Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4434/20 (M. H.)

Odluka donesena 26. 01. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4434/20

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine, u predmetu broj AP 4434/20, rješavajući apelaciju Mubere Hohn, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijela Mubera Hohn zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 348061 17 I 2.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mubera Hohn (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Ifet Feraget, advokat iz Sarajeva, podnijela je 9. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 I 348061 17 I 2. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 15. decembra 2020. i 5. oktobra 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je 14. januara i 18. oktobra 2021. godine dostavio odgovore na apelaciju.

4. Ustavni sud je 10. januara 2022. godine odgovore Općinskog suda dostavio apelanticinom punomoćniku na izjašnjenje. U ostavljenom roku nije dostavljeno izjašnjenje na odgovore na apelaciju.

5.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelantica je 8. maja 2013. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave Presude Općinskog suda broj 65 0 P 109594 12 P 2 od 8. juna 2012. godine protiv izvršenika (Z.B.) radi naplate. Općinski sud je 13. juna 2013. godine donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 348061 13 I, koje se nije moglo dostaviti izvršeniku na adresu koju je apelant izdjejstvovao od MUP-a, pa je Općinski sud rješenje za izvršenika dostavio putem oglasne ploče tog suda. Općinski sud je 20. septembra 2013. godine Federalnom zavodu PIO dostavio predmetno rješenje na provođenje, koji je 6. februara 2014. godine obavijestio Općinski sud da izvršenik nije ostvario pravo na penziju kod navedenog zavoda.

8. Apelantica je 19. marta 2014. godine predložila da se izvršenje provede na pokretnim stvarima izvršenika, istovremeno predlažući da se, u slučaju da se izvršenje ne može provesti na navedenom predmetu i sredstvu izvršenja, Općinski sud na osnovu člana 37. stav 3. ZIP-a putem zamolnice obrati nadležnom organu u Holandiji radi pribavljanja podataka o primanjima izvršenika jer, prema njenim saznanjima, izvršenik je živio u Holandiji gdje je ostvario pravo na određena socijalna primanja, a koja je nakon povratka nastavio primati putem banke u BiH.

9. Postupajući po navedenom, Općinski sud je 22. augusta 2014. godine putem Ministarstva pravde BiH dostavio zamolnicu nadležnom organu u Holandiji, te je 3. oktobra 2014. godine navedenom ministarstvu dostavio i zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć u konkretnom predmetu. Ministarstvo pravde je 20. jula 2015. godine obavijestilo Općinski sud da po predmetnom zahtjevu za pribavljanje podataka od ovlaštenog pravnog lica u Holandiji nije udovoljeno.

10. Postupajući po apelanticinom prijedlogu, Općinski sud je 11. septembra 2014. godine naložio bankama na području FBiH da dostave podatke da li izvršenik ima otvoren tekući račun, štednju ili na drugi način ostvaruje primanja putem banaka. Nakon dostavljanja potrebnih podataka od banaka, Općinski sud je 9. januara 2017. godine, na apelanticin prijedlog, donio rješenje kojim je odredio da se izvršenje, umjesto na penziji izvršenika, ima provesti pljenidbom novčanih sredstava izvršenika kod Raiffeisen banke d.d. BiH, te je banci naložio da pristupi provođenju predmetnog rješenja o izvršenju. Navedena banka je u periodu od 27. juna 2017. do 26. januara 2018. godine vršila sukcesivne zapljene sredstava sa računa izvršenika.

11. Apelantica je 28. augusta 2017. godine Općinskom sudu predložila da od svih banaka u FBiH, kao i od banaka u RS zatraži podatke o računima, štednji, sefu izvršenika. Addiko banka d.d. Sarajevo je 13. septembra 2017. godine obavijestila Općinski sud da izvršenik kod te banke ima devizni račun na koji ostvaruje primanje. Postupajući po apelanticinom podnesku, Općinski sud je naložio Raiffeisen banci da predmetno rješenje radi pljenidbe novčanih sredstava izvršenika dostavi Addiko banci d.d. Sarajevo, koja je tokom postupka zaplijenila određeni novčani iznos sa računa izvršenika. Postupajući po apelanticinom prijedlogu, Općinski sud je 24. septembra 2018. godine naložio bankama u Federaciji BiH i Republici Srpskoj da dostave podatke o računima ili štednji na ime izvršenika, te je nakon dostave potrebnih informacija od banaka podatke dostavio apelantici.

12. Postupajući po podnesku apelantice, Općinski sud je naložio Addiko banci da predmetno rješenje radi pljenidbe novčanih sredstava izvršenika dostavi Sparkasse bank d.d. BiH, koja je 22. januara 2019. godine obavijestila Općinski sud da se rješenje o izvršenju ne može provesti zbog nepostojanja sredstava na računu izvršenika.

13. Postupajući po prijedlogu apelantice, Općinski sud je 16. januara 2020. godine od Vakufske banke zatražio podatke o računima izvršenika, kao i od svih banaka koje je apelantica predlagala u ranijem periodu. Nakon što su banke dostavile tražene podatke, Općinski sud je 22. februara 2020. godine naložio apelantici da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja s obzirom na to da se izvršenje nije moglo provesti na transakcijskim računima Addiko i Raiffeisen banke.

14. Postupajući po prijedlogu apelantice, Općinski sud je 16. jula 2020. godine donio rješenje kojim je odredio da se izvršenje, pored izvršenja na računu Raiffeisen banke, ima provesti i na transkacijskim računima kod MF i Nove banke. MF banka je u dva navrata obavještavala nadležni sud da je izvršila djelimičnu zapljenu sredstava, dok je Nova banka obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti izvršiti predmetno izvršenje jer na računu izvršenika nema sredstava, te da ga je zavela u evidenciju prinudne naplate.

15. Postupajući po apelanticinom prijedlogu, Općinski sud je 30. decembra 2020. godine zatražio od izvršenika da dostavi podatke o svojoj imovini, te da naznači putem koje banke trenutno ostvaruje pomoć iz Holandije. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se predmetni dopis nije mogao dostaviti izvršeniku niti putem pošte, niti putem sudskog dostavljača.

16. Općinski sud je 30. decembra 2020. godine obavijestio apelanticu da je od izvršenika zatražio da dostavi podatke o svojoj imovini, te da mu je kao prilog dostavio podneske banaka koji su uslijedili nakon dostave rješenja od 16. jula 2020. godine.

17. Postupajući po prijedlogu apelantice, Općinski sud se obratio Agenciji za bankarstvo FBiH i Agenciji za bankarstvo RS da dostave podatke putem koje poslovne banke izvršenik ostvaruje primanja socijalne pomoći iz Kraljevine Holandije, kao i da naznače na koji način i od koje finansijske institucije se imenovanom vrši isplata navedenih primanja u BiH koje su 25. februara i 15. marta 2021. godine obavijestile Općinski sud da ne raspolažu traženim podacima.

18. Nova banka je 15. marta 2021. godine obavijestila Općinski sud da nema sredstava na računu izvršenika, dok je 11. marta 2021. godine MF banka obavijestila Općinski sud da je, u skladu sa rješenjem o izvršenju, izvršila djelimični prijenos zaplijenjenih sredstava. Općinski sud je 24. maja 2021. godine apelantici dostavio navedene dopise agencija i banaka.

19. Postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

21. Apelantica je detaljno navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da je više puta urgirala pred Općinskim sudom s ciljem okončanja postupka. Pri tome smatra da izvršenik opstruira postupak izbjegavanjem prijema pošte, kao i da izvršenik, nakon što bi mu banka dio potraživanja zaplijenila, svoja sredstva preusmjerava na druge banke s ciljem sprečavanja namirenja apelantice. Na koncu, predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u određenom novčanom iznosu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

22. U odgovorima na apelaciju Općinski sud je vrlo detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da se na zakonom propisani način zamolnicom, putem Ministarstva pravde BiH, obratio nadležnom organu u Holandiji radi dostavljanja podataka o primanjima izvršenika, i to tri puta, ali da još uvijek nije postupljeno po zamolnici. Ističe da je u konkretnom predmetu u tri navrata (5. jula 2019., 30. decembra 2020. i 14. jula 2021. godine) dostavljao Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu na njihovo traženje informaciju o provođenju predmetnog rješenja o izvršenju. Navodi da je, također, u toku izvršnog postupka postupio po svim prijedlozima apelantice, te da su dužina trajanja izvršnog postupka i neizvršavanje rješenja o izvršenju prouzrokovani objektivnim okolnostima na koje Općinski sud nije mogao utjecati.

V.Relevantni propisi

23. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - Odluka USBiH i 55/18-Rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 37.

Utvrđivanje dužnikove imovine (1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja u čini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.

(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.

(3) Sud će po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog člana zaključkom naložiti izvršeniku ili drugom licu odnosno organu ili organizaciji da na obrascu koji će propisati federalni ministar pravde navede potpune podatke kojima raspolaže, o izvršenikovo j pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita izvršenika, kao i mjestu gdje se ona nalaze.

(4) Popunjen i uredno potpisan obrazac mora biti dostavljen sudu u roku koji je sud odredio zaključkom.

(5) Licima koja po nalogu ne postupe sud će izricati novčane kazne na način određen u članu 17. ovog zakona. Ove kazne će se izricati i odgovornim licima u pravnom licu ili organu odnosno organizaciji.

(6) Fizičko lice ili odgovorno lice u pravnom licu ili organu odnosno organizaciji krivično će odgovarati za davanje lažnog iskaza pred sudom ako navede nepotpune ili neistinite podatke o imovini izvršenika. Na ovu posljedicu sud mora izričito upozoriti u zaključku kojim nalaže davanje podataka.

(7) Sud može umjesto izjave na propisanom obrascu zahtijevati od izvršenika fizičkog lica ili drugog fizičkog lica da izjavu o imovini izvršenika da na ročištu pred sudom. Ako pozvano lice ne će da pristupi na ročište ili odbija da da izjavu sud će primijeniti odredbe stava 5. ovog člana.

Član 63.

Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.

(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.

(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. I.Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

29. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

30. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojima niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 8. maja 2013. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period duži od osam i po godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

32. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (nemogućnost uručenja izvršeniku odluka suda, zatim, potrebu za međunarodnom pravnom pomoći, te nemogućnost izvršenja na predloženom predmetu i sredstvu izvršenja), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet može smatrati složenim.

33. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica tokom postupka podnosila urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantica u prijedlogu za izvršenje kao prvopredloženi predmet, odnosno sredstvo izvršenja označila izvršenje predmetnog potraživanja na penziji izvršenika, slijedom čega je Općinski sud predmetno rješenje o izvršenju dostavio Federalnom zavodu PIO koji je nakon zaprimanja rješenja obavijestio nadležni sud da izvršenik ne ostvaruje navedeno pravo, što je u manjoj mjeri imalo utjecaja na dužinu trajanja postupka, jer je Općinski sud postupio po navedenom prijedlogu apelantice. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelantica tokom postupka u nekoliko navrata od Općinskog suda tražila da se utvrdi izvršenikova imovina, što je bez sumnje njeno procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je, s druge strane, u određenoj mjeri utjecalo na dužinu trajanja postupka jer je Općinski sud postupao po apelanticinim prijedlozima i zatražio podatke od nadležnih institucija o izvršenikovoj imovini.

34. S druge strane, posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud rješenje o izvršenju donio u roku od mjesec dana od podnošenja prijedloga za izvršenje, te da je u nastavku postupka preduzeo više procesnih radnji, u skladu s procesnim mogućnostima, s ciljem okončanja postupka, te da u njegovom radu nije bilo perioda duže pasivnosti. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što se predmetno rješenje o izvršenju nije moglo uručiti izvršeniku na adresu koju je apelantica pribavila od Ministrastva unutrašnjih poslova, rješenje, u razumnom roku, izvršeniku dostavio putem oglasne ploče suda, kao i da je u nastavku postupka postupao po velikom broju apelanticinih prijedloga s ciljem okončanja postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u konkretnom predmetu, pored ostalog, zatražio međunarodnu pravnu pomoć radi pribavljanja podataka o primanjima izvršenika, da je u više navrata po apelanticinim prijedlozima nalagao bankama da dostave podatke da li izvršenik ima otvoren tekući račun, štednju ili na drugi način ostvaruje primanja putem banaka, da je u dva navrata odlučio o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, i to 9. januara 2017. godine i 16. jula 2020. godine, da je bezuspješno zatražio od izvršenika da dostavi podatke o svojoj imovini, te da naznači putem koje banke trenutno ostvaruje pomoć iz Holandije, te da se obraćao nadležnim agencijama za bankarstvo s ciljem dostave podataka putem koje poslovne banke izvršenik ostvaruje primanja socijalne pomoći iz Holandije, kao i da naznače na koji način i od koje finansijske institucije se imenovanom vrši isplata navedenih primanja u BiH. Stoga, posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da postupak pred Općinskim sudom traje nešto duže od uobičajenog, ali da je dijelom odgovornost i na apelanticinoj strani, te da su postojale i brojne objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, kao što su poteškoće sa uručenjem odluka suda, potreba za međunarodnom pravnom pomoći, zatim, nemogućnost izvršenja na predloženom predmetu i sredstvu izvršenja. S druge strane, Općinski sud je brzo i djelotvorno provodio procesne radnje s ciljem okončanja postupka, ali iz predloženih predmeta i sredstava izvršenja, odnosno predloženih računa više banaka apelantica se još uvijek nije uspjela namiriti, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret Općinskom sudu. Naime, taj sud je kontinuirano preduzimao radnje iz svoje nadležnosti i u razumnim rokovima odlučivao o otklanjanju procesnih smetnji, ali i o većem broju apelanticinih zahtjeva, što sve ukazuje da je sud vodio postupak nastojeći da se steknu procesne pretpostavke da se efektivno okonča, prduzimajući pri tome sve radnje kako bi razumno pomogao okončanju postupka. Kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.

35. Imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, kao i navode Općinskog suda iz odgovora na apelaciju u predmetnoj pravnoj stvari, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji do dana donošenja odluke Ustavnog suda o predmetnoj apelaciji traje nešto duže od osam godina, još uvijek nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

36. Apelantica navodi da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu utvrđenje o neosnovanosti apelacionih navoda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da apelantica i kršenje prava na imovinu zasniva na istim navodima kao i kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema ni povrede navedenog prava.

Pitanje naknade nematrijalne štete

37. Apelantica je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, zatražila naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete.

38. S obzirom na odluku u ovom predmetu, apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku koji nije okončan ni nakon perioda dužeg od osam godina, jer su objektivne okolnosti u tom postupku presudno utjecale na njegovu dužinu, a nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud neopravdano odugovlačio postupak.

40. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4434/20 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio