Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1386/20 (B. S.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Troškovi i izdaci
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1386/20
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1386/20, rješavajući apelaciju Borke Slavnić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Borke Slavnić podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 271011 19 Gž od 6. septembra 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Borka Slavnić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Čedomir Jungić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 13. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 271011 19 Rev od 15. januara 2020. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 271011 19 Gž od 6. septembra 2019. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Apelantica je prije podnošenja ove apelacije, 2. decembra 2019. godine, podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 71 0 P 271011 19 Gž od 6. septembra 2019. godine, a povodom koje je Ustavni sud donio Odluku broj AP 2668/19 od 15. januara 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je ovu apelaciju, zavedenu pod brojem AP 4688/19, odbacio kao preuranjenu jer je apelantica protiv navedene presude Okružnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu o kojoj u vrijeme rješavanja o podnesenoj apelaciji nije bila donesena konačna odluka. Imajući u vidu da je osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 271011 19 Rev od 15. januara 2020. godine apelanticina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Okružnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Zajednice etažnih vlasnika u Ulici Skendera Kulenovića broj 52 (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 20. jula 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Okružni sud i tužena su odgovore na apelaciju dostavili 23. jula i 24. augusta 2021. godine.
5. Ustavni sud je 23. decembra 2021. godine dostavio apelantu odgovore Okružnog suda i tužene na koje apelant u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantice i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Odlučujući o tužbi apelantice protiv tužene radi isplate, vrijednost spora 5.866,86 KM, Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 271011 17 P od 9. novembra 2018. godine kojom je (stav I izreke) djelimično usvojen tužbeni zahtjev i obavezana tužena da apelantici na ime nužnih troškova nastalih ulaganjem u zamjenu dijela krovnog pokrivača isplati iznos od 2.783,43 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. oktobra 2017. godine do konačne isplate. Presudom je nadalje odbijen kao neosnovan zahtjev apelantice preko dosuđenog iznosa, kao i zahtjev na ime zakonske zatezne kamate (stav II izreke), te je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka (stav III izreke). Navedenu presudu Osnovni sud je ispravio rješenjem od 11. februara 2019. godine na način što je u stavu II izreke, umjesto novčanog iznosa 5.866,86 KM, naveo novčani iznos 5.566,86 KM.
8. Nakon provedenog dokaznog postupka Osnovni sud je utvrdio da je apelantica vlasnik trosobnog stana koji se nalazi u potkrovlju zgrade u Ulici Skendera Kulenovića broj 52 (u daljnjem tekstu: predmetni stan) koji je sagrađen po osnovu rješenja nadležnog organa od 6. aprila 2002. godine, te da se apelantica 3. marta 2013. godine obratila tuženoj zahtjevom za rekonstrukciju krova s obzirom da je, zbog dotrajalosti, došlo do prokišnjavanja tokom 2012. i 2013. godine uslijed čega je na predmetnom stanu nastala vlaga. Dalje, komisija koju je formirala tužena je nakon uvida (10. marta 2013. godine) konstatovala da voda podliva ispod lima na prozoru koji je nestručno urađen, da su krovni prozori nestručno urađeni, da zid u dnevnoj sobi ima vidljive tragove podlijevanja vode oko dimnjaka, da nije bilo tragova curenja vode sa krova i da komisija nije mogla utvrditi odakle prokišnjava. Komisija je zapisnikom konstatovala da je usvojen zaključak da će tužena angažovati vještaka dok će apelantica obezbijediti prisustvo investitora, kao i da će komisija donijeti konačnu odluku. Također, nakon izvršenog inspekcijskog nadzora (od 12. februara 2013. godine) u kojem je konstatovano da su vidljivi utjecaji pojave vlage i kondenza na različitim dijelovima stambenog prostora, apelantica se 12. marta 2013. godine obratila pismenim putem gradonačelniku Grada Banjaluka koji joj je sugerisao da se obrati tuženoj radi rješenja nastalog problema.
9. Na osnovu provedenih dokaza je utvrđeno da je apelantica, u skladu sa odredbom člana 14. Zakona o održavanju zgrada (u daljnjem tekstu: ZOZ), izvela radove na sanaciji krova koji se smatraju zajedničkim dijelovima zgrade kako bi zaštitila stambeni prostor od prodora vode i vlage, odnosno da je apelantica u konkretnom slučaju postupila u skladu sa odredbom člana 16. ZOZ. Ovakav zaključak Osnovni sud je izveo na osnovu iskaza svjedoka (D. M. i J. M.) koji žive sa apelanticom u predmetnom stanu i nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, kojima je sud poklonio vjeru, te zapisnika inspekcije od 12. februara 2013. godine i zapisnika tužene kojima je utvrđeno prisustvo vlage u apelanticinom stanu kao posljedica prokišnjavanja krova. Osim navedenog, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je postojanje vlage u stanu apelantice posljedica dotrajale krovne konstrukcije, te da je osnovni zadatak radova koje je izvela apelantica bio da se spriječi dalje prokišnjavanje u stambeni prostor, što je apelantica uradila saniranjem i zamjenom krovnog pokrivača (24. jula 2017. godine). Osnovni sud je naveo da je iz provedenih dokaza (vještaka građevinske struke i svjedoka M. Č., vlasnika firme koja je izvršila sanaciju krova) utvrdio visinu uloženih novčanih sredstava apelantice za sanaciju krova (u visini od 5.566,86 KM). Međutim, sud je zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev apelantice za isplatu uloženih sredstava u sanaciju krovnog pokrivača u iznosu od 50% od postavljenog tužbenog zahtjeva, tj. da joj pripada iznos od 2.783,43 KM. Ovo zbog toga što apelantica nije dokazala koliko tužena broji etažnih vlasnika, kako bi se navedeni iznos mogao podijeliti na sve članove tužene, kao i imajući u vidu činjenicu da se apelantica obraćala tuženoj zahtjevom za naknadu 50% troškova koje je imala prilikom sanacije krova. S obzirom na navedeno, Osnovni sud je na osnovu odredbe člana 220. u vezi sa članom 223. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) zaključio da apelantici pripada naknada za nužne izdatke u dosuđenom iznosu. Zakonske zatezne kamate sud je dosudio u skladu sa članom 277. a u vezi sa članom 324. stav 2. ZOO, dok je u skladu sa odredbom člana 386. stav 2. Zakona o parničnom postupku odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
10. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 271011 19 Gž od 6. septembra 2019. godine uvažena je žalba tužene i preinačena je prvostepena presuda na način da je odbijen zahtjev apelantice, uz obavezivanje apelantice na naknadu troškova postupka (sve preciznije navedeno u izreci presude).
11. U obrazloženju presude Okružni sud je ponovio utvrđeno činjenično stanje i odlučenje prvostepenog suda, te je istakao da je neosnovan apelanticin žalbeni navod da je prvostepeni sud prilikom donošenja svoje odluke prekoračio tužbeni zahtjev (apelantica je postavila zahtjev u iznosu od 5.566,86 KM a prvostepeni sud je odlučivao o zahtjevu u iznosu od 5.866,86 KM) i na taj način povrijedio odredbe ZPP. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je ovaj zahtjev neosnovan iz razloga što je prvostepeni sud rješenjem o ispravci presude od 11. februara 2019. godine otklonio navedene povrede ZPP na koje ukazuje apelantica. Dalje, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio sve činjenice koje su relevantne za presuđenje, ali da je izveo pogrešne pravne zaključke u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva apelantice i pogrešno primijenio materijalno pravo. Okružni sud je ukazao na sadržaj odredbe člana 18. stav 2. ZOZ koja upućuje na odredbe čl. 30, 31. i 32. Zakona o stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZSP) koje regulišu upravljanje suvlasničkom stvari, odnosno pravo na upravljanje, poslove redovnog upravljanja i poslove vanrednog upravljanja na stvari koja se nalazi u suvlasništvu. S obzirom na to da identična pravna rješenja u pogledu preduzimanja poslova redovnog i vanrednog upravljanja stvari u suvlasništvu sadrže i odredbe ZOZ, koji je u ovoj pravnoj stvari lex specialis, što znači da se za preduzimanje poslova u Zajednici etažnih vlasnika mora postići saglasnost etažnih vlasnika bilo da se radi o saglasnosti više od 1/2 ili saglasnosti svih suvlasnika.
12. Okružni sud je istakao da je apelantica u konkretnom slučaju, vršeći zamjenu krovnog pokrivača, postupala mimo procedure koja je propisana zakonom (član 29. stav 3. ZOZ), odnosno s obzirom na to da nije imala saglasnosti etažnih vlasnika, bez obzira na naročito opravdane razloge, morala se obratiti sudu da u vanparničnom postupku donese odluku o tome. Budući da se apelantica prema stanju spisa nije obraćala sudu, proizlazi da nije ostvarila prava da joj se po osnovu poslovodstva bez naloga dosude troškovi koje je imala prilikom zamjene krovnog pokrivača na dijelu stambene zgrade u kojoj se nalazi njen stan. U prilog navedenom Okružni sud je naveo da je tužena (odlukom od 20. juna 2012. godine) odbila zahtjev apelantice za rekonstrukciju krova i objedinjavanje postojećeg tavanskog prostora u stambenu jedinicu, dok je u zapisniku o izvršenom inspekcijskom nadzoru navedeno da nema osnova za vođenje postupka po službenoj dužnosti. Dakle, iz navedenog zapisnika ne proizlazi da je, u skladu sa članom 46. stav 1. tačka a) ZOZ, nadležna komunalna policija izdala naredbu da se bez odlaganja ili u ostavljenom roku izvrše radovi hitnih intervencija, niti je gradski organ uprave nadležan za stambene poslove (po službenoj dužnosti ili nalogu organa nadležnog za vršenje poslova nadzora) na teret stambene zgrade obezbijedio izvođenje radova hitnih intervencija u skladu sa članom 39. ZOZ. Okružni sud je naveo da u periodu od 2013. godine (kada se apelantica obratila tuženoj) do jula 2017. godine (kada je apelantica izvela radove na krovu) ne postoje dokazi da se apelantica obraćala tuženoj i pored činjenice (kako tvrdi apelantica) da joj je prokišnjavalo u stanu i da je postojala hitnost za izvođenje spornih radova.
13. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da je apelantica preduzela radove za koje nije imala saglasnost etažnih vlasnika, odnosno da nije kao jedan od etažnih vlasnika tražila da o tome odluči sud u vanparničnom postupku iz kojih razloga nije ostvarila pravo da joj se dosudi naknada troškova koje je imala prilikom zamjene krovnog pokrivača. Drugačiji zaključak suda ne može ishoditi ni činjenica da je nadležna komunalna policija, na osnovu nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke T. Š. od 31. jula 2017. godine, naložila tuženoj da izmijeni ostatak krovnog pokrivača. Ovo iz razloga što su navedeni dokazi sačinjeni nakon izvršenih radova apelantice, te oni ne mogu poslužiti kao osnov za zaključak da je apelantica ispoštovala sve procedure propisane ZOZ i da se radilo o otklanjaju nedostataka koji ne trpe odlaganje. Shodno navedenom, Okružni sud je zaključio da su osnovani žalbeni navodi tužene i da nema osnova da se apelantici dosudi traženi iznos po osnovu poslovodstva bez naloga (čl. 220 - 228. ZOO), kako je to pogrešno zaključio prvostepeni sud, zbog čega je, u skladu sa odredbom člana 229. stav 1. tačka 4. i člana 226. ZPP, odlučio kao u izreci presude. S obzirom na to da je preinačena odluka o glavnoj stvari, Okružni sud je, u skladu sa članom 386. ZPP i uspjehom stranaka u sporu, preinačio i odluku o troškovima postupka i dosudio tuženoj naknadu na ime troškova žalbenog postupka, dok je, u skladu sa članom 386. stav 1. u vezi sa članom 397. stav 2. ZPP, odbio zahtjev apelantice za naknadu troškova žalbenog postupka.
14. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 271011 19 Rev od 15. januara 2020. godine odbačena je kao nedozvoljena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Okružnog suda broj 71 0 P 271011 19 Gž od 6. septembra 2019. godine, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova sastavljanja odgovora na reviziju.
15. Vrhovni sud je ukazao da je vrijednost osporavanog dijela drugostepene presude manja, da ne ispunjava cenzus iz člana 237. stav 2. ZPP, dok je prema kriteriju uvjeta propisanih stavom 3. istog člana ocijenio da odlučivanje povodom apelanticine revizije ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Naime, Vrhovni sud je istakao da apelantica u reviziji navodi razloge kojima se osporava drugostepena presuda zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno da se navodima apelantice ne objašnjavaju razlozi iz kojih bi proizlazilo da je rješavanje postavljenog pitanja važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što je uslov za odlučivanje o nedozvoljenoj reviziji. Također, Vrhovni sud je istakao da se navodima apelantice ne ukazuje na konkretne parnice povodom istog predmeta spora i na konkretne slučajeve u kojim drugostepeni sudovi različito sude povodom primjene označenih zakonskih odredaba, zbog čega uopšteno navođenje u vezi sa navedenim pitanjem nema karakter pravnog pitanja koje predviđa odredba člana 237. stav 3. ZPP.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
16. Apelantica smatra da je osporenom odlukom prekršeno njeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je ukazala na hronologiju predmetnog postupka, te je istakla da je Okružni sud u konkretnoj situaciji pogrešno primijenio materijalno pravo (odredbe ZOZ i ZOO) kada je na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog od prvostepenog suda usvojio žalbu tužene i preinačio prvostepenu presudu. Apelantica smatra da je Okružni sud u konkretnom slučaju trebalo da primijeni odredbe ZSP (član 103. stav 2) umjesto odredaba ZOZ (član 29. stav 3), odnosno da se u konkretnom slučaju trebalo da primijeni institut „poslovodstvo bez naloga“ iz člana 220. ZOO. S tim u vezi, apelantica je citirala odredbe ZOZ i dala svoje viđenje primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju (člana 103. stav 2. ZSP), te je istakla da je, u skladu sa odredbama člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u konkretnom slučaju otklonila opasnost od svog doma, sebe i članova svog domaćinstva, te da joj pripada pravo na refundiranje utrošenih sredstava. Također, apelantica smatra da je pogrešna odluka Vrhovnog suda koji je odbacio njenu reviziju, te je navela da je, suprotno odluci Vrhovnog suda, obrazložila pravno pitanje koje je postavila u reviziji, kao i razloge zbog kojih smatra da je pravno pitanje važno za obezbeđivanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dalje, apelantica je navela da je Okružni sud povrijedio odredbe parničnog postupka koje se ogledaju u tome da je izreka osporene odluke nerazumljiva, zatim, da je razlika između vrijednosti spora navedenog u uvodu osporene presude (5.866,86 KM) i konačno opredijeljenog tužbenog zahtjeva (5.566,86 KM), te propust da drugostepeni sud ukine prvostepenu presudu po službenoj dužnosti zbog činjenice da u obrazloženju presude pogrešno navodi visinu spora i početak računanja zakonskih kamata, da Okružni sud nije mogao mijenjati činjenično stanje i izvesti zaključak da se u konkretnom slučaju nije radilo o hitnim radovima, te obavezati apelanticu na naknadu troškova žalbe na osnovu uopštenog zahtjeva tužene.
II.Odgovor na apelaciju
17. Okružni sud je u odgovoru kratko naveo hronologiju predmetnog postupka istaknuvši da ostaje u cijelosti kod razloga datih u svojoj odluci i da nije došlo do povrede apelanticinih prava koja su navedena u apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
18. Tužena je u svom odgovoru navela da nije došlo do povrede apelanticinih prava navedenih u apelaciji, te da je Okružni sud pravilno primijenio odredbu člana 29. stav 3. ZOZ kao lex specialis zakona u konkretnom slučaju. Dalje, tužena je navela da se apelantica u konkretnom slučaju nije u skladu sa odredbama ZOZ obratila sudu, već da je duže vrijeme trpjela štetu, da je na svoju ruku vršila popravku krova i zahtijevala refundiranje troškova, sve uz obrazloženje o navodnoj neažurnosti sudova.
V.Relevantni propisi
19. U Zakonu o održavanju zgrada („Službeni glasnik RS“ broj 101/11) relevantne odredbe glase:
Član 12.
Zajedničke dijelove zgrade održavaju i finansiraju etažni vlasnici zajednički.
Član 18.
(1) Zgradom upravlja zajednica.
(2) Etažni vlasnici su dužni da učestvuju u upravljanju nepokretnošću po opštim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, te da odrede lice koje će obavljati poslove zajedničkog upravnika i da osnuju zajedničku rezervu.
(3) Upravljanje zgradom, u smislu ovog zakona, smatra se odlučivanje o korišćenju i održavanju zajedničkih dijelova zgrade, o obezbjeđivanju i korišćenju finansijskih sredstava za održavanje zajedničkih dijelova zgrade i o drugim pitanjima od značaja za korišćenje i održavanje zgrade.
Član 29. (st. 1, 2. i 3.)
(1) Za donošenje odluka skupštine koje se odnose na obavljanje poslova redovnog upravljanja zgradom potrebna je natpolovična saglasnost od ukupnog broja etažnih vlasnika.
(2) Za donošenje odluka skupštine koje prelaze okvire redovnog upravljanja zgradom, kao što je promjena namjene ili izdavanje u zakup zajedničkih prostorija, zasnivanje hipoteke, zasnivanje službenosti, veće popravke ili prepravke koje nisu redovno održavanje, dogradnja i nadogradnja zgrade potrebna je saglasnost svih etažnih vlasnika.
(3) Ako se ne postigne saglasnost etažnih vlasnika i odluka ne donese u skladu sa st. 1. ili 2. ovog člana, kad za preduzimanje poslova postoje naročito opravdani razlozi, svaki etažni vlasnik može tražiti da o tome odluči sud.
Član 39.
(1) Ako upravni odbor zgrade ne obezbijedi blagovremeno izvođenje radova hitnih intervencija na stambenoj zgradi iz člana 16. ovog zakona, izvođenje ovih radova obezbjeđuje opštinski, odnosno gradski organ uprave nadležan za stambene poslove po službenoj dužnosti ili nalogu organa nadležnog za vršenje poslova nadzora, a na teret stambene zgrade.
(2) Troškove radova iz stava 1. ovog člana zajednica plaća opštini, odnosno gradu na osnovu računa za izvedene radove, koji ima snagu vjerodostojne isprave.
Član 46. (stav 1. tačka a.)
U vršenju kontrole nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega nadležna komunalna policija, pored ovlašćenja iz Zakona o komunalnoj policiji (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 85/03), ovlašćena je i da:
a) naredi zajednici da se bez odlaganja ili u ostavljenom roku izvrše radovi hitnih intervencija kojima se sprečava ugrožavanje života i zdravlja ljudi i bezbjednost okoline, zaštita imovine od oštećenja i dovođenje zgrade, njenih dijelova, uređaja, instalacija i opreme u stanje ispravnosti, upotrebljivosti i sigurnosti,
20. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09, 61/13 i 109/21 – OUSRS) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 221.
Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kome se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2. t. 2, 3, 8, 9, 12. i 13. ovog zakona koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.
Član 226.
Drugostepeni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu kad nađe da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
Član 229. (stav 1. tačka 4.)
Drugostepeni sud će, u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave, presudom preinačiti prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:
4)ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo;
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj 71 0 P 271011 19 Rev od 15. januara 2020. godine kojim je apelanticina revizija odbačena kao nedozvoljena. Dakle, radi se o odluci koja ne predstavlja posljednji djelotvoran pravni lijek koji je apelantica koristila. U konkretnom slučaju takvu odluku predstavlja Presuda Okružnog suda broj 71 0 P 271011 19 Gž od 6. septembra 2019. godine protiv koje je apelantica podnijela apelaciju broj AP 4688/19, koja je odbačena kao preuranjena. Zatim, osporenu presudu Okružnog suda apelantica je primila 18. novembra 2019. godine, a apelacija broj AP 4688/19 je podnesena 2. decembra 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelantica smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelantica nije obrazložila na koji način je došlo do povrede njenog prava na dom i prava na imovinu, već da se isključivo vezala za primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju. Dakle, iako se to u apelaciji eksplicitno ne navodi, sadržaj apelacionih navoda korespondira sa garancijama prava na pravično suđenje i apelantica suštinski ukazuje na kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa će Ustavni sud prvenstveno ispitati povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 3598/15 od 6. decembra 2017. godine, tačka 31, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Pravo na pravično suđenje
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
28. Ustavni sud zapaža da je apelantica pokrenula predmetni parnični postupak protiv tužene radi isplate (troškova nastalih ulaganjem u zamjenu dijela krovnog pokrivača), dakle, radi se o apelanticinim građanskim pravima, te apelantica u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. U vezi s apelacionim navodima kojima se ukazuje na proizvoljnu primjenu pozitivnopravnih propisa, Ustavni sud prvenstveno ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
30. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je u okolnostima konkretnog postupka koji je okončan osporenom presudom Okružnog suda došlo do proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava.
31. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud na osnovu izvedenih dokaza zaključio da se u konkretnom slučaju radi o radovima hitne intervencije koje je poduzela apelantica, te da je, u skladu sa odredbom člana 220. ZOO, apelantici dosudio naknadu u visini od 50% od traženog iznosa. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog od prvostepenog suda, istakao da se u konkretnoj pravnoj stvari kao lex specialis primjenjuju odredbe ZOZ. Prema odredbama navedenog zakona, apelantici je za preduzimanje poslova zamjene krovnog pokrivača iznad svog stana, koji posao prelazi okvir redovnog upravljanja zgradom, trebala saglasnost svih etažnih vlasnika ili odluka suda (kod postojanja naročito opravdanih razloga kao u konkretnom slučaju), tj. apelantica nije ostvarila pravo da joj sud po osnovu poslovodstva bez naloga dosudi troškove koje je imala. Dalje, Okružni sud je, suprotno zaključku prvostepenog suda, na osnovu izvedenih dokaza (inspekcijskog nadzora po zahtjevu apelantice) zaključio (utvrdio) da nadležna komunalna policija nije izdala naredbu da se izvrše radovi hitnih intervencija, niti je nadležni gradski organ uprave obezbijedio izvođenje radova hitnih intervencija, te je zaključio da nema osnova da se apelantici dosudi traženi iznos po osnovu poslovodstva bez naloga.
32. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud razmotrio žalbene navode apelantice, koje ponavlja i u apelaciji, i da je dao razloge zašto ti navodi ne mogu dovesti do drugačijeg ishoda konkretne pravne stvari. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Okružni sud imao u vidu da se radi o specifičnoj materiji (upravljanje zgradom) koja je regulisana ZOZ koji se kao lex specialis primjenjuje u konkretnom slučaju, kao i da je u osporenoj presudi dao jasne i argumentirane razloge zašto je apelanticin zahtjev neosnovan, pri čemu se pozvao na relevantne odredbe ZOZ i ZPP. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je Okružni sud detaljno obrazložio da je apelantica prilikom zamjene krovnog pokrivača postupala mimo procedure koja je propisana članom 29. stav 2. ZOZ, jer nije, s obzirom na vrstu radova, imala saglasnosti etažnih vlasnika, niti se, u smislu odredbe stava 3. tog člana, obratila sudu da u vanparničnom postupku donese odluku o neophodnosti popravke koju je izvršila. Također, Okružni sud je dao jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu povrede odredaba parničnog postupka na koje je apelantica ukazivala tokom postupka, kao i u odluci o troškovima žalbenog postupka koju je donio u skladu sa relevantnim odredbama ZPP i uspjehom stranaka u postupku. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud svoju presudu utemeljio na činjeničnom stanju utvrđenom od prvostepenog suda, pozivajući se na relevantne odredbe ZOZ i ZPP a u datom obrazloženju Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u primjeni materijalnog i procesnog prava zbog čega nema osnova da Ustavni sud, u smislu navedenih stavova, svojim tumačenjem zamijeni dato tumačenje Okružnog suda.
33. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na osporenu odluku neosnovani.
Ostali navodi
34. Apelantica smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno i njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije obrazložila u čemu se ogleda povreda njenog prava na imovinu, već se njeni navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim tvrdnjama koje je apelantica navela u vezi s pravom na pravično suđenje (proizvoljna primjena procesnog i materijalnog prava), koje je Ustavni sud već analizirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. S obzirom na to Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovinei člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
35. Apelantica se također, kao što je već rečeno, pozvala na povredu prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije obrazložila u čemu se ogleda povreda njenog prava na dom, pa proizlazi da apelantica navode o kršenju ovog prava, također, zasniva na tvrdnjama o proizvoljnoj primjeni procesnog i materijalnog prava, koje je Ustavni sud već analizirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. S obzirom na to Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, također, neosnovani.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Okružni sud, koji je u konkretnom slučaju donio konačnu odluku, odbio tužbeni zahtjev apelantice, pri čemu je detaljno i jasno obrazložio svoju odluku, uz pozivanje na relevantne odredbe ZOZ i ZPP, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
37. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada je tvrdnje o povredi tog prava apelantica zasnovala na istim navodima koje je istakla u vezi sa pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je te navode ocijenio neosnovanim.
38. Konačno, Ustavni sud zaključuje da nema povrede ni prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije u situaciji kada je tvrdnje o povredi tog prava apelantica zasnovala na istim navodima koje je istakla u vezi sa pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je te navode ocijenio neosnovanim.
39. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić