Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2953/21 (S. G. i drugi)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2953/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-2953/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Snežana Glodić i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Snežana Glodić protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 126679 19 Gž 3 od 23. prosinca 2019. godine;

Adem Vrević protiv Rješenja Okružnoga suda u Banjaluci broj 72 0 V 071187 20 Gž od 5. lipnja 2020. godine;

Ivica Bunoza vl. samostalne zanatske radnje Zlatarna "PERLA" Ljubuški protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ps 037188 19 Pž 2 od 9. listopada 2019. godine;

D. Z. i N. Z. protiv Presude Kantonalnoga suda u Bihaću broj 23 0 P 042672 20 Gž od 4. studenog 2020. godine;

Mujo Alajmović protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 367153 16 Gž od 23. listopada 2020. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacija.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2953/21

1. Snežana Glodić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Murisa Makarević odvjetnica iz Sarajeva, podnijela je 13. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 126679 20 Rev 2 od 26. travnja 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena apelantičina revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 126679 19 Gž 3 od 23. prosinca 2019. godine.

2. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 126679 18 P 2 od 8. siječnja 2019. godine (vrijednost spora 15.000,00 KM) utvrđeno je da su se stekli uvjeti za zaključenje Ugovora o kupoprodaji određenog stana na kojem postoji stanarsko pravo, između apelantice i prvotužene (Federacije BiH), te je naloženo Zemljišno knjižnom uredu da na osnovu ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva u korist apelantice sa dijelom 1/1. Dalje je odbijen protutužbeni zahtjev kojim je prvotužena-protutužiteljica tražila da se naloži apelantici da joj preda u posjed predmetni stan, te je odbačena tužba u odnosu na drugotuženika (I.S.). Naloženo je prvotuženoj da apelantici naknadi troškove parničnog postupka.

3. Presudom Kantonalnoga suda od 23. prosinca 2019. godine uvažen je priziv prvotužene, prvostupanjska presuda je preinačena tako da je odbijen tužbeni zahtjev kojim je apelantica tražila da se utvrdi da su se stekli uvjeti za zaključenje Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo između apelantice i prvotužene, te da se naloži Zemljišno knjižnom uredu da na osnovu ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na stanu u korist apelantice, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka tako da je apelantica obvezana prvotuženoj nadoknaditi troškove postupka. Prvostupanjska presuda je ukinuta u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev, te je tužba u tom dijelu odbačena.

4. Rješenjem Vrhovnoga suda od 26. travnja 2021. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelantice.

5. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud naveo da je odredbom članka 321. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. U konkretnom slučaju radi se o nenovčanom tužbenom zahtjevu, pri čemu je apelantica u tužbi vrijednost predmeta spora naznačila na iznos od 15.000,00 KM, dakle ispod vrijednosnog kriterija za dopuštenost revizije, tako da revizija nije dopuštena sa stanovišta odredbe članka 237. stavak 2. ZPP. Također, istakao je da se u reviziji apelantica nije pozivala na odredbu članka 237. stavak 3. ZPP niti je u sadržaju revizije naznačila pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tako da nije bilo mjesta razmatranju dopuštenosti revizije sa stanovišta odredbi članka 237. st. 3. do 5. ZPP.

6. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostupanjske odluke izjavila reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda doneseno 26. travnja 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelantica drugostupanjsku odluku zaprimila prije toga nadnevka. Apelantica je 13. kolovoza 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.

2. AP-2986/21

7. Adem Vrević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Damir Alić odvjetnik iz Tuzle, podnio je 17. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 72 0 V 071187 21 Rev od 6. svibnja 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija protiv Rješenja Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 V 071187 20 Gž od 5. lipnja 2020. godine.

8. Rješenjem Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 V 071187 18 V od 9. rujna 2019. godine uređena je međa između određenih nekretnina u posjedu apelanta (kao predlagača) sa jedne strane i nekretnina u posjedu protivnice predlagača (S.Dž) sa druge strane, na osnovu sporazuma stranaka u postupku. Protivnica predlagača obavezana je apelantu, na ime troškova vanparničnog postupka, isplatiti određeni novčani iznos.

9. Rješenjem Okružnog suda od 5. lipnja 2020. godine apelantov priziv je odbijen i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno.

10. Rješenjem Vrhovnoga suda od 6. svibnja 2021. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija.

11. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je istakao da dozvoljenost revizije protiv rješenja drugostupanjskoga suda reguliraju odredbe članka 254. st. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni sud je istakao da je ovim odredbama propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno okončan ili rješenja drugostepenog suda kojim se priziv odbacuje, odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskoga suda o odbacivanju revizije. Vrhovni sud je istakao da u vanparničnom postupku, u pravilu, nije dozvoljena revizija protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja, pri čemu zakon propisuje dva izuzetka te je revizija dozvoljena samo u stambenim stvarima i u postupku određivanja naknade za eksproprirane nekretnine, suglasno odredbi članka 25. Zakona o vanparničnom postupku. Dakle, Vrhovni sud je istakao da prema navedenim zakonskim odredbama revizija nije dozvoljena protiv odluka koje su donesene u predmetnom vanparničnom postupku. Kako revizija uopće nije dozvoljena, Vrhovni sud je istakao da meritorno odlučivanje ne može ishoditi ni pozivanje apelanta na odredbu članka 237. stavak 3. ZPP.

12. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda doneseno 6. svibnja 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku zaprimio prije toga nadnevka. Apelant je 17. kolovoza 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

3. AP-2988/21

13. Ivica Bunoza vl. samostalne zanatske radnje Zlatarna "PERLA" Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Alen Nakić odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 18. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 64 0 Ps 037188 20 Rev od 29. travnja 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Ps 037188 19 Pž 2 od 9. listopada 2019. godine.

14. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ps 037188 18 Ps 2 od 10. siječnja 2019. godine, koja je u pogledu broja predmeta ispravljena rješenjem tog suda od 21. siječnja 2019. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obveže prvotuženik ("Agencija Sigurnost Dropuljić" d.o.o. Ljubuški) da apelantu na ime naknade štete prouzročene kršenjem ugovorne obveze po Ugovoru od 1. travnja 2009. godine, a u svezi sa štetnim događajem od 26. siječnja 2012. godine, isplati iznos od 50.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te da se obveže drugotuženik („Croatia Osiguranje“ d.d. Ljubuški) da apelantu na ime naknade štete prouzročene mu kršenjem ugovorne obveze od strane prvotuženika isplati iznos od 50.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Obvezan je apelant nadoknaditi prvotuženiku i drugotuženiku troškove parničnog postupka.

15. Presudom Kantonalnog suda od 9. listopada 2019. godine odbijen je apelantov priziv i potvrđena prvostupanjska presuda.

16. Rješenjem Vrhovnoga suda od 29. travnja 2021. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta.

17. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je ukazao da prema odredbi članka 237. stavak 2. ZPP revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u gospodarskim sporovima 50.000,00 KM. Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva – članak 316. stavak 2. ZPP. U konkretnom slučaju radi se o gospodarskom sporu, o novčanom tužbenom zahtjevu, a vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 50.000,00 KM, a ne 100.000,00 KM (kako je to neutemeljeno smatrao apelant). Naime, Vrhovni sud je istakao da su tuženici u ovom sporu formalni suparničari (članak

362. ZPP) pa se u materijalno pravnom smislu radilo o više tužbenih zahtjeva istaknutih u jednoj tužbi protiv više tuženih. Stoga, istakao je da je za ocjenu dozvoljenosti revizije mjerodavna vrijednost pobijanog dijela u odnosu na svakog tuženika pojedinačno, a ne po njihovom zbroju. Kako u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude u odnosu ni na jednog tuženog ne dostiže imovinski cenzus od preko 50.000,00 KM, Vrhovni sud je istakao da je apelantovu reviziju odbacio kao nedopuštenu primjenom odredbi članka 247. st. 1. i 2. ZPP.

18. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda doneseno 29. travnja 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku zaprimio prije toga nadnevka. Apelant je 18. kolovoza 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

4. AP-3043/21

19. D. Z. i N. Z. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Velike Kladuše, koje zastupa Suad Velić odvjetnik iz Velike Kladuše, podnijeli su 23. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 23 0 P 042672 21 Rev od 29. travnja 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata protiv Presude Kantonalnoga suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 042672 20 Gž od 4. studenog 2020. godine.

20. Presudom Općinskoga suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 042672 18 P od 25. prosinca 2019. godine (vrijednost spora 1.000,00 KM) utvrđeno je da su apelanti dosjelošću stekli pravo vlasništva na dijelu određenih nekretnina, te će se na osnovu pravomoćne presude na dijelu određenih nekretnina izvršit upis prava posjeda u katastarskim knjigama i upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist apelanata sa po 1/2 suvlasničkog dijela.

21. Presudom Kantonalnog suda od 4. studenog 2020. godine uvažen je priziv tuženika (Bosna i Hercegovina i Mjesna zajednica Vrnograč), prvostupanjska presuda je preinačena i odbijen je tužbeni zahtjev apelanata.

22. Rješenjem Vrhovnoga suda od 29. travnja 2021. godine revizija apelanata je odbačena kao nedopuštena.

23. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je istakao da su apelanti u tužbi naznačili vrijednost predmeta spora 1.000,00 KM, pa kod takvih procesnih okolnosti uvjet za dopustivost revizije iz članak 237. stavak 2. ZPP nije ostvaren. Dalje je naveo da u smislu članka 237. st. 3. i 4. ZPP nisu ispunjeni uvjeti za dopuštanje vanredne (izuzetne) revizije u ovom slučaju. Naime, istakao je da apelanti nisu postupili u skladu sa odredbama članka 237. stavak 5. ZPP, odnosno u reviziji nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, odnosno razloge zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

24. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv drugostupanjske odluke izjavili reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje su apelanti izjavili reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda doneseno 29. travnja 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da su apelanti drugostupanjsku odluku zaprimili prije toga nadnevka. Apelanti su 23. kolovoza 2021. godine podnijeli apelaciju Ustavnome sudu.

5. AP-3176/21

25. Mujo Alajmović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Olova, kojeg zastupa Enes Džafić odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 7. rujna 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 367153 21 Rev od 4. svibnja 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 367153 16 Gž od 23. listopada 2020. godine.

26. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 367153 13 P od 29. ožujka 2016. godine (vrijednost spora 13.143,00 KM) odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženici (Federacije Bosne i Hercegovine, Zeničko-dobojski kanton i Općina Olovo) na ime naknade štete za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti isplate iznos od 5.000,00 KM, na ime naknade štete za pretrpljene fizičke bolove iznos od 3.500,00 KM, na ime naknade štete za pretrpljeni strah iznos od 2.650,00 KM, na ime naknade štete zbog naruženosti iznos od 1.600,00 KM i na ime naknade materijalne štete iznos od 393,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Obavezan je apelant da prvotuženoj nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.700,00 KM a drugotuženom iznos od 430,00 KM.

27. Presudom Kantonalnog suda od 23. listopada 2020. godine djelomično je uvažen apelantov priziv, prvostupanjska presuda preinačena je u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka tako da je apelant obvezan prvotuženoj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 360,00 KM, a drugotuženiku u iznosu od 430,00 KM, dok je priziv u preostalom dijelu odbijen i prvostupanjska presuda je potvrđena.

28. Rješenjem Vrhovnoga suda od 4. svibnja 2021. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija.

29. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude iznosi 13.143,00 KM što ukazuje da imovinski cenzus, kao kriterij uvjeta dopuštenosti revizije iz članka 237. stavak (2) nije ostvaren. Dalje je naveo da se apelant u reviziji nije pozvao na odredbu članka 237. stav (3) ZPP, niti je određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena i izložio razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (kako je to propisano odredbom člana 237. stav 5. ZPP). Vrhovni sud je istakao da je apelant, naime, samo ukazivao na učinjene povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju, što nije zakonom propisani razlog za dopuštanje izuzetne revizije. Stoga, istakao je da u ovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti koji su zakonom propisani da bi revizijski sud mogao cijeniti da je odlučivanje o predmetnoj reviziji od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, odnosno da su ispunjeni uvjeti za dopuštanje izuzetne revizije.

30. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda doneseno 4. svibnja 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku zaprimio prije toga nadnevka. Apelant je 7. rujna 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

Spajanje predmeta

31. Obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2953/21. Apelacioni navodi

32. U predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija) i/ili prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i/ili prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i/ili kršenje zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

33. Pri ispitivanju dopustivosti predmetnih apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1), stavak (3) točka c) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

34. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u svim predmetnim apelacijama protiv odluka drugostupanjskih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima Vrhovnog suda Republike Srpske i Vrhovnoga suda Federacije BiH suda odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatira da su revizije kao izvanredni pravni lijekovi u ovim slučajevima bili neučinkoviti pravni lijekovi u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, proistječe da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostupanjskih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke. Budući da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud zaključio da su apelacije podnesene nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti zaprimili osporene drugostupanjske odluke.

35. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2953/21 (S. G. i drugi) | Sudska praksa | Aktio