Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4441/20 (R. L. i M. R.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4441/20

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP 4441/20, rješavajući apelacije Radosave Lučić i Milene Ristić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koju su podnijele Radosava Lučić i Milena Ristić.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnih postupaka koji se vode pred Osnovnim sudom u Srebrenici kao predmeti br. 82 0 I 002590 10 I i 82 0 I 015402 15 I.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Srebrenici da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupaka u predmetima br. 82 0 I 002590 10 I i 82 0 I 015402 15 I, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantkinjama Radosavi Lučić i Mileni Ristić isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnih postupaka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Srebrenici i Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 4441/20

1. Radosava Lučić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Srebrenice, koju zastupa Danilo Mrkaljević, advokat iz Srebrenice, podnijela je 10. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 82 0 I 002590 10 I.

2. Apelantkinja je 8. februara 2010. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda broj 082-0-P-08-000022 od 8. oktobra 2009. godine protiv izvršenika (AD „Gruber“ Srebrenica) radi naplate potraživanja iz radnog odnosa, predlažući izvršenje na izvršenikovim nepokretnostima.

3. Osnovni sud je 10. maja 2010. godine donio Rješenje o izvršenju broj 82 0 I 002590 10 I. Osnovni sud je izvršio zabilježbu izvršenja na predmetnim nepokretnostima.

4. Apelantkinja je sa ostalim tražiocima izvršenja protiv istog izvršenika 30. aprila 2013. godine zatražila od Osnovnog suda da zabrani izvršeniku bilo kakve radove na nepokretnostima koje su predmet izvršenja, te je u predmetnom podnesku predloženo da se pored izvršenja na nepokretnostima dozvoli i izvršenje na izvršenikovim računima.

5. Osnovni sud je 9. juna 2014. godine odredio ročište na licu mjesta radi procjene nepokretnosti. Navedeno ročište je održano 18. juna 2014. godine, te je vještaku građevinske struke dat zadatak za procjenu predmetnih nepokretnosti.

6. Osnovni sud je dopisima od 24. februara i 6. novembra 2015. godine zahtijevao od izvršenika da vještaku pruži na uvid građevinsku dokumentaciju.

7. Apelantkinja i ostali tražioci izvršenja su 29. oktobra 2019. godine Osnovnom sudu, između ostalog, podnijeli zahtjev za utvrđivanje izvršenikove imovine.

8. Apelantkinja je 14. februara 2020. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za određivanje novog predmeta i sredstva izvršenja u kojem je predloženo sprovođenje izvršenja na izvršenikovim računima.

9. Apelantkinja je navela da je Osnovni sud 8. jula 2020. godine donio Rješenje broj 82 0 I 002590 10 I kojim je odobrio izvršenje na svim predloženim izvršenikovim računima i da su oni blokirani.

10. Osnovni sud je 15. septembra 2020. godine donio Rješenje broj 82 0 I 002590 10 I kojim je u skladu s apelantkinjinim obračunom odredio konačne troškove u predmetnom izvršnom postupku.

11. Apelantkinja je navela da je Osnovni sud po pravosnažnosti predmetnih rješenja od 8. jula i 15. septembra 2020. godine obavijestio banku da se može pristupiti namirenju.

12. Apelantkinja je navela da je banka počela prenositi sredstva u svih pet pridruženih predmeta protiv istog izvršenika, pa i u ovom, ali da je potraživanje namireno samo djelimično, sa zadnjim uplatama u septembru jer „navodno“ nema sredstava na izvršenikovim računima.

13. Postupak je u toku.

AP 4442/20

14. Milena Ristić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bratunca, koju zastupa Danilo Mrkaljević, advokat iz Srebrenice, podnijela je 10. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom kao predmet broj 82 0 I 015402 15 I.

15. Apelantkinja je 25. februara 2015. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (T. J.) na osnovu Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 P 001339 12 Gž 3 od 14. septembra 2012. godine radi naplate, predlažući izvršenje na izvršenikovim nepokretnostima.

16. Osnovni sud je 4. aprila 2016. godine donio Rješenje o izvršenju broj 82 0 I 015402 15 I, protiv kojeg je izvršenik 1. juna 2016. godine uložio prigovor.

17. Apelantkinja je navela da je u odgovoru na prigovor dala saglasnost na prebijanje međusobnih potraživanja (kompenzaciju), te je potraživanje iz prijedloga za izvršenje smanjeno za određeni novčani iznos.

18. Osnovni sud je 3. jula 2019. godine pozvao apelantkinju da dostavi zemljišnoknjižni uložak za nepokretnosti na kojima je predloženo izvršenje.

19. Apelantkinja je navela da je 5. jula 2019. godine Osnovnom sudu dostavila podnesak u kojem ga je obavijestila da je uz prijedlog za izvršenje već priložila list nepokretnosti, kao i da je na području Bratunca 2010. godine uspostavljen katastar nepokretnosti, slijedom čega su predmetne parcele po zemljišnim knjigama stavljene van snage, čime je, kako se u podnesku navodi, za ovo područje list nepokretnosti postao osnovni dokument o nepokretnostima i stvarnim pravima na njima. Istim podneskom zatraženo je i da se rješenje o izvršenju odmah dostavi RUGIPP Banja Luka, PJ Bratunac, radi upisa zabilježbe izvršenja u javne knjige, te je urgirala odlučivanje o prigovoru.

20. Postupak je u toku.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

21. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 18. i 21. decembra 2020. godine da dostavi odgovore na apelacije.

22. Osnovni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovore na apelacije.

23. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na izvršni postupak u kojem apelantkinje učestvuju kao tražioci izvršenja, kao i da se zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnog prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32 stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4441/20.

24. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelantkinja.

III.Činjenično stanje

25. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

26. Postupajući po prijedlozima apelantkinja, Osnovni sud je donio rješenja o izvršenju 10. maja 2010. i 4. aprila 2016. godine koja u periodu od oko jedanaest, odnosno šest godina nisu izvršena.

27. Postupci su u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

28. Apelantkinje ukazuju na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinje su detaljno navele tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupci traju nerazumno dugo.

29. Apelantkinja u predmetu broj AP 4441/20 navodi da je u toku postupka postignut dogovor između izvršenika i drugih tražilaca izvršenja (kao i apelantkinje) da se namirenje vrši u ratama, uplatama u depozit suda, te da je namiren jedan broj tražilaca izvršenja, međutim, da isti dogovor nije ispoštovan do kraja. Apelantkinja navodi da je od Osnovnog suda zatražila da pozove izvršenika da odmah isplati preostalo potraživanje, a da u protivnom nastavi s izvršenjem na nepokretnostima. Navodi da je u konkretnom slučaju njeno potraživanje ostalo nenamireno u dijelu troškova po rješenju od 15. septembra 2020. godine, tako da izvršenje ni do dana pisanja apelacije nije dovršeno, a izvršni postupak traje duže od 10 godina. Navodi da sud nikada nije postupio po zahtjevu za utvrđivanje izvršenikove imovine, kao ni po njenom zahtjevu za izvršenje na žiro-računima od 30. aprila 2013. godine. Smatra da iz navedenih činjenica, priloženih dokaza i trajanja postupka proizlazi da predmetni izvršni postupak nerazumno i nepotrebno dugo traje i da tome ni na koji način nije doprinijela apelantkinja. Smatra da Osnovni sud, naročito nakon 2013. godine kada je izvršenik potpuno prestao sa dogovorenim uplatama na depozitni račun suda, nije blagovremeno postupao te da je tolerisao izvršenikovo odugovlačenje postupka, pa čak i dozvoljavajući da vještaku ne dozvoli uvid u građevinsku dokumentaciju. Ističe da nakon 2014. godine nastaje potpuna pasivnost Osnovnog suda. S druge strane, smatra da je blagovremeno preduzimala sve radnje u postupku, čak i pismenim urgencijama tražeći brže i adekvatno postupanje.

30. Apelantkinja u predmetu broj AP 4442/20 navodi da Osnovni sud ni nakon pismene urgencije postupajućem sudiji od 22. oktobra 2019. godine, te predsjedniku suda od 4. marta 2020. godine do pisanja predmetne apelacije nije odlučio o izvršenikovom prigovoru. Ukazuje da zbog nepostupanja suda nije izvršena ni zabilježba izvršenja u predmetne listove nepokretnosti, te da postoji opasnost od otuđenja nepokretnosti. Smatra da nije doprinijela dužini trajanja postupka, da je blagovremeno preduzimala sve radnje u postupku, čak i pismenim urgencijama tražeći brže i adekvatno postupanje.

31. Predlažu da Ustavni sud obaveže Vladu Republike Srpske da im na ime naknade nematerijalne štete isplati određeni novčani iznos zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

32. Na dopise Ustavnog suda od 18. i 21. decembra 2020. godine Osnovni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovore.

V.Relevantni propisi

33. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Utvrđivanje dužnikove imovine Član 37 (1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica odnosno upravnih i drugih organa i organizacija, da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.

(2) Ovakav zahtjev se može istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.

(3) Sud će po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog člana zaključkom naložiti izvršeniku ili drugom licu, odnosno organu ili organizaciji, da na formularu koji će propisati ministar pravde Republike Srpske, navede potpune podatke kojima raspolaže, o izvršenikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita izvršenika kao i mjestu gdje se one nalaze.

(4) Popunjen i uredno potpisan formular mora biti dostavljen sudu u roku koji je sud odredio zaključkom.

(5) Licima koja po nalogu ne postupe sud će izricati novčane kazne na način određen u članu 17. ovog zakona. Ove kazne će se izricati i odgovornim licima u pravnom licu ili organu, odnosno organizaciji.

(6) Fizičko lice ili odgovorno lice u pravnom licu ili organu, odnosno organizaciji krivično će odgovarati za davanje lažnog iskaza pred sudom ako navede nepotpune ili neistinite podatke o imovini izvršenika. Na ovu posljedicu sud mora izričito upozoriti u zaključku kojim nalaže davanje podataka.

(7) Sud može mjesto izjave na propisanom formularu zahtijevati od izvršenika fizičkog lica ili drugog fizičkog lica da izjavu o imovini izvršenika da na ročištu pred sudom. Ako pozvano lice neće da pristupi na ročište ili odbija da da izjavu, sud će primijeniti odredbe stava 5. ovog člana.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

34. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

35. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

36. U konkretnim slučajevima, apelacije se odnose na dužinu izvršnih postupaka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

37. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

38. Apelantkinje smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka došlo do povrede njihovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

39. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

40. U vezi s predmetnim postupcima, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za učinkovito i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

41. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnih izvršnih postupaka razmatrati period od 8. februara 2010. godine u predmetu broj AP 4441/20, dok će u predmetu broj AP 4442/20 razmatrati od 25. februara 2015. godine kao dana kada su apelanti podnijeli prijedloge za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle periode od oko jedanaest, odnosno šest godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

42. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o izvršnim postupcima koji su po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se u predmetu broj AP 4441/20 radi o relativno složenom predmetu jer postoji više izvršnih predmeta prema istom izvršeniku i na istim nepokretnostima, te imajući u vidu činjenicu da je bilo potrebno održati ročište radi određivanja načina utvrđivanja vrijednosti izvršenikovih nepokretnosti, te naložiti vještačenje po vještaku građevinske struke, dok se predmet broj AP 4442/20 ne može smatrati složenijim.

43. Ocjenjujući ponašanje apelantkinja, Ustavni sud zapaža da su apelantkinje tokom postupaka ulagale urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnim izvršnim predmetima, iz čega proizlazi da su predmetni postupci od većeg značaja za apelantkinje. Nadalje, u predmetu broj AP 4441/20 Ustavni sud zapaža da je apelantkinja tokom postupka predložila promjenu predmeta i sredstva izvršenja, što je bez sumnje njeno procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane objektivno uticalo na dužinu trajanja postupka jer je Osnovni sud postupio po tom prijedlogu.

44. Nadalje, analizirajući ponašanje Osnovnog suda u konkretnim predmetima, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sudu u predmetu broj AP 4441/20 procesne radnje preduzimao sa većom pasivnosti imajući u vidu da je tom sudu trebalo nešto duže od tri mjeseca da donese predmetno rješenje o izvršenju, što je u suprotnosti sa odredbom člana 15 Zakona o izvršnom postupku, kao i da mu je trebalo oko četiri godine da održi ročište na kojem je određeno vještačenje predmetnih nepokretnosti, kao i da mu je trebalo oko sedam godina da odluči o promjeni predmeta i sredstva izvršenja na način da je odobrio izvršenje na računima izvršenika (apelantkinja je 30. aprila 2013. godine zatražila od Osnovnog suda da, između ostalog, predloženo izvršenja dozvoli i na računima izvršenika, koji zahtjev je ponovila 14. februara 2020. godine, o čemu je Osnovni sud odlučio 8. jula 2020. godine) i dostavio ga bankama na sprovođenje. Ustavni sud zapaža da iz apelantkinjinih navoda proizlazi da je „banka počela prenositi sredstva, ali da je potraživanje namireno samo djelimično, sa zadnjim uplatama u septembru, jer, kako navodi, izvršenik nema sredstava na računima“, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret nadležnom sudu jer on ne može da utiče na dinamiku namirenja apelantovih potraživanja.

45. Posmatrajući ponašanje Osnovnog suda u predmetu broj AP 4442/20, Ustavni sud zapaža da je tom sudu trebalo nešto duže od jedne godine da donese predmetno rješenje o izvršenju, kao i da u periodu od oko pet godina još uvijek nije odlučio o izvršenikovom prigovoru, što je u suprotnosti sa odredbom člana 15 Zakona o izvršnom postupku, odnosno što nije u skladu s procesnim zakonom i standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitno postupanje.

46. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da Osnovni sud u konkretnim predmetima nije dostavio informaciju, odnosno odgovore na dopise Ustavnog suda od 18. i 21. decembra 2020. godine, kojim bi izložio i opravdao svoje postupanje u navedenim periodima.

47. Stoga, iz navedenih razloga, posmatrajući predmetne postupke u cjelini, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnim predmetima koji se razmatraju ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pored postojanja objektivnih okolnosti (nemogućnost namirenja iz predloženog predmeta i sredstva izvršenja u predmetu broj AP 4441/20 koje su sprečavale postupanje Osnovnog suda u predmetnom izvršnom postupku), budući da razmatrana dužina izvršnih postupaka ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta Osnovni sud, koji je u odlučujućoj mjeri odgovoran za nerazumnu dužinu trajanja predmetnih postupaka, nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje kojem bi opravdao tako dug period pasivnosti i neblagovremeno preduzimanje procesnih radnji u postupcima koji su po zakonu hitni i od značaja za apelantkinje.

48. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovim slučajevima povrijeđeno pravo apelantkinja na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

49. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

50. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnih postupaka apelantkinjama treba isplatiti iznos od po 300,00 KM.

51. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantkinjama zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

52. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

53. Takođe, apelantkinje navode da im je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

54. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u postupcima koji su po zakonu hitne prirode i od većeg značaja za apelantkinje jer je Osnovni sud u konkretnim postupcima imao duže periode neopravdane pasivnosti, čime je u odlučujućoj mjeri doprinio ukupnoj dužini trajanja postupaka, koja nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

55. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

56. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4441/20 (R. L. i M. R.) | Sudska praksa | Aktio