Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3446/21 (A. Č.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Kolektivni ugovor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3446/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3446/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Alma Čustović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Alma Čustović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 337281 14 Rsž od 22. jula 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Alma Čustović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Plamenko Čustović advokat iz Sarajeva, podnijela je 8. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 337281 14 Rsž od 22. jula 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Rs 337281 13 Rs od 2. juna 2014. godine obavezan je tuženi (UniCredit bank dd Mostar) da apelantici na ime manje plaćenog iznosa po osnovu plaće, toplog obroka i regresa za relevantni period isplati određene novčane iznose navedene u izreci presude, te da Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje u korist apelantice uplati razliku doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na utvrđeni iznos razlike plaće, kao i da apelantici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.099,00 KM. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva apelantice da se obaveže tuženi da apelantici isplati jubilarnu nagradu za više od 35 godina provedenih kod istog poslodavca u iznosu od 6.122,76 KM. Odbačena je tužba u dijelu tužbenog zahtjeva da se obaveže tuženi da u korist apelantice uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje na iznose razlike u plaći za relevantni period po presudi tog suda od 17. augusta 2012. godine. Odbijen je prigovor kompenzacije za iznos od 710,73 KM.

3. Tuženi i apelantica su izjavili žalbe protiv prvostepene presude.

4. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv prvostepene presude od 2. juna 2014. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 337281 14 Rsž od 23. septembra 2019. godine uvažio žalbu tuženog u dijelu odluke o troškovima postupka na način da je apelanticu obavezao da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 1.225,78 KM, dok je u preostalom dijelu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

5. Apelantica je 20. decembra 2019. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 337821 14 Rsž od 23. septembra 2019. godine.

6. Ustavni je sud na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4899/19 kojom je, između ostalog, usvojio predmetnu apelaciju, utvrdio povredu prava iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pristup sudu kao segmentom prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 337281 14 Rsž, te naložio Kantonalnom sudu da hitno odluči o žalbi apelantice, u skladu sa navedenim odredbama Evropske konvencije i Ustava Bosne i Hercegovine. Istom odlukom utvrđena je povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu suđenja u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 337281 14 Rsž, te naloženo Vladi Kantona Sarajevo da zbog toga apelantici isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete.

7. Odlučujući o žalbi apelantice izjavljenoj protiv prvostepene presude od 2. juna 2014. godine, Kantonalni sud je presudom od 22. jula 2021. godine odbio predmetnu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva da se obaveže tuženi da apelantici isplati jubilarnu nagradu za više od 35 godina provedenih kod istog poslodavca u iznosu od 6.122,76 KM.

8. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud odbio dio tužbenog zahtjeva apelantice za isplatu jubilarne nagrade za više od 35 godina rada provedenih kod tuženog, jer nije dokazala kada je i da li je uopće navršila 35 godina neprekidnog rada. Kantonalni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda da apelantica nije dokazala odlučne činjenice i to da li je i kada kod tuženog ostvarila 35 godina neprekidnog rada, a od kojih zavisi i visina jubilarne nagrade, koja se u skladu sa članom 37. Kolektivnog ugovora za granu finansija utvrđuje u visini prosječne isplaćene plaće u finansijskoj oraganizaciji u prethodnoj godini. U tom pogledu je naveo da se ove tvrdnje dokazuju odgovarajućim izvodom iz službenih evidencija tuženog ili radnom knjižicom apelantice. Kantonalni sud je naveo da je apelantica trebala dokazati kada (u kojoj godini) je ostvarila 35 godina rada kod tuženog da bi se visina jubilarne nagrade mogla obračunati prema prosječnoj isplaćenoj plaći iz prethodne godine, a što se ne može utvrditi ni iz nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke. Također je naveo je iz stanja spisa vidljivo da je tuženi tokom cijelog postupka osporavao kako pravni osnov tako i visinu svih potraživanja apelantice, pa su neosnovani navodi apelantice da tuženi nije osporio potraživanja apelantice koja se odnose na isplatu jubilarne nagrade.

Apelacioni navodi

9. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno prava na suđenje u razumnom roku kao standarda pravičnog suđenja i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je Kantonalni sud neosnovano odbio žalbu apelantice izjavljenu protiv prvostepene presude od 2. juna 2014. godine u dijelu koji se odnosi na isplatu jubilarne nagrade, te ističe da je čitav svoj radni vijek provela kod tuženog i njegovih prednika. Također navodi da je odlučivanje o žalbi trajalo je duže od pet godina, što je apsolutno dug i nerazuman rok odlučivanja.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno obrazložio da apelantica nije dokazala da li je i kada ostvarila 35 godina neprekidnog rada kod tuženog, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. U odnosu na apelacione navode o dužini trajanja predmetnog parničnog postupka, Ustavni sud je već ukazao da je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-4899/19 od 23. juna 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) usvojio apelaciju apelantice, utvrdio povredu prava iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pristup sudu kao segmentom prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu suđenja u razumnom roku, te naložio Kantonalnom sudu da hitno odluči o žalbi apelantice. Dakle, Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP-4899/19 je već utvrđena povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku za period od 25. marta 2013. do 23. juna 2021. godine, kao dana donošenja odluke Ustavnog suda. Iz navedenog proizlazi da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje u pogledu dužine trajanja postupka već donesena konačna i obavezujuća odluka. U međuvremenu, Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud 22. jula 2021. godine, u roku od jednog mjeseca od dana donošenja odluke Ustavnog suda (23. juna 2021. godine), donio presudu kojom je odbio žalbu apelantice izjavljenu protiv prvostepene presude. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi koji se odnose na dužinu trajanja postupka očigledno (prima facie) neosnovani. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3446/21 (A. Č.) | Sudska praksa | Aktio