Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3185/20 („SBERBANK“ a.d. Banja Luka)
Odluka donesena 26. 01. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3185/20
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3185/20, rješavajući apelaciju „Sberbank“ a.d. Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1), (2) i (3), člana 62 stav (7) i člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija „Sberbank“ a.d. Banja Luka.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Okružnim sudom u Prijedoru pod brojem 77 0 I 074395 21 Gž.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Okružnog suda u Prijedoru da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka koji se vodi pred tim sudom u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Okružnog suda u Prijedoru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija „Sberbank“ a.d. Banja Luka podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 77 I 074395 18 Gži od 16. juna 2020. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Sberbank“ a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Pucar“ iz Banje Luke, podnijela je 25. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 I 074395 18 Gži od 16. juna 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i izvršenika (D. V. i G. R.) zatraženo je u periodu od 4. januara do 8. decembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud i Osnovni sud su u periodu od 20. januara do 23. decembra 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok izvršenici nisu dostavili odgovore na apelaciju.
4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantkinji 23. decembra 2021. godine radi eventualnog izjašnjenja.
5. Apelantkinja je dostavila izjašnjenje 27. decembra 2021. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
7. Apelantkinja je 11. februara 2016. godine na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika.
8. Rješenjem Osnovnog suda broj 77 I 074395 16 I od 15. februara 2016. godine određeno je predloženo izvršenje zapljenom i prenosom plate koju prvoizvršenik ostvaruje kod poslodavca (Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine), te procjenom i prodajom pokretnih stvari u svojini prvoizvršenika i drugoizvršenika koje budu pronađene.
9. Podneskom poslodavca prvoizvršenika od 10. maja 2016. godine rješenje o izvršenju je vraćeno, uz napomenu da se rješenje ne može realizovati jer je profesionalna vojna služba prvoizvršenika prestala zaključno sa 28. februarom 2013. godine.
10. Budući da je sudski izvršilac prilikom pokušaja zapljene i procjene pokretnih stvari izvršenika utvrdio da nemaju stvari koje bi bile predmet izvršenja, Osnovni sud je zaključkom od 7. novembra 2016. godine pozvao apelantkinju da predloži drugi predmet ili sredstvo izvršenja jer izvršenje na novčanom potraživanju prvoizvršenika, kao i na pokretnim stvarima prvoizvršenika i drugoizvršenika nije moguće.
11. Osnovni sud je 6. marta 2018. godine ponovo pozvao apelantkinju da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja, uz upozorenje o posljedicama nepostupanja.
12. Apelantkinja je podneskom od 20. marta 2018. godine predložila da se izvršenje u odnosu na prvoizvršenika odredi zapljenom i prenosom novčanih sredstava sa određenih tekućih računa otvorenih kod poslovnih banaka. Nadalje, istim podneskom je zatražila da sud u skladu sa članom 37 stav 3 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) utvrdi da li drugoizvršenik ima otvoren tekući, žiro ili devizni račun ili štedne uloge po viđenju kod poslovnih banaka, zatraži podatke od Poreske uprave RS da li su prvoizvršenik i drugoizvršenik zaposleni ili registrovani kao poreski obveznici, zatraži podatak od Centralnog registra vrijednosnih papira RS da li izvršenici posjeduju dionice ili druge vrijednosne papire, kao i da zatraži podatak od poslovnih banaka o računima prvoizvršenika i drugoizvršenika.
13. Rješenjem Osnovnog suda od 10. maja 2018. godine prihvaćen je apelantkinjin prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja u odnosu na prvoizvršenika.
14. Rješenjem Osnovnog suda od 10. maja 2018. godine odbačeni su kao nedozvoljeni apelantkinjini zahtjevi da sud utvrdi imovinu izvršenika u skladu sa članom 37 ZIP-a.
15. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je ukazao da je odredbom člana 37 ZIP-a propisano da tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje, koji se zasniva na izvršnoj ispravi, zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija, da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke (stav 1), ovakav zahtjev se može istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu nije uspjelo (stav 2). U vezi s tim, Osnovni sud je istakao da iz navedenih odredbi proizlazi da tražilac izvršenja može tražiti od suda provjeru imovine izvršenika i drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvršenika samo ako je prijedlog podnesen na osnovu izvršne isprave. Budući da je u konkretnom slučaju apelantkinja prijedlog podnijela na osnovu vjerodostojne isprave, Osnovni sud je istakao da su apelantkinjini zahtjevi odbačeni kao nedozvoljeni.
16. Apelantkinjina žalba protiv rješenja od 10. maja 2018. godine (kojim su odbačeni kao nedozvoljeni apelantkinjini zahtjevi da sud utvrdi imovinu izvršenika) dostavljena je 19. jula 2018. godine Okružnom sudu na odlučivanje.
17. Rješenjem Okružnog suda od 16. juna 2020. godine odbijena je apelantkinjina žalba protiv navedenog rješenja.
18. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da se apelantkinjina žalba zasnivala na tvrdnji da banke, organi i registri ne dostavljaju podatke na zahtjev tražioca izvršenja zato što oni predstavljaju povjerljive podatke i poslovnu tajnu. Međutim, Okružni sud je istakao da iz sadržaja odredbe člana 37 ZIP-a proizlazi da postoji mogućnost da sud na zahtjev tražioca izvršenja zatraži od izvršenika, te drugih fizičkih i pravnih lica, kao i organa i organizacija podatke o imovini izvršenika, ali samo ako se prijedlog za izvršenje zasniva na izvršnoj ispravi (a ne na vjerodostojnoj ispravi kao što je to slučaj u konkretnoj pravnoj stvari). Stoga je istakao da je prvostepeni sud, pravilnom primjenom odredbe člana 37 st. 1 i 2 ZIP-a, odbacio apelantkinjine zahtjeve kao nedozvoljene.
19. Rješenjem Osnovnog suda od 7. oktobra 2020. godine promijenjeni su predmet i sredstvo izvršenja u odnosu na drugoizvršenika, te je izvršenje nastavljeno na nepokretnostima drugoizvršenika upisanim u k. o. Bistrica.
20. Apelantkinja je podneskom od 24. decembra 2020. godine Osnovnom sudu predložila da obavi popis zapljene određenih nepokretnosti, upisanih u k.o. Bistrica na ime posjednika drugoizvršenika.
21. Rješenjem Osnovnog suda od 18. juna 2021. godine odbijen je kao neosnovan apelantkinjin prijedlog od 24. decembra 2020. godine, te je utvrđen zastoj izvršenja do pravosnažnog okončanja postupka osnivanja katastra nepokretnosti kao javnog registra o stvarnim pravima na nepokretnostima drugoizvršenika. Određeno je da će se izvršenje nastaviti kada apelantkinja sudu dostavi dokaz da su predmetne nepokretnosti upisane kao svojina ili susvojina drugoizvršenika.
22. Apelantkinja je podneskom od 1. jula 2021. godine predložila da Osnovni sud naloži Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Republička uprava) da u zbirku isprava položi rješenje od 7. oktobra 2020. godine radi zabilježbe izvršenja.
23. Zaključkom Osnovnog suda od 23. jula 2021. godine naloženo je Republičkoj upravi da izvrši polaganje rješenja u zbirku isprava radi zabilježbe izvršenja.
24. Zaključkom Osnovnog suda od 23. jula 2021. godine naloženo je apelantkinji da predujmi iznos radi objavljivanja rješenja od 7. oktobra 2020. godine i rješenja o ispravci u Službenom glasniku Republike Srpske, te dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Republike Srpske.
25. Rješenjem Republičke uprave od 28. jula 2021. godine nije dozvoljena zabilježba izvršenja na nepokretnostima drugoizvršenika.
26. Apelantkinja je podneskom od 4. avgusta 2021. godine dostavila dokaz o uplati predujma, te je Osnovni sud 18. avgusta 2021. godine Službenom glasniku Republike Srpske i dvama dnevnim listovima dostavio rješenja radi objavljivanja.
27. Apelantkinjina žalba protiv rješenja od 18. juna 2021. godine dostavljena je 27. jula 2021. godine Okružnom sudu na odlučivanje, te je predmet zaveden kod tog suda pod brojem 77 0 I 074395 21 Gž.
28. Predmetni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
29. Apelantkinja smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
30. Apelantkinja smatra da sud u konkretnom slučaju nije dao precizne i nedvosmislene razloge i argumente na osnovu kojih je donesena osporena odluka, odnosno stavovi izneseni u toj odluci nisu adekvatno i precizno obrazloženi, te obiluju kontradiktornostima i proizvoljnom primjenom prava, čime se išlo direktno na njenu štetu. U vezi s tim, apelantkinja ukazuje da sud, osim pozivanja na odredbe člana 37 st. 1 i 2 ZIP-a, nigdje nije obrazložio zašto je njen prijedlog za utvrđivanje imovine izvršenika neosnovan. Apelantkinja ističe da je rješenje o izvršenju pravosnažno i izvršno, te ističe da odredba člana 37 stava 2 ZIP-a propisuje pravo apelantkinje da može podnijeti prijedlog za utvrđivanje imovine izvršenika naknadno, a to pravo nije ograničeno nikakvim uslovima. Samim tim ističe da je upitna ovakva restriktivna primjena ograničenja iz člana 37 stav 1 ZIP-a i zaključak suda da odbije prijedlog samo zato što je podnesen na osnovu vjerodostojne isprave. Apelantkinja, takođe, ističe da se ovakvim postupanjem na apelantkinju stavlja nerazumno veliki, odnosno nemogući teret dokazivanja imovine izvršenika.
31. Osim toga, apelantkinja navodi da joj je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka koji je pokrenut 2016. godine, a koji još nije okončan, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zbog čega potražuje naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
32. U odgovorima na apelaciju Osnovni sud je opisao hronologiju predmetnog postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da pred tim sudom nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na imovinu, te je istakao da je postupak sproveden u skladu sa zakonom.
33. U odgovoru na apelaciju od 19. januara 2021. godine Okružni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima datim u rješenju od 16. juna 2020. godine, pri čemu smatra da odlukom tog suda nisu povrijeđena apelantkinjina prava na koja se poziva u apelaciji. Predložio je da se apelacija odbije kao neosnovana.
34. U odgovoru na apelaciju od 9. decembra 2021. godine Okružni sud je naveo da se predmet po žalbi protiv rješenja od 18. juna 2021. godine nalazi na rješavanju pred tim sudom u skladu s Planom rješavanja predmeta, te će odluka o žalbi biti donesena u skorije vrijeme.
c) Izjašnjenje na odgovore na apelaciju
35. U izjašnjenju na odgovore na apelaciju apelantkinja je predstavila hronologiju postupka i istakla da zakonodavac nije u potpunosti zabranio da tražioci izvršenja podnose prijedlog za utvrđivanje imovine izvršenika jer takvu zabranu nije propisao. Pored toga, apelantkinja je istakla da je sud nezakonitim odbijanjem prijedloga da se apelantkinja namiri iz nepokretnosti drugoizvršenika prouzrokovao zastoj predmetnog postupka. Kako je Republička uprava rješenjem od 27. aprila 2021. godine odbacila zahtjev za uspostavljanje zemljišne knjige za nepokretnosti drugoizvršenika, apelantkinja smatra da je u cijelosti neizvjesno da li će se i kada ona namiriti u izvršnom postupku. V.Relevantni propisi
36. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) u relevantnom dijelu glasi: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5. stav (1) (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Utvrđivanje dužnikove imovine Član 37. st. (1), (2) i (3) (1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica odnosno upravnih i drugih organa i organizacija, da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.
(2) Ovakav zahtjev se može istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.
(3) Sud će po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog člana zaključkom naložiti izvršeniku ili drugom licu, odnosno organu ili organizaciji, da na formularu koji će propisati ministar pravde Republike Srpske, navede potpune podatke kojima raspolaže, o izvršenikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita izvršenika kao i mjestu gdje se one nalaze.
VI.Dopustivost
37. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
38. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvorno pravnom lijeku koji je koristio.
39. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 77 I 074395 18 Gži od 16. juna 2020. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja osporeno rješenje primila 14. jula 2020. godine, a apelacija je podnesena 25. avgusta 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Takođe, Ustavni sud ukazuje da je apelacija dopustiva i u odnosu na navode o dužini trajanja predmetnog postupka (koji je još u toku). Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
40. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
41. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
42. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
43. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
44. Ustavni sud, prije svega, konstatuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelantkinja, kao tražilac izvršenja, pokrenula na osnovu vjerodostojne isprave protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja, tako da se radi o predmetu koji je građansko-pravne prirode, pa apelantkinja u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4924/19 od 9. juna 2021. godine, tačka 39, dostupna na www.ustavnisud.ba).
a) U odnosu na osporene odluke
45. Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizlazi da apelantkinja smatra da je redovni sud proizvoljno primijenio procesno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminaciona.
46. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, ocjene dokaza, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni procesnog prava.
47. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, pozivajući se na odredbu člana 37 ZIP-a, jasno i detaljno obrazložio da se u konkretnom slučaju prijedlog za izvršenje zasniva na vjerodostojnoj ispravi zbog čega nije bilo mogućnosti da sud na apelantkinjin zahtjev zatraži od izvršenika, te drugih fizičkih i pravnih lica, kao i organa i organizacija podatke o imovini izvršenika, u čemu Ustavni sud, nasuprot apelantkinjinim navodima, ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je u dosadašnjoj praksi razmatrao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, između ostalih, Odluka o dopustivosti broj AP 2416/15 [kojom je obuhvaćena apelacija broj AP 347/16] od 28. aprila 2016. godine i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 972/20 od 5. oktobra 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
48. Stoga, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantkinjini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u kontekstu primjene procesnog prava.
b) U odnosu na suđenje u razumnom roku Relevantni principi
49. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji se uzima u obzir
50. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka razmatrati period od 11. februara 2016. godine, kao dana kada je podnesen prijedlog za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period od oko šest godina. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
51. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode (član 5 ZIP-a). U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnom postupku trebalo riješiti, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu.
52. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon što je apelantkinja podnijela prijedlog za izvršenje, rješenje o izvršenju donio u roku od četiri dana, da bi nakon toga sud u periodu od devet mjeseci nastavio preduzimati procesne radnje (rješenje o izvršenju dostavio na sprovođenje poslodavcu, pokušao zaplijeniti i procijeniti pokretne stvari, te pozvao apelantkinju da predloži drugi predmet ili sredstvo izvršenja). Nakon što je drugi put pozvao apelantkinju, budući da nije postupila po zaključku suda, Osnovni sud je nastavio da kontinuirano preduzima procesne radnje u predmetnom postupku (promijenio predmet i sredstva izvršenja u odnosu na prvoizvršenika, odbacio zahtjeve da sud utvrdi imovinsko stanje prvoizvršenika i drugoizvršenika, promijenio predmet i sredstvo izvršenja u odnosu na drugoizvršenika, odbio prijedlog za sprovođenje popisa zapljene nepokretnosti drugoizvršenika, naložio Republičkoj upravi da izvrši polaganje rješenja u zbirku isprava radi zabilježbe izvršenja, te je dostavio rješenja radi objavljivanja). Ocjenjujući ponašanje Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da je rješenje kojim je odbijena apelantkinjina žalba protiv rješenja (kojim su odbačeni kao nedozvoljeni apelantkinjini zahtjevi da sud utvrdi imovinu prvoizvršenika i drugoizvršenika) doneseno nakon godinu i 11 mjeseci, dok se postupak odlučivanja o apelantkinjinoj žalbi protiv rješenja (kojim je odbijen kao neosnovan apelantkinjin prijedlog za sprovođenje popisa zapljene nepokretnosti upisanih na ime drugoizvršenika i kojim je određen zastoj postupka) vodi već sedam mjeseci i neizvjesno je kada će biti okončan. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u odgovoru na apelaciju naveo da se predmeti rade prema Planu rješavanja predmeta, te da će predmet biti riješen u „skorije“ vrijeme. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTS“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da u predmetima postupaju u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S druge strane, ocjenjujući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja propustila da postupi po zaključku suda i da je tek po ponovnom pozivu Osnovnog suda (nakon perioda od godinu i četiri mjeseca) predložila novo sredstvo ili predmet izvršenja, što je nesumnjivo u određenoj mjeri doprinijelo dužini trajanja postupka.
53. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra se dužina predmetnog izvršnog postupka koji je prema zakonu hitne prirode, a koji je traje oko šest godina, može u pretežnoj mjeri staviti na teret Okružnom sudu pred kojim se postupak prvobitno vodio u periodu od godinu i 11 mjeseci, te se postupak pred tim sudom trenutno vodi u periodu od sedam mjeseci i neizvjesno je kada će biti okončan. Pri tome, postoji i određeni apelantkinjin doprinos, ali koji, prema mišljenju Ustavnog suda, nije u odlučujućoj mjeri uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je došlo do povrede apelantkinjinog prava na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
54. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
55. Apelantkinja je zbog nepostupanja sudova u predmetnom postupku zatražila naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu odluku u ovom predmetu, činjenicu da se radi o pravnom licu, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje i nalaganje predsjedniku Okružnog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka i o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku dovoljna satisfakcija za apelantkinju (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 3473/20 od 16. decembra 2021. godine, tač. 30 i 31, dostupnu na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ostali navodi
56. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se argumentacija u pravcu povrede ovog prava zasniva na istim tvrdnjama kao i u odnosu na pravo na pravično suđenje (proizvoljna primjena procesnog prava), koje navode je Ustavni već razmatrao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantkinjini navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani. VIII.Zaključak
57. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantkinjinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada izvršni postupak, koji je hitne prirode, traje oko šest godina, od čega se pred Okružnim sudom vodio u periodu od godinu i 11 mjeseci, te se trenutno vodi u periodu od sedam mjeseci i neizvjesno je kada će biti okončan, pri čemu taj sud nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje postupka. Pri tome, postoji i određeni apelantkinjin doprinos, ali koji nije u odlučujućoj mjeri uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka.
58. Suprotno tome, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada u obrazloženju osporene odluke nema ničeg što ukazuje na proizvoljnu primjenu procesnog prava na apelantkinjinu štetu, te kada je redovni sud za svoju odluku dao jasne razloge.
59. Na osnovu člana 59 st. (1), (2) i (3), člana 62 stav (7) i člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
60. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić