Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3830/21 (Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo, u stečaju)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3830/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3830/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo, u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo, u stečaju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 455166 19 Gž od 12. avgusta 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo, u stečaju (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Feđad Začiragić advokat iz Sarajeva, podnijela je 5. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mal 455166 19 Gž od 12. avgusta 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Mal 455166 14 Mal od 5. februara 2019. godine odbačena je tužba apelantkinje podnesena protiv tuženog (M.A.) i ukinute sve provedene radnje u predmetnom postupku.

3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 5. februara 2019. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Mal 455166 19 Gž od 12. avgusta 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz stanja prvostepenog spisa proizlazi da je, u pokušaju dostavljanja apelantkinjine tužbe (podnesene 27. avgusta 2014. godine) na odgovor tuženom, Općinskom sudu predmetno pismeno vraćeno sa naznakom ,,umro“, te da je zatim rješenjem Općinskog suda od 16. decembra 2015. godine apelantkinja pozvana da uredi tužbu označavanjem nasljednika umrlog (što je apelantkinja i učinila podneskom od 28. marta 2016. godine u kojem je kao tuženog označila zakonskog nasljednika, S.A.). Nadalje, da je Općinski sud, dopisom dostavljenim uz naprijed navedeni podnesak apelantkinje obaviješten da je tuženi (M.A.) preminuo 17. aprila 2012. godine, dakle dvije godine prije podnošenja predmetne tužbe. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud, pazeći po službenoj dužnosti na stranačku sposobnost, shodno odredbama člana 293. stav (3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), zaključio da na dan podnošenja tužbe tuženi nije imao stranačku sposobnost, pa je primjenom odredbi člana 295. stav (4) ZPP, nalazeći da se radi o neotklonjivom nedostatku, predmetnu tužbu odbacio. Kantonalni sud je naveo da se stranačka sposobnost (kao svojstvo određenog subjekta da može biti nosilac procesnih prava i dužnosti) stiče rođenjem, a gubi smrću, shodno odredbama člana 291. stav (1) ZPP, što konkretno znači da je predmetna tužba podnesena protiv osobe koja tu sposobnost nema, te da se navedeni nedostatak ne može otkloniti bilo kojim procesnim radnjama, pa su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene odredbe člana 295. stav (4) ZPP. Pri tome, Kantonalni sud je ukazao da bi prvostepeni sud, samo u situaciji da je tuženi umro tokom parničnog postupka, imao obavezu da postupa u smislu odredbi člana 295. st. (1) i (3) ZPP, te da omogući apelantkinji da postupak nastavi prema univerzalnim sukcesorima, odnosno nasljednicima.

Apelacioni navodi

4. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te ističe povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Smatra da joj je, odbacivanjem njene tužbe, povrijeđeno pravo na pristup sudu, jer apelantkinja nije imala mogućnost da utvrdi da li je tuženi živ ili nije, odnosno da li ima stranačku sposobnost prije podnošenja predmetne tužbe.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud zapaža da apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

7. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena kao neosnovana žalba apelantkinje izjavljena protiv rješenja Općinskog suda (kojim je tužba apelantkinje podnesena protiv tuženog odbačena, jer u momentu podnošenja tužbe tuženi nije imao stranačku sposobnost), iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelantkinje u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Budući da se, dakle, osporenim odlukama odlučivalo samo o procesnim pitanjima, Ustavni sud ukazuje da se tim odlukama nije odlučivalo ni o apelantkinjinim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantkinje o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelantkinje o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantkinje o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3830/21 (Postbank BH, Poštanska banka BiH… | Sudska praksa | Aktio