Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3801/21 (V. R.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršaj
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3801/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3801/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Velmiz Reiz, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Velmiz Reiz protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Pr 053853 20 Pžp od 30. septembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Velmiz Reiz (u daljnjem tekstu: apelant) iz Glamoča, kojeg zastupa Jozo Ćurić advokat iz Livna, podnio je 8. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Pr 053853 20 Pžp od 30. septembra 2021. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda, apelant je oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 209. stav (1), te čl. 103. i 155. stav (1) Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na cestama Kantona 10, pa mu je taj sud na osnovu čl. 236., 237. i 239. navedenog zakona utvrdio novčane kazne (kako je pobliže naznačeno u izreci prvostepenog rješenja), te mu na osnovu člana 24. Zakona o prekršajima izrekao jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 410,00 KM, na osnovu člana 236. stav (2) navedenog zakona izrekao mu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „A“ kategorije u trajanju od 60 dana i na osnovu istog člana navedenog zakona odredio mu dva kaznena boda.

3. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz spisa konkretnog predmeta proizlazi da je predstavnik ovlašćenog organa aktivno učestvovao na usmenim raspravama koje su bile održane pred prvostepenim sudom 14. februara 2020. godine i 16. marta 2020. godine, dok, radi zdravstvenog stanja supruge, nije pristupio na usmenu raspravu zakazanu za 24. jul 2020. godine (zbog čega je prvostepeni sud obustavio predmetni postupak). Kantonalni sud je naveo da predstavnik ovlašćenog organa, kako to proizlazi iz naprijed navedenog, nije izbjegavao dolazak, pa je pravilno postupio prvostepeni sud kada je, po prijedlogu predstavnika ovlašćenog organa, donio rješenje od 25. avgusta 2020. godine kojim je dozvolio povrat u pređašnje stanje. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud u obrazloženju rješenja iznio jasne i uvjerljive razloge zašto je, kao dokaze, prihvatio iskaze svjedoka, policijskih službenika Policijske uprave Livno M.C. i M.V., te zbog čega oni po svom sadržaju upućuju na izvođenje činjeničnog zaključka da je apelant počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret (dok iskaz svjedoka A.R. kojeg je predložio apelant nije cijenio kao vjerodostojan, jer je bio konfuzan i nerazborit, naročito jer se ovaj svjedok nije mogla sjetiti ni datuma, ni dana kada je apelant, navodno, boravio kod nje). Naime, iz zapisnika sa usmene rasprave održane pred prvostepenim sudom 7. novembra 2019. godine proizlazi da su svjedoci M.C. i M.V. u svojima izjavama bili jasni da poznaju apelanta, da je apelant bio na metar udaljenosti od njih kada je prošao s motociklom bez kacige i bez registarskih pločica, te da nije stao na njihov znak. Pri tome, Kantonalni sud je naveo da su oba navedena svjedoka bila podvrgnuta direktnom i unakrsnom ispitivanju, te da apelant nije imao primjedbi u pogledu postavljanja pitanja ovim svjedocima, a posebno svjedoku M.V. koji je na upit apelanta da li se znaju, odgovorio da se znaju poslovno, te da je on apelantu prije dva mjeseca „izuzeo vozačku“ i da je apelant tada „bio u ćeliji“, kao i da na navedeni odgovor apelant nije imao daljnjih pitanja. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje, te prava na pristup sudu, kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, navodi da se na usmeni pretres koji je održan 24. jula 2020. godine nije pojavio predstavnik ovlašćenog organa koji je bio uredno pozvan, te da svoj izostanak nije opravdao, radi čega je prvostepeni sud pravilno obustavio predmetni postupak. Međutim, predstavnik ovlašćenog organa je nakon toga podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje, pa je prvostepeni sud pogrešno ocijenio da je isti opravdan i dozvolio povrat u pređašnje stanje. Nadalje, da je nakon toga u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno da je apelant počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, jer, između ostalog, nasuprot iskazima policijskih službenika, svjedok A.R. je izjavila da je apelant u vrijeme kada je navodno počinio predmetni prekršaj zapravo boravio kod nje.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim naprijed navedenim apelantovim navodima, u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3801/21 (V. R.) | Sudska praksa | Aktio