Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4759/20 (N. Z.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4759/20

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP 4759/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Naida Zulić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Naida Zulić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 397424 21 Rev od 16.

novembra 2021. godine.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Naidi Zulić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Naida Zulić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, koju zastupa Zikreta Ibrahimović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 30. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka, koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 397424 16 Gž. Apelantica je podneskom od 23. augusta 2021. godine obavijestila Ustavni sud o statusu predmetnog postupka i dostavila drugostepenu odluku.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 12. oktobra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju, te je 25. oktobra 2021. godine od istog suda zatraženo da dostavi informaciju o statusu predmetnog postupka.

3. Od Kantonalnog suda je 17. juna 2021. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

4. Od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 12. oktobra, 17. novembra i 3. decembra 2021. godine da dostavi informaciju o statusu predmetnog postupka, odnosno revizionu odluku.

5. Općinski sud je 25. oktobra 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju, te traženu informaciju.

6. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. juna 2021. godine.

7. Vrhovni sud je 18. oktobra, 23. novembra i 8. decembra 2021. godine dostavio traženu informaciju i odluku.

8. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda i Zaključka broj SU-02-1056/21 apelantici su 27. decembra 2021. godine dostavljeni odgovori na apelaciju redovnih sudova radi eventualnog izjašnjenja.

9. Apelantica je 4. januara 2022. godine dostavila izjašnjenje na odgovore na apelaciju redovnih sudova.

III.Činjenično stanje

10. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

11. Apelantica je 4. decembra 2013. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv prvotužene (Bosne i Hercegovine) i drugotužene (Republike Srpske) radi naknade štete.

12. Općinski sud 22. januara 2014. godine poslao dopis apelantici, nakon čega je apelantica podneskom od 6. februara 2014. godine dostavila određene dokaze tom sudu.

13. Općinski sud je dopisom od 4. juna 2014. godine dostavio tužbu tuženim na odgovor.

14. Tuženi su odgovor na tužbu dostavili 26. juna, odnosno 4. jula 2014. godine.

15. Općinski sud je dopisom od 5. februara 2015. godine dostavio odgovore na tužbu apelantici na izjašnjenje.

16. Općinski sud je 16. aprila 2015. godine zakazao pripremno ročište za 5. oktobar 2015. godine, koje je i održano.

17. Općinski sud je rješenjima od 10. novembra 2015. godine odredio provođenje vještačenja po vještacima građevinske struke i medicinske struke.

18. Vještak medicinske struke je preuzeo spis 17. novembra 2015. godine, dok je nalaz i mišljenje uz spis dostavio 1. decembra 2015. godine.

19. Vještak građevinske struke je preuzeo spis 16. decembra 2015. godine, te je podneskom od 23. decembra 2015. godine vratio spis bez nalaza i mišljenja. Vještak građevinske struke je ponovo preuzeo spis 3. marta 2016. godine, dok je nalaz i mišljenje uz spis dostavio 11. aprila 2016. godine.

20. Općinski sud je 21. aprila 2016. godine održao ročište za glavnu raspravu, dok je 8. juna 2016. godine održao nastavak ročišta za glavnu raspravu.

21. Općinski sud je Presudom broj 65 0 P 397424 13 P od 8. jula 2016. godine odbio apelanticin tužbeni zahtjev da se obavežu tuženi da apelantici solidarno na ime naknade materijalne štete (nastale protivpravnim rušenjem kuće) i nematerijalne štete (zbog umanjenja životne sposobnosti) isplate ukupan iznos od 369.909,00 KM, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 530,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Obavezana je apelantica da drugotuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.462,50 KM.

22. Drugotužena je 22. jula 2016. godine izjavila žalbu protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u prvostepenoj presudi od 8. jula 2016. godine, dok je apelantica 31. augusta 2016. godine izjavila žalbu protiv navedene prvostepene presude, nakon čega je predmetni spis 7. novembra 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.

23. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 397424 16 Gž od 30. aprila 2021. godine odbio kao neosnovanu žalbu drugotužene, a djelimično uvažio apelanticinu žalbu i preinačio rješenje o troškovima postupka sadržano u pobijanoj prvostepenoj presudi tako što je odbio zahtjev drugotužene za naknadu troškova parničnog postupka, dok je u preostalom dijelu apelanticinu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

24. Apelantica je 11. augusta 2021. godine izjavila reviziju protiv drugostepene odluke od 30. aprila 2021. godine.

25. Općinski sud je dopisom 19. augusta 2021. godine tuženim dostavio reviziju na odgovor, te je dopisom 22. oktobra 2021. godine Kantonalnom sudu dostavio reviziju na odgovor.

26. Vrhovni sud je Presudom broj 65 0 P 397424 21 Rev od 16. novembra 2021. godine odbio apelanticinu reviziju izjavljenu protiv navedene drugostepene odluke.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

27. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudski prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantica je opisala tok postupka do podnošenja apelacije i ukazala na to da Kantonalni sud nije odlučio o žalbi iako je proteklo više od četiri godine i četiri mjeseca od dana prijema predmetnog spisa na postupanje po žalbi, te da je ukupnom dužinom postupka od oko sedam godina i osam mjeseci prekoračen razuman rok za pravomoćno okončanje tog postupka. Također navodi da je 2. jula 2019.godine urgirala postupanje Kantonalnog suda, te ističe da predmet nije složen jer u vezi s predmetnom materijom već postoji sudska praksa.

b) Odgovori na apelaciju

28. Općinski sud je naveo da je postupak pred tim sudom vođen u skladu sa svim zakonskim odredbama, te da tokom predmetnog postupka nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, a ni do povreda drugih prava parničnih stranaka zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

29. Kantonalni sud je naveo da je postupak pred tim sudom vođen u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, pozitivnim zakonskim propisima i Evropskom konvencijom, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

30. Vrhovni sud je u informaciji koju je dostavio Ustavnom sudu naveo da je apelantica izjavila reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 397424 16 Gž od 30. aprila 2021. godine i da je odluka o reviziji donesena 16. novembra 2021. godine.

31. Apelantica je u izjašnjenju navela da je i dalje žrtva kršenja ljudskih prava iako su Kantonalni sud i Vrhovni sud donijeli presude, budući da je četiri godine i deset mjeseci čekala na drugostepenu presudu. Apelantica predlaže da Ustavni sud ne prihvati argumentaciju redovnih sudova, da usvoji apelaciju i utvrdi povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, te da apelantici dodijeli pravičnu naknadu u iznosu od 2.000,00 KM.

V.Relevantni propisi

32. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

33. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

34. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.

35. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

36. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

37. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

38. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

39. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

40. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

41. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

42. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od podnošenja tužbe 4. decembra 2013. godine pa do donošenja presude Vrhovnog suda od 16. novembra 2021. godine kojom je predmetni postupak okončan. Dakle, period od sedam godina i 11 mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

43. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku u kojem je apelantica podnijela tužbu protiv tuženih radi naknade štete. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.

44. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka.

45. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je postupak pred tim sudom trajao dvije godine i sedam mjeseci, u kojem periodu je taj sud preduzimao procesne radnje s ciljem vođenja i okončanja postupka (održao pripremno ročište, ročište za glavnu raspravu i nastavak ročišta za glavnu raspravu, te proveo vještačenja po vještacima medicinske i građevinske struke), te u konačnici donio prvostepenu presudu. Međutim, Ustavni sud zapaža da je između pojedinih radnji tog suda protekao duži period, pa je tako taj sud dostavio tužbu tuženim na odgovor četiri mjeseca nakon što je apelantica 6. februara 2014. godine dostavila tražene dokaze tom sudu. Također, Ustavni sud zapaža da je taj sud dostavio odgovore na tužbu tuženih apelantici na izjašnjenje (5. februara 2015. godine) sedam mjesec nakon što su tuženi (26. juna i 4. jula 2014. godine) dostavili odgovore na tužbu. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud odluku o žalbama apelantice i drugotužene donio tek nakon četiri godine i pet mjeseci, računajući od dana prijema spisa predmeta na Kantonalni sud. Nadalje, analizirajući ponašanje Vrhovnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud u vrlo kratkom roku donio revizionu odluku, te da takvo postupanje Vrhovnog suda u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se određena pasivnost Općinskog suda, a naročito Kantonalnog suda, mora pripisati konkretnom slijedu događaja u navedenom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinijela činjenica da Općinski sud, a naročito Kantonalni sud, nisu efikasno postupali, odnosno nisu postupali u razumnim rokovima, što se mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

46. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

47. S obzirom na to da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

48. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

49. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantici treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

50. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

51. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak trajao sedam godina i 11 mjeseci, kojoj dužini je u odlučujućoj mjeri doprinijela činjenica da Općinski sud, a naročito Kantonalni sud, nisu efikasno postupali, odnosno nisu postupali u razumnim rokovima, niti su ponudili objektivno prihvatljivo opravdanje za ovako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane redovnih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

52. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4759/20 (N. Z.) | Sudska praksa | Aktio