Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1337/20 (M. M.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Upravni postupak
  • Invalidnina
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1337/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-1337/20, rješavajući apelacije koje je podnio Mile Marković , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Mile Marković protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 16 0 U 000984 20 Uvp od 3. juna 2021. godine i Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 16 0 U 000984 20 U od 25. februara 2020. godine, te zbog dužine trajanja postupka prevođenja rješenja u predmetu lične invalidnine priznate Rješenjem Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Grada Prijedora broj 03-560-254/06 od 22. februara 2006.

godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Mile Marković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Omarske, podnio je 8. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 16 0 U 000984 20 U od 25. februara 2020. godine, te zbog dužine trajanja postupka prevođenja rješenja u predmetu lične invalidnine priznate Rješenjem Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Grada Prijedora (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj 03-560-254/06 od 22. februara 2006. godine. Navedena apelacija je zavedena pod brojem AP-1337/20.

2. Apelant je 28. jula 2021. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 16 0 U 000984 20 Uvp od 3. juna 2021. godine, te zbog dužine trajanja postupka prevođenja rješenja u predmetu lične invalidnine priznate Rješenjem prvostepenog organ broj 03-560-254/06 od 22. februara 2006. godine. Navedena apelacija je zavedena pod brojem AP-2710/21.

3. S obzirom na to da su apelacije br. AP-1337/20 i AP-2710/21 podnesene od strane istog apelanta protiv odluka donesenih u istoj pravnoj stvari, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1337/20.

Uvodne napomene

4. Rješenjem Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Grada Prijedora (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj 03-560-254/06 od 22. februara 2006. godine apelantu je priznato svojstvo RVI V kategorije sa 70% invaliditeta, na osnovu ranjavanja i pogoršanja oboljenja zadobijenog u vršenju vojne službe u oružanim snagama Republike Srpske, s pravom na ličnu invalidninu u procentu od 29% od osnovice.

Postupak prevođenja rješenja u predmetu lične invalidnine

5. Rješenjem prvostepenog organa broj 03-560-432/09 od 4. novembra 2009. godine, po službenoj dužnosti, u postupku prevođenja u skladu sa Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o pravima boraca), ukinuto je rješenje od 22. februara 2006. godine, te je apelantov zahtjev za priznavanje svojstva RVI po osnovu pogoršanja bolesti odbijen kao neosnovan, dok je apelantu priznato dalje svojstvo RVI IX kategorije sa 30% invaliditeta, na osnovu ranjavanja zadobijenog u vršenju vojne službe u oružanim snagama Republike Srpske, a počev od 1. decembra 2009. godine, s pravom na ličnu invalidninu u procentu od 6% od osnovice.

6. U narednom periodu Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je kao drugostepeni organ, odlučujući po apelantovim žalbama, četiri puta donosilo drugostepeno rješenje, a Okružni sud u Banja Luci je, odlučujući po apelantovim tužbama, četiri puta donosio prvostepenu presudu.

7. Presudom Vrhovnoga suda broj 11 0 U 017917 16 Uvp od 24. aprila 2019. godine uvažen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje, pa je presuda Okružnog suda u Banjaluci od 13. jula 2016. godine preinačena tako što je apelantova tužba uvažena i poništeno osporeno rješenje Ministarstva od 6. novembra 2015. godine.

8. Rješenjem Ministarstva od 14. juna 2019. godine, donesenog u izvršenju presude Vrhovnog suda od 24. aprila 2019. godine, usvojena je apelantova žalba, rješenje od 4. novembra 2009. godine je ukinuto, te je apelantu utvrđeno svojstvo RVI VIII kategorije sa 40% invaliditeta po osnovu „ispoljenog“ oboljenja i ranjavanja zadobijenog u toku vršenja vojne službe u oružanim snagama Republike Srpske, s pravom na ličnu invalidninu u procentu od 9% od osnovice i određeno je da isplata po tom rješenju teče od 1. decembra 2015. godine, pa nadalje dok postoje zakonom propisani uslovi.

9. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je, između ostalog, navelo da je Vrhovni sud u presudi od 24. aprila 2019. godine zauzeo stav da je rješenjem Ministarstva od 6. novembra 2015. godine data pravilna ocjena invaliditeta apelanta i da je pravilno utvrđen stepen invaliditeta, međutim, da je pravilno utvrđivanje početka ostvarivanja prava apelanta zahtijevalo da Ministarstvo utvrdi početak ostvarivanja prava od prvog narednog mjeseca od donošenja rješenja, dakle od 1. decembra 2015. godine (rješenje Ministarstva od 6. novembra 2015. godine).

10. Presudom Okružnog suda broj 16 0 U 001006 20 U od 3. jula 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba protiv rješenja Ministarstva od 14. juna 2019. godine. Apelant je izjavio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda.

11. Apelant je 27. jula 2020. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je registrovana pod brojem AP-2604/20, protiv Presude Okružno suda broj 16 0 U 001006 20 od 3. jula 2020. godine, te zbog dužine trajanja postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku pred Vrhovnim sudom, po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 3. jula 2020. godine. Nakon toga, Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-2604/20 od 23. juna 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je djelimično usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naložio Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku. Ujedno je odbačena kao nedopuštena apelacija podnesena protiv Presude Okružnog suda, zato što je preuranjena.

12. Presudom Vrhovnoga suda broj 11 0 U 017917 20 Uvp od 27. oktobra 2021. godine uvažen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje, pa je presuda Okružnog suda od 3. jula 2020. godine preinačena tako što je apelantova tužba uvažena i poništeno osporeno rješenje Ministarstva od 14. jula 2019. godine.

Postupak po apelantovom zahtjevu za isplatu invalidnine

13. Apelant je 26. juna 2019. godine podnio zahtjev za isplatu invalidnine od 1. decembra 2009. do 30. novembra 2015. godine (u daljnjem tekstu: sporni period) po rješenju prvostepenog organa od 22. februara 2006. godine.

14. Zaključkom prvostepenog organa broj 03-560-432/09 od 2. jula 2019. godine odbijen je apelantov zahtjev za isplatu invalidnine za sporni period.

15. U obrazloženju Zaključka prvostepeni organ je naveo da je apelant podnio zahtjev za isplatu invalidnine za sporni period u iznosu određenim rješenjem prvostepenog organa od 22. februara 2006. godine. Međutim, prvostepeni organ je naveo da je utvrdio da je isplata lične invalidnine u spornom periodu vršena uredno i u skladu sa donesenim aktima, odnosno da ne postoji nikakvo dugovanje, zbog čega je zaključio da nisu ispunjeni uslovi za isplatu invalidnine kako je traženo zahtjevom.

16. Apelant je izjavio žalbu na Zaključak prvostepenog organa.

17. Rješenjem Ministarstva broj 16-03/4-1-3-560-356/19 od 4. decembra 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv zaključka prvostepenog organa od 2. jula 2019. godine.

18. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je navelo da su svi žalbeni navodi neosnovani, s obzirom da je rješenje od 22. februara 2006. godine ukinuto prvostepenim rješenjem od 4. novembra 2009. godine, a koje je proizvodilo pravne posljedice do donošenja drugostepenog rješenja od 14. juna 2019. godine, kojim je rješenje od 4. novembra 2009. godine ukinuto.

19. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva.

20. Presudom Okružnog suda broj 16 0 U 000984 20 U od 25. februara 2020. godine odbijena je apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva od 4. decembra 2019. godine.

21. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je odluka Ministarstva pravilna i zakonita. Okružni sud je, prije svega, naveo da iz stanja spisa nesporno proizlazi da apelant protiv rješenja Ministarstva od 14. juna 2019. godine nije pokrenuo upravni spor, a budući da je apelant rješenje lično primio 25. juna 2019. godine, to je protekom zakonskog roka za podnošenje tužbe rješenje postalo pravosnažno, a isplata po tom rješenju teče od 1. decembra 2015. godine. Nadalje, Okružni sud je naveo da je neosnovan zahtjev apelanta da mu se za sporni period isplati invalidnina u visini određenoj rješenjem prvostepenog organa od 22. februara 2006. godine. Naime, Okružni sud je istakao da je rješenje od 22. februara 2006. godine u postupku prevođenja ukinuto rješenjem od 4. novembra 2009. godine, te da je invalidnina po rješenju od 4. novembra 2009. godine isplaćivana od 1. decembra 2009. godine do 30. novembra 2015. godine, a da je od 1. decembra 2015. godine invalidnina isplaćivana po rješenju od 14. juna 2019. godine. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da u situaciji kao što je u konkretnom slučaju, kada drugostepeni organ ukine prvostepeno rješenje, kojim je bio priznat manji procenat invaliditeta od onog koji utvrđuje drugostepeni organ, onda prava po tom rješenju teku od prvog dana narednog mjeseca, s obzirom da se ukidanjem rješenja, shodno odredbi člana 254. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku, ne poništavaju pravne posljedice koje je to rješenje već proizvelo, ali se onemogućavaju dalje pravne posljedice tog rješenja. U situaciji kada je prvostepeno rješenje od 4. novembra 2009. godine ukinuto i apelantu utvrđena veća kategorija (RVI) i pravo po osnovu tog statusa, Okružni sud je naveo da je Ministarstvo pravilno odlučilo da prava po tom rješenju teku od prvog dana narednog mjeseca, tj. od 1. decembra 2015. godine, a do tog dana teku prava iz prethodnog rješenja, tj. rješenja od 4. novembra 2009. godine.

22. Imajući u vidu sve izneseno, Okružni sud je naveo da je pobijano rješenje zakonito, budući da je doneseno na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo. S obzirom da se upravni spor rješava na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, Okružni sud je naveo da smatra da je u postupku koji je prethodio donošenju prvostepenog rješenja pravilno primijenjen zakon, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a sam postupak vođen u skladu sa pravilima postupka.

23. Presudom Vrhovnog suda broj 16 0 U 000984 20 Uvp od 3. juna 2021. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 25. februara 2020. godine.

24. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je predmet upravne stvari apelantov zahtjev od 26. juna 2019. godine, kojim traži isplatu invalidnine za sporni period. Vrhovni sud je istakao da se prema članu 108. stav 1. Zakona o pravima boraca rješenje kojim je priznato pravo na mjesečna i druga primanja po tom zakonu izvršava po službenoj dužnosti, te da po stavu 2. istog člana prvostepeni organ izvršava rješenje iz stava 1. člana 108. Zakona o pravima boraca i vodi evidenciju o korisnicima i izvršenim isplatama. U vezi sa tim, Vrhovni sud je naveo da, po ocjeni tog suda, za sada nema uslova da se usvoji apelantov zahtjev za isplatu neisplaćenih ličnih invalidnina po rješenju iz 2006. godine, s obzirom da je za sporni period isplata ličnih invalidnina vršena u skladu sa članom 108. stav 1. Zakona o pravima boraca (član 105. ranijeg zakona), na osnovu rješenja iz 2009. godine, koje je bilo na snazi do 30. novembra 2015. godine, jer je tako odlučeno rješenjem od 14. juna 2019. godine, a na kojem apelant zasniva svoj zahtjev.

25. Vrhovni sud je, dalje, naveo da apelant osnovano prigovara da nije tačna konstatacija (Okružnog) suda da apelant nije osporio rješenje od 14. juna 2019. godine. Međutim, kako je apelant zahtjev za isplatu invalidnine podnio odmah nakon donošenja tog rješenja (26. juna 2019. godine), a ispunjenost uslova se cijeni prema vremenu podnošenja zahtjeva, Vrhovni sud je naveo da pogrešno utvrđenje (Okružnog) suda da apelant nije pokrenuo upravni spor za ocjenu zakonitosti tog rješenja nije od značaja za odlučivanje u ovom predmetu. Vrhovni sud je naveo da je o apelantovoj tužbi za ocjenu zakonitosti rješenja od 14. juna 2019. godine odlučeno presudom Okružnog suda broj: 160 U 001006 20 U od 3. jula 2020. godine, kojom je tužba odbijena kao neosnovana. U vezi sa tim, Vrhovni sud je istakao da se neće izjašnjavati o zakonitosti rješenja Ministarstva od 14. juna 2019. godine, jer to nije predmet ovog postupka, a izjasnit će se u predmetu broj: 16 0 U 001006 20 Uvp, po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 3. jula 2020. godine. Imajući u vidu izneseno, Vrhovni sud je naveo da je pravilno zaključeno da apelant neosnovano potražuje isplatu invalidnine za sporni period po rješenju iz 2006. godine, jer je to rješenje ukinuto rješenjem iz 2009. godine i nije bilo na snazi u spornom periodu. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da su proizvoljni navodi da je donošenjem presude Okružnog suda došlo do povrede prava na pravično suđenje, jer nezadovoljstvo stranke odlukom suda, ne znači da je učinjena povreda prava na pravično suđenje.

Apelacioni navodi

26. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segment navedenog prava i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je zbog „zloupotrebe materijalnog i procesnog prava“ osporenom presudom Okružnog suda došlo do povrede svih aspekata navedenih prava zbog čega se apelantu već više od 10 godina ne isplaćuje invalidnina priznata rješenjem prvostepenog organa od 22. februara 2006. godine. Apelant navodi da je pogrešno utvrđenje iz osporene presude Vrhovnog suda da „za sada nema uslova da se usvoji apelantov zahtjev za isplatu neisplaćenih invalidnina po rješenju iz 2006. godine (...)“, jer je rješenje od 4. novembra 2009. godine poništeno rješenjem Ministarstva od 1. oktobra 2014. godine. Apelant navodi da su sudovi u više navrata iste medicinske nalaze cijenili drugačije i iste pravne propise primjenjivali drugačije što je za posljedicu imalo da postupak prevođenja invalidnine traje više od 11 godina i još uvijek nije okončan.

Relevantni propisi

27. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 13/02, 87/07-ispravka, 50/10 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

7. Pravne posledice poništavanja i ukidanja Član 254. stav 2.

Ukidanjem rešenja ne poništavaju se pravne posledice koje je rešenje već proizvelo, ali se onemogućava dalje proizvođenje pravnih posledica tog rešenja.

28. Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 134/11, 9/12 - ispravka, 40/12, 18/15 - OUS RS i 46/21 - OUS BiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Repu-blike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 134/11, 9/12 - ispravka i 40/12) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 108. stav (1) i (2) (1) Rješenje kojim je priznato pravo na mjesečna i druga primanja po ovom zako-nu izvršava se po službenoj dužnosti.

(2) Prvostepeni organ izvršava rješenje iz stava 1. ovog člana i vodi evidenciju o korisnicima i izvršenim isplatama.

29. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

30. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na postupak po apelantovom zahtjevu za isplatu invalidnine

31. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su primjenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituišu redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je generalno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

32. Dovodeći navedene stavove u vezu sa konkretnim predmetom, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom, dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

U odnosu na postupak prevođenja rješenja u predmetu lične invalidnine

33. U odnosu na apelacione navode o dužini trajanja postupka prevođenja rješenja u predmetu lične invalidnine, Ustavni sud je ranije ukazao da je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP- 2604/20 od 23. juna 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) djelimično usvojio apelantovu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naložio Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u postupku po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 3. jula 2020. godine. Dakle, Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP-2604/20 je već utvrđena povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku za period od 4. novembra 2009. godine do 23. juna 2021. godine, kao dana donošenja odluke Ustavnog suda. Iz navedenog proizlazi da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje u pogledu dužine trajanja postupka već donesena konačna i obavezujuća odluka. U međuvremenu, Ustavni sud nalazi da je Vrhovni sud 27. oktobra 2021. godine (apelant nije obavijestio Ustavni sud o donošenju presude Vrhovnog suda, nego je o navedenom Vrhovni sud 29. oktobra 2021. godine obavijestio Ustavni sud) u roku od četiri mjeseca od dana donošenja odluke Ustavnog suda (23. juna 2021. godine) donio novu presudu kojom je uvažio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje, te preinačio presudu Okružnog suda od 3. jula 2020. godine tako što je uvažio apelantovu tužbu i poništio osporeno rješenje Ministarstva. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud nalazi da su i ovi apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

34. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1337/20 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio