Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4012/21 (Z. R. i drugi)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4012/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-4012/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Zdravko Repija i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zdravko Repija protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 377006 19 Gž 2 od 11. rujna 2019. godine;

Veljko Zorić protiv Presude Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 16 0 K 000931 20 Kž 3 od 12. svibnja 2021. godine;

Vesna Morača protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 475709 16 Gž od 20. svibnja 2021. godine;

Emir Terzić protiv Presude Kantonalnoga suda u Bihaću broj 18 0 P 035569 18 Gž od 1. studenoga 2019. godine;

Zoran Pavlović protiv Presude Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 12 0 U 007110 19 Uvp od 16. rujna 2021. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4012/21

1. Zdravko Repija (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojega zastupa Mersiha Beganović-Memić, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 26. studenoga 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud F BiH) broj 65 0 P 377006 20 Rev od 5. ožujka 2021. godine, kojim je odbačena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 377006 19 Gž 2 od 11. rujna 2019. godine.

2. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu od 17. prosinca 2018. godine (v. sp. 11.000,00 KM) utvrđeno je da su se stekli uvjeti za zaključenje ugovora o prodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo, pa je tuženica (Općina Centar Sarajevo) kao vlasnica i prodavateljica stana dužna zaključiti ugovor o kupoprodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo sa apelantom kao kupcem, na stanu u Sarajevu, predmetna nekretnina bliže označena u izreci odluke, za kupoprodajnu cijenu od 7.920,00 KM, koju cijenu će apelant platiti putem certifikata, a u protivnome da ta presuda zamjenjuje ugovor o kupoprodaji. Tuženica je dužna trpjeti da se apelant nakon uplate kupoprodajne cijene uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik na predmetnome stanu, bez ograničenja glede vlasničkoga raspolaganja, bez daljnjega znanja i suglasnosti tuženice.

3. Presudom Kantonalnoga suda u Sarajevu od 11. rujna 2019. godine priziv tuženice je uvažen pa je prvostupanjska presuda preinačena, tako da se apelant odbija sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4. Rješenjem Vrhovnoga suda F BiH od 5. ožujka 2020. godine revizija apelanta odbačena je kao nedopuštena.

5. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud F BiH istakao je da je čl. 237. st. 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP), prema kojemu se suglasno odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ima provesti postupak u predmetnoj pravnoj stvari, određeno da revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, dok je st. 3. toga članka određeno da se revizija može dopustiti u svim predmetima ako se ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Nadalje, istakao je da kako se presuda drugostupanjskoga suda pobija u cijelosti, te da je vrijednost spora po tužbi u visini od 11.000,00 KM, dakle koji iznos ne prelazi iznos koji je određen kao uvjet za dopuštenost revizije, revizija nije dopuštena. Također, istakao je da bi taj sud mogao sukladno čl. 237. st. 3. ZPP uopće pristupiti ocjeni je li riječ o pravnome pitanju važnome za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, potrebno je da podnositelj revizije određeno navede pravno pitanje zbog kojega je revizija podnesena, mora se raditi o pravnome pitanju o čijemu rješenju ovisi odluka o sporu, te se moraju određeno navesti razlozi zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje (materijalnopravno ili procesnopravno) važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjenu. Imajući u vidu navedeno, istakao je da prema pravnome shvaćanju toga suda apelant u reviziji nije izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, već da je revizija sastavljena kao redovita revizija.

6. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Vrhovnome sudu F BiH, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda doneseno 5. ožujka 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku zaprimio prije toga nadnevka. Apelant je 26. studenoga 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

2. AP-4087/21

7. Veljko Zorić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Prijedora, kojega zastupa Zoran Mrđa, odvjetnik iz Prijedora, podnio je 2. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud RS) broj 16 0 K 000931 20 Kž 3 od 12. svibnja 2021. godine.

8. Presudom Okružnoga suda u Prijedoru od 2. rujna 2020. godine apelant je oglašen krivim za kazneno djelo Spolno nasilje nad djetetom mlađim od 15 godina iz čl. 172. st. 3. Krivičnoga zakonika (u daljnjemu tekstu: KZ), za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 godina, u stjecaju sa kaznenim djelima: Spolna zloupotreba djeteta starijeg od 15 godina iz čl. 173. st. 1. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine, Spolna ucjena iz čl. 166. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te Nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija iz čl. 361. st. 1. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je primjenom odredaba čl. 56. st. 2. toč. z) KZ, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina i šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru. Na temelju odredbe čl. 82. st. 1. KZ apelantu je izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta i to mobilnoga telefona, sa SIM karticom, bliže označeno u izreci odluke. Na temelju čl. 385. st. 1. Zakona o krivičnom postupku od apelanta su trajno oduzeti dva kuhinjska noža, te sjekire sa drvenim drškama, bliže označeno u izreci odluke. Na temelju čl. 361. st. 5. KZ od apelanta je oduzeta puška sa jednim metkom u cijevi, te meci, bliže označeno u izreci odluke.

9. Presudom Vrhovnoga suda od 12. svibnja 2021. godine odbijeni su kao neutemeljeni prizivi javnoga okružnoga tužitelja u Prijedoru i branitelja apelanta, te je potvrđena presuda Okružnoga suda u Prijedoru od 2. rujna 2020. godine.

10. Uvidom u spis predmeta, Ustavni je sud utvrdio da je apelant putem punomoćnika 31. svibnja 2021. godine zaprimio osporenu presudu Vrhovnoga suda od 12. svibnja 2021. godine, odnosno da ju je osobno zaprimio 12. lipnja 2021. godine. Apelant je 2. prosinca 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

3. AP-4089/21

11. Vesna Morača (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zlatko Tirić, odvjetnik iz Sarajeva, podnijela je 2. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda F BiH broj 65 0 P 475709 21 Rev od 28. rujna 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 475709 16 Gž od 20. svibnja 2021. godine.

12. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu od 29. travnja 2016. godine (v. sp. 10.001,00 KM) odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je apelantica stekla zakonske uvjete za prodaju-otkup stana na kojemu postoji stanarsko pravo u Sarajevu, predmetna nekretnina bliže označena u izreci odluke, pa da je tuženica (Općina Centar Sarajevo) kao vlasnica stana i prodavateljica dužna sa apelanticom kao kupcem zaključiti ugovor o kupoprodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo, za kupoprodajnu cijenu od 11.100,00 KM, koju će cijenu apelantica isplatiti u cijelosti certifikatima, odnosno da u protivnome presuda u cijelosti nadomjesti ugovor o kupoprodaji stana, pa da tuženica sukladno tome trpi da se apelantica upiše kao vlasnica sa dijelom 1/1 na predmetnome stanu.

13. Presudom Kantonalnoga suda u Sarajevu od 20. svibnja 2021. godine priziv apelantice je odbijen i prvostupanjska je presuda potvrđena.

14. Rješenjem Vrhovnoga suda od 28. rujna 2021. godine revizija apelantice je odbačena kao nedopuštena.

15. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da sukladno čl. 237. st. 2. ZPP revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Nadalje, istakao je da je u ovome slučaju tužbeni zahtjev apelantice određen na nenovčano potraživanje, tj. utvrđenje prava na otkup stana, pa je za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora kojega je označila u svojoj tužbu, sukladno čl. 53. st. 2. toč. 5. ZPP i čl. 316. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 321. st. 2. ZPP. Vrhovni sud F BiH istakao je da, kako je apelantica u tužbi označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.001,00 KM, pa pošto vrijednost predmeta spora u konkretnome slučaju ne prelazi limitirajući vrijednosti kriterij iz čl. 237. st. 2. ZPP, revizija apelantice je nedopuštena.

16. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostupanjske odluke izjavila reviziju Vrhovnome sudu F BiH, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda doneseno 28. rujna 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelantica drugostupanjsku odluku zaprimila prije toga nadnevka. Apelantica je 2. prosinca 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.

4. AP-4197/21

17. Emir Terzić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojega zastupa Amir Ezić, odvjetnik iz Bosanske Krupe, podnio je 9. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda F BiH broj 18 0 P 035569 20 Rev od 26. listopada 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Bihaću broj 18 0 P 035569 18 Gž od 1. studenoga 2019. godine.

18. Presudom Općinskoga suda u Bosanskoj Krupi od 28. prosinca 2017. godine (v. sp. 1.000,00 KM) utvrđeno je da je apelant dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini, predmetna nekretnina bliže označena u izreci odluke, pa je tuženica (Općina Bosanska Krupa) dužna trpjeti da se na temelju te presude apelant upiše kao vlasnik odnosno posjednik predmetne nekretnine sa dijelom 1/1.

19. Presudom Kantonalnoga suda u Bihaću od 1. studenoga 2019. godine priziv tuženice je usvojen i prvostupanjska je presuda preinačena tako što je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev apelanta.

20. Rješenjem Vrhovnoga suda F BiH od 26. listopada 2021. godine revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena.

21. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud F BiH istakao je da se u reviziji apelant poziva na dopuštanje izuzetne revizije iz čl. 237. st. 3. ZPP, kojom je propisano da Vrhovni sud F BiH može izuzetno dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, dok je st. 5. toga članka propisano da stranka treba određeno navesti pravno pitanje zbog kojega je podnijela reviziju, uz navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koje se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Vrhovni sud F BiH istakao je da je apelant u predmetnoj reviziji naznačio pravno pitanje koje glasi: „da li su na nekretnine koje su u javnim evidencijama po kulturi upisane kao poljoprivredna zemljišta primjenjive odredbe Zakona o građevinskom zemljištu F BiH“. Nadalje, istakao je da navedeno pravno pitanje nije pravno pitanje o kojemu revizioni sud treba da zauzme stanovište glede osiguravanja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te da prije svega takvo pitanje ne korespondira sa činjeničnim utvrđenjem drugostupanjskoga suda, prema kojemu parcela koja je predmetom spora predstavlja neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište u državnome vlasništvu. Osim toga, naveo je da apelant u reviziji nije izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te da puko ukazivanje da se „pravna situacija na koju se odnosi predmetno pitanje dešava u velikom broju parničnih postupaka“, a bez navođenja konkretnih predmeta i odluka, nije dovoljno za dopuštenost izuzetne revizije.

22. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Vrhovnome sudu F BiH, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je odluku apelant zaprimio 16. prosinca 2019. godine. Apelant je 9. prosinca 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

5. AP-4224/21

23. Zoran Pavlović (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 9. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Vrhovnoga suda RS broj 12 0 U 007110 19 Uvp od 16. rujna 2021. godine.

24. Rješenjem Odjeljenja za boračko-invalidsku i civilnu zaštitu Grada Bijeljina (u daljnjemu tekstu: Odjeljenje) od 25. srpnja 2018. godine apelantu je priznat status ratnoga vojnoga invalida X skupine sa 20% vojnoga invaliditeta i pravo na pripadajuću osobnu invalidninu u određenome iznosu.

25. Rješenjem tuženika (Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske) od 24. rujna 2018. godine ukinuto je rješenje Odjeljenja od 25. srpnja 2018. godine.

26. Presudom Okružnoga suda u Bijeljini od 11. srpnja 2019. godine odbijena je tužba apelanta protiv rješenja tuženika od 24. rujna 2018. godine.

27. Presudom Vrhovnoga suda RS od 16. rujna 2021. godine odbijen je zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnoga suda u Bijeljini od 11. srpnja 2019. godine.

28. Uvidom u spis predmeta Ustavni je sud utvrdio da je apelant 9. listopada 2021. godine zaprimio presudu Vrhovnoga suda RS od 16. rujna 2021. godine. Apelant je 9. prosinca 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

Spajanje predmeta

29. Obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4012/21. Apelacioni navodi

30. U svim predmetnim apelacijama, apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija). Apelanti u apelacijama br. AP-4197/21 i AP-4224/21 su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti u apelacijama br. AP-4012/21 i AP-4089/21 su se pozvali na povredu prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Apelantica u apelaciji br. AP- 4089/21 smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

31. Pri ispitivanju dopustivosti predmetnih apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1), stavak (3) točka c) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

32. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u apelacijama br. AP-4012/21, AP-4089/21 i AP-4197/21 protiv odluka drugostupanjskih sudova izjavili revizije koje su rješenjima Vrhovnoga suda F BiH, odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatira da su revizije kao izvanredni pravni lijekovi u ovim slučajevima bili neučinkoviti pravni lijekovi u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, proistječe da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostupanjskih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji br. AP- 4087/21 osporenu odluku primio putem punomoćnika 31. svibnja 2021. godine odnosno osobno primio 12. lipnja 2021. godine, a da je apelacija podnesena 2. prosinca 2021. godine, te da je apelant u apelaciji br. AP-4224/21 osporenu odluku primio 9. listopada 2021. godine, a da je apelacija podnesena 9. prosinca 2021. godine (dakle, apelacija je u konkretnome slučaju podnesena 61 dan nakon što je apelant zaprimio osporenu odluku). Budući da su sve predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud zaključio da su apelacije podnesene nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti zaprimili osporene odluke.

33. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4012/21 (Z. R. i drugi) | Sudska praksa | Aktio