolaže predmetnim nekretninama i da ta mjera ostaje na snazi sve do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi po tužbi S. M. i G. Š. protiv apelantice radi utvrđenja ništavosti predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju, te da se sud prilikom donošenja navedene mjere pozvao na odredbe članka 269. u svezi sa člankom 272. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su odredbama ZPP propisani uvjeti za određivanje mjere osiguranja (vjerojatnost potraživanja ili prava i opasnost po potraživanja ili prava predlagača osiguranja) (članak 269.) i vrste mjera osiguranja potraživanja koje je upravljeno na određenu stvar ili njezin dio, inter alia, zabrana protivniku osiguranja otuđenja, sakrivanja, opterećenja ili raspolaganja imovinom na koju je upravljeno potraživanje (članak 272. stavak 1. točka 1.), da je protivnik osiguranja koji postupi suprotno odluci suda o zabrani da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže imovinom odgovoran po pravilima građanskog prava i da nakon zabilježbe zabrane, sve dok takva zabrana traje, nije moguć upis u registar bilo kakvih promjena prava nastalih na temelju dobrovoljnog raspolaganja protivnika osiguranja, te da otuđenje ili opterećenje suprotno nalogu suda o zabrani da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže imovinom nema pravni učinak prema predlagaču, osim ako ima mjesta primjeni pravila o zaštiti savjesnog stjecatelja (članak 274. st. 1. i 2.). Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je odredbom članka 2. Zakona o zemljišnim knjigama propisano: „Zabilježba je upis određenih okolnosti i činjenica koje su od utjecaja na raspolaganje nekretninama. Zabilježba se može odnositi na osobne odnose kao što su maloljetnost, stavljanje pod starateljstvo, produženje roditeljskog prava ali i na druge činjenice kao što su otvaranje stečaja, postojanje spora, postupak eksproprijacije, prvenstveni red, prinudna uprava i dr.“

30. Iz navedenih zakonskih odredbi, dakle, proizlazi da je cilj zabilježbe (annotatio) publiciranje (činjenje javno dostupnim) određenih pravno relevantnih činjenica koje mogu biti od utjecaja na stvarna prava upisana u zemljišnu knjigu u odnosu na konkretnu nekretninu i da se zabilježba, između ostalog, može sastojati u zabrani raspolaganja određenom imovinom (nekretninom), što je u konkretnom slučaju i određeno rješenjem Općinskog suda od 20. rujna 2018. godine, na način da je određena zabilježba spora po tužbi S. M. i G. Š. protiv apelantice radi utvrđenja ništavosti predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju, kao pravno relevantne činjenice. U takvoj situaciji treće osobe su obaviještene (shodno načelu javnosti zemljišnih knjiga) o postojanju navedenog spora, a predlagač osiguranja zaštićen jer otuđenje ili opterećenje suprotno nalogu suda o zabrani prema njemu nema pravni učinak.

31. Dovodeći navedeno u vezu s okolnostima konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da, uzimajući u obzir određenu mjeru osiguranja kojom je apelantici zabranjeno raspolaganje predmetnim nekretninama, upisana zabilježba spora ne može spriječiti uknjižbu apelantičinog prava vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju ugovora o doživotnom izdržavanju od 12. siječnja 2017. godine. Stoga, Ustavni sud smatra proizvoljnim zaključak redovnih sudova da u konkretnom slučaju postoji smetnja koja sprječava uknjižbu, u smislu odredbe članka 43. stavak 2. točka 4. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH. Naime, u kontekstu naprijed navedenog, prava protivnika osiguranja (S. M. i G. Š. koji su pokrenuli parnični postupak protiv apelantice radi utvrđenja ništavosti predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju) zaštićena su činjenicom da eventualno raspolaganje predmetnim nekretninama od strane apelantice prema njima neće imati pravni učinak, koja činjenica je publicirana trećim zainteresiranim osobama, a što je i cilj predmetne zabilježbe.

32. Sumirajući navedeno, Ustavni sud smatra da miješanje u apelantičinu imovinu ne ispunjava standard „zakonitosti“ u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud nalazi da je osporenim odlukama povrijeđeno apelantičino pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da miješanje u apelantičino pravo na imovinu učinjeno osporenim odlukama redovnih sudova ne ispunjava uvjete zakonitosti jer upisana zabilježba zabrane apelantici da raspolaže predmetnim nekretninama, uslijed postojanja parničnog postupka s ciljem utvrđenja ništavosti predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju, ne može spriječiti uknjižbu apelantičinog prava vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju tog ugovora, te da je stoga došlo do povrede apelantičinog prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

34. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1783/20 (P. Ć.) | Sudska praksa | Aktio