Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4014/21 (M. B. i drugi)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4014/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-4014/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Mouad Boussetaoui i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Mouad Boussetaoui protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 041050 21 U od 15. septembra 2021. godine;
Vlado Čolak protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 005712 20 U 2 od 15. marta 2021. godine;
Melis Fišo protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 034390 21 Gž od 23. avgusta 2021. godine;
Milorad Popović protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 101338 20 Rsž od 3. marta 2021. godine;
Robert Ivanković protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Rs 135173 20 Rsž od 19. novembra 2020. godine;
zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4014/21
1. Mouad Boussetaoui (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Bakir Hećimović advokat iz Tuzle, podnio je 23. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 041050 21 U od 15. septembra 2021. godine.
2. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 041050 21 U od 15. septembra 2021. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja Ministarstva sigurnosti BiH od 30. jula 2021. godine (kojim rješenjem je apelantu odbijen zahtjev za azil i ostavljen mu rok od 15 dana da dobrovoljno napusti teritoriju BiH).
3. Iz apelacionih navoda proizlazi da je apelant osporenu presudu Suda BiH od 15. septembra 2021. godine primio 23. septembra 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 23. novembra 2021. godine.
2. AP-4061/21
4. Vlado Čolak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, podnio je 29. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 70 0 U 005712 20 U 2 od 15. marta 2021. godine.
5. Presudom Vrhovnog suda FBiH broj 70 0 U 005712 20 U 2 od 15. marta 2021. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata od 15. aprila 2020. godine (kojim rješenjem je ukinuto konačno rješenje Službe za branioce iz otadžbinskog rata Opštine Grude od 11. maja 2006. godine i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VIII grupe sa 40% vojnog invaliditeta i pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu).
6. Iz stanja apelacionog spisa (uvida u dostavnice konkretnog predmeta) proizlazi da je apelant osporenu presudu Vrhovnog suda od 15. marta 2021. godine primio 7. juna 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 29. novembra 2021. godine.
3. AP-4184/21
7. Melis Fišo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tarčina, kojeg zastupa Sanel Nezirić advokat iz Sarajeva, podnio je 8. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 P 034390 21 Rev od 20. oktobra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Suda BiH broj S1 3 P 034390 21 Gž od 23. avgusta 2021. godine.
8. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 034390 19 P od 27. marta 2021. godine (vrijednost predmeta spora 5.000,00 KM) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se poništi rješenje disciplinske komisije tužene (Bosna i Hercegovina, Ministarstvo sigurnosti BiH, Državna agencija za istrage i zaštitu BiH) od 6. septembra 2019. godine i rješenja Odbora za žalbe policijskih službenika od 24. oktobra 2019. godine, te je obavezan apelant da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 720,00 KM.
9. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Suda BiH od 27. marta 2021. godine, taj sud je Presudom broj S1 3 P 034390 21 Gž od 23. avgusta 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
10. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Suda BiH od 23. avgusta 2021. godine, taj sud je Rješenjem broj S1 3 P 034390 21 Rev od 20. oktobra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je odredbama člana 204. stav (2) Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, te da je u predmetnoj pravnoj stvari kao vrijednost spora označen iznos od 5.000,00 KM. Takođe, da revizija nije dopuštena ni po stavu (3) navedenog člana zakona (kojim je propisano da, izuzetno, Sud BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima).
11. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Sudu BiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz apelacionih navoda proizlazi da je apelant drugostepenu presudu od 23. avgusta 2021. godine primio 30. avgusta 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 8. decembra 2021. godine.
4. AP-4214/21
12. Milorad Popović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ugljevika, kojeg zastupa Advokatska kancelarija „Muhić i dr.“ d.o.o. Tuzla, podnio je 10. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 80 0 Rs 101338 21 Rev od 14. septembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Rs 101338 20 Rsž od 3. marta 2021. godine.
13. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj: 80 0 Rs 101338 20 Rs 4 od 23. septembra 2020. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se obaveže tuženi (Mješoviti holding „Elektroprivreda Republike Srpske, Matično preduzeće a.d. Trebinje, zavisno preduzeće „Rudnik i termoelektrana Ugljevik“ a.d. Ugljevik) da mu, po osnovu manje isplaćenih plata i naknada plata, za period pobliže označen izrekom predmetne presude, isplati pojedinačne mjesečne iznose precizirane izrekom predmetne presude u ukupnom iznosu od 1.715,21 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže naznačeno izrekom navedene presude, te da u korist apelanta uplati iznos od 501,85 KM na ime doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
14. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 23. septembra 2020. godine, Okružni sud je Presudom broj 80 0 Rs 101338 20 Rsž od 3. marta 2021. godine predmetu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
15. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 3. marta 2021. godine, Vrhovni sud RS je Rješenjem broj 80 0 Rs 101338 21 Rev od 14. septembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da je u predmetnom postupku drugostepenom presudom, koja se pobija revizijom, odbijena žalba apelanta i potvrđena prvostepena presuda kojom je odbijen glavni zahtjev apelanta čiji ukupan zbir ne prelazi 30.000,00 KM, pa prema tome vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Takođe, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP.
16. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa i iz apelacionih navoda proizlazi da je apelant drugostepenu presudu od 3. marta 2021. godine primio 29. marta 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 10. decembra 2021. godine.
5. AP-4222/21
17. Robert Ivanković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Paponja-Bunoza“ iz Mostara, podnio je 10. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 51 0 Rs 135173 21 Rev od 26. avgusta 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 Rs 135173 20 Rsž od 19. novembra 2020. godine.
18. Presudom Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj: 51 0 Rs 135173 18 Rs od 30. januara 2020. godine (vrijednost predmeta spora 6.000,00 KM) poništena je kao nezakonita odluka tuženog („Sport Plus“ d.o.o. Novi Travnik) od 17. jula 2017. godine (kojom je odbijen zahtjev apelanta za poništenje odluke o otkazu ugovora o radu od 8. juna 2017. godine) i odluka tuženog o otkazu ugovora o radu od 8. juna 2017. godine, te je naloženo tuženom da uspostavi apelantu radno-pravni status na radnom mjestu „tehnički direktor" ili nekom drugom odgovarajućem radnom mjestu u skladu sa strukom i radnom sposobnosti apelanta. Obavezan je tuženi da, na ime naknade plate za period preciziran izrekom predmetne presude, isplati apelantu ukupan iznos od 12.967,77 KM sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos kako je to pobliže označeno izrekom predmetne presude, kao i da izvrši uplatu pripadajućih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na ime apelanta za predmetni period u iznosu od 4.321,99 KM, te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 4.925,00 KM.
19. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 30. januara 2020. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 51 0 Rs l35173 20 Rsž 2 od 19. novembra 2020. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako da je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev apelanta kao neosnovan i obavezao ga da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.936,58 KM.
20. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 19. novembra 2020. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 51 0 Rs 135173 21 Rev od 26. avgusta 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud FBiH je naveo da je u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev u tužbi postavljen kao nenovčani i kao novčani, te da je, u smislu odredbi člana 321. stav (2) ZPP, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi označio. Dalje, da je apelant u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.000,00 KM i to, kako za nenovčani zahtjev, tako i za novčani zahtjev, te da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude novčanog dijela zahtjeva iznosi ukupno 17.289,76 KM. Prema tome, Vrhovni sud je zaključio da, sve i kada bi se uzelo da je vrijednost nenovčanog zahtjeva 6.000,00 KM (kako je označeno u tužbi), proizilazi da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne ispunjava uslove za dopuštenost revizije u smislu odredbi člana 237. stav (2) ZPP. Takođe, Vrhovni sud je ukazao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP.
21. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelant primio drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 26. avgusta 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je predmetnu apelaciju podnio 10. decembra 2021. godine.
Spajanje predmeta
22. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4014/21. Apelacioni navodi
23. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u predmetu broj AP-4014/21 se poziva i na povredu prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te sloboda misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije. Apelant u predmetu broj AP-4061/21 ističe da je u predmetnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
25. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u predmetima br. AP-4184/21, AP-4214/21 i AP-4222/21 protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su odlukama nadležnih sudova odbačene kao nedopuštene. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantu u predmetu broj AP-4014/21 osporena odluka uručena 23. septembra 2021. godine, a da je apelacija podnesena 23. novembra 2021. godine, te da je apelantu u predmetu broj AP-4061/21 osporena odluka uručena 7. juna 2021. godine, a da je apelacija podnesena 29. novembra 2021. godine. Budući da su, dakle, sve predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene (konačne) odluke.
26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić