Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3813/21 (J. Š.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3813/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3813/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Janja Šaravanja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Janja Šaravanja zbog dužine trajanja postupka u predmetu isplate zaostalih invalidnina koji se, po žalbi protiv Rješenja Opštinske službe za društvene djelatnosti, opštu upravu i branioce Opštine Čitluk broj 01- 01-43-1403/18 od 27. maja 2019. godine, vodi pred Federalnim ministarstvom za pitanja branilaca i invalida otadžbinskog rata, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Janja Šaravanja (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Čitluka, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Paponja-Bunoza“ iz Mostara, podnijela je 6. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu isplate zaostalih invalidnina koji se, po žalbi protiv Rješenja Opštinske službe za društvene djelatnosti, opštu upravu i branioce Opštine Čitluk (u daljnjem tekstu: Opština Čitluk) broj 01-01-43-1403/18 od 27. maja 2019. godine, vodi pred Federalnim ministarstvom za pitanja branilaca i invalida otadžbinskog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo).

2. Rješenjem Opštine Čitluk broj 01-01-43-1403/18 od 27. maja 2019. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev A.Š. (suprug apelantkinje) od 5. jula 2017. godine za isplatu zaostalih invalidnina po rješenju Opštine Čitluk od 1. avgusta 2007. godine. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je Opština Čitluk, postupajući po predmetnom zahtjevu, utvrdila da je A.Š. preminuo 15. jula 2017. godine, te da je apelantkinja 4. decembra 2017. godine podnijela zahtjev za priznavanje prava na porodičnu invalidninu. Dalje je navela da je spis konkretnog predmeta dostavljen Ministarstvu za pitanja branilaca Hercegovačko-neretvanskog kantona kako bi to ministarstvo dostavilo spis predmeta ljekarskoj komisiji „za utvrđivanje uzročno-posljedične veze“, te da će Opština Čitluk postupiti po predmetnom zahtjevu za isplatu zaostalih invalidnina „kada joj se spis konkretnog predmeta vrati“. U pouci o pravnom lijeku predmetnog rješenja navedeno je da se protiv istog može izjaviti žalba Federalnom ministarstvu u roku od 15 dana.

3. Apelantkinja je protiv rješenja Opštine Čitluk od 27. maja 2019. godine izjavila žalbu 13. juna 2019. godine.

4. Apelantkinja je Federalnom upravnom inspektoru Federalnog ministarstva pravde (u daljnjem tekstu: Federalni upravni inspektor) 24. jula 2019. godine podnijela zahtjev za inspekcijski nadzor zbog nepostupanja Federalnog ministarstva po njenoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Opštine Čitluk 27. maja 2019. godine.

5. Apelantkinja je 15. januara 2020. godine, 8. oktobra 2020. godine, 8. marta 2021. godine i 23. juna 2021. godine Federalnom upravnom inspektoru podnijela urgencije za postupanje po njenom zahtjevu za inspekcijski nadzor u predmetnom postupku.

6. Prema stanju apelacionog spisa i prema apelacionim navodima, Federalno ministarstvo nije odlučilo o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Opštine Čitluk od 27. maja 2019. godine, niti je Federalni upravni inspektor odlučio o njenom zahtjevu za inspekcijski nadzor u predmetnom postupku.

Apelacioni navodi

7. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe ističe povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Između ostalog, navodi da predmetni postupak traje duže od četiri godine, te da je nedopustivo da odlučivanje o njenoj žalbi traje duže od dvije godine, naročito imajući u vidu da je zakonski rok za odlučivanje o žalbi 30 dana.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U vezi s navodima apelantkinje, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (1) Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) propisano da „ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena“. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (3) navedenog zakona propisano da „ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava (1) ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku“. Međutim, apelantkinja, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokretala upravni spor pred nadležnim sudovima u smislu citiranih zakonskih odredbi. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelantkinja propustila da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudovima (po njegovoj tužbi), Ustavni sud smatra da apelantkinja nije iscrpila pravne lijekove koji su joj bili na raspolaganju.

11. U konkretnom slučaju, dakle, apelantkinja nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3813/21 (J. Š.) | Sudska praksa | Aktio