Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2132/20 (F.K. iz Banovića i Z.R. iz Živinica)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Stjecanje bez osnova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2132/20
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2132/20, rješavajući apelaciju F. K. i Z. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija F. K. i Z. R.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 P 057075 16 Gž od 13. maja 2020. godine.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelanticama F. K. i Z.
R. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelanticama plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. F. K. iz Banovića i Z. R. iz Živinica (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijele su 23. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 P 057075 16 Gž od 13. maja 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 17. maja 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 24. do 27. maja 2021. godine.
4. Odgovori na apelaciju su 28. decembra 2021. godine dostavljeni zastupniku apelantica.
5. Zastupnik apelantica nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelantice su podnijele Općinskom sudu 3. februara 2015. godine tužbu protiv Z. K. (u daljnjem tekstu: tužena) radi vraćanja stečenog bez osnova.
8. Presudom Općinskog suda broj 127 0 P 057075 15 P od 23. septembra 2016. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantica kojim su tražile da se utvrdi da su one suposjednici nekretnine pobliže označene u izreci presude, sa dijelom od po 1/3, a da je tužena bez pravnog osnova naplatila tu nekretninu u određenom iznosu, pa da se naloži tuženoj da isplati po 1/3 na ime suposjeda na toj nekretnini u određenim iznosima, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i da im nadoknadi troškove postupka (sve detaljno navedeno u izreci presude). Istom presudom svaka stranka je obavezana da snosi svoje troškove postupka.
9. U obrazloženju prvostepene presude Općinski sud je, između ostalog, naveo da su u toku dokaznog postupka provedeni dokazi: uvid i čitanje materijalne dokumentacije, saslušanje parničnih stranaka, saslušanje dva svjedoka, te je izvršeno vještačenje po vještaku geometru (detaljno na stranici 3. presude).
10. Punomoćnik apelantica je 11. oktobra 2016. godine podnio žalbu na prvostepenu presudu.
11. Općinski sud je 20. decembra 2016. godine dostavio spis Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.
12. Presudom Kantonalnog suda broj 127 0 P 057075 16 Gž od 13. maja 2020. godine odbijena je žalba apelantica i potvrđena prvostepena presuda. Osim toga, odbijen je zahtjev apelantica za naknadu troškova žalbenog postupka.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
13. Apelantice smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantice ukratko navode hronologiju predmetnog postupka, te ističu da je predmetni postupak trajao ukupno pet godina i tri mjeseca, od čega se tri godine i pet mjeseci pripisuju neažurnosti Kantonalnog suda, dok je prvostepenom sudu trebala jedna godina i osam mjeseci da provede sve parnične radnje i donese prvostepenu presudu. Nadalje, apelantice tvrde da nema njihovog doprinosa dužini trajanja predmetnog postupka, kao i da je konkretni predmet bio od velikog značaja za njih. U konačnici, apelantice potražuju nematerijalnu štetu u iznosu od po 2.000,00 KM.
b)Odgovori na apelaciju
14. Kantonalni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog postupka, te naveo da ostaje pri razlozima i stavovima iznesenim u presudi tog suda od 13. maja 2020. godine jer smatra da je donesena u skladu sa domaćim procesnim i materijalnim zakonima, kao i odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.
15. Općinski sud je detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka. Nadalje, istakao je da apelacija apelantica u odnosu na taj sud nije osnovana.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. (1), (4) i (5) (1)Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(4)Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(5)Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 127 0 P 057075 16 Gž od 13. maja 2020. godine, koja je dostavljena punomoćniku apelantica 2. juna 2020. godine, a apelacija je podnesena 23. juna 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelantice smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom apelantica 3. februara 2015. godine, a da je Kantonalni sud odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku donio 13. maja 2020. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao pet godina i oko tri mjeseca, što je period koji će Ustavni sud razmatrati.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode. Nadalje, istaknuto je da su u toku dokaznog postupka provedeni dokazi: uvid i čitanje materijalne dokumentacije, saslušanje parničnih stranaka, saslušanje dva svjedoka, te je izvršeno vještačenje po vještaku geometru tako da Ustavni sud ne može naći elemente koji bi ukazivali da se radilo o složenom predmetu.
27. U pogledu ponašanja apelantica, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da su apelantice na bilo koji način utjecale na dužinu trajanja postupka.
28. Analizirajući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom od 3. februara 2015. godine, a da je prvostepena presuda donesena 23. septembra 2016. godine, dakle postupak pred Općinskim sudom je trajao godinu i oko sedam mjeseci. Ustavni sud, dalje, nalazi da je Kantonalni sud, u sjednici vijeća, osporenu odluku donio u roku od tri godine i nešto više od četiri mjeseca (računajući od dana dostavljanja spisa). U okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud nalazi da se dužina postupka pred Općinskim sudom može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke. S druge strane, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se dužina trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u tako dugom periodu može okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo neažurno postupanje Kantonalnog suda, za šta taj sud uopće nije ponudio razloge kojima bi opravdao dužinu trajanja postupka.
29. Ustavni sud nalazi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je postupak, koji nije složen, trajao pet godina i oko tri mjeseca, pri čemu pretežnu odgovornost za dužinu trajanja postupka snosi Kantonalni sud, koji je odluku o žalbi donio nakon tri godine i nešto više od četiri mjeseca, a za šta uopće nije ponudio razloge kojima bi opravdao dužinu trajanja postupka.
30. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja postoji kršenje prava apelantica na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
31. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može da odredi naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
32. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelanticama u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od po 300,00 KM.
33. Navedeni iznos apelanticama je dužna da isplati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak, koji nije složen, trajao pet godina i oko tri mjeseca, pri čemu pretežnu odgovornost za dužinu trajanja postupka snosi Kantonalni sud, koji je odluku o žalbi donio nakon tri godine i nešto više od četiri mjeseca, za šta taj sud u odgovoru na apelacione navode nije ponudio obrazloženje kojim bi eventualno opravdao dužinu trajanja postupka.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić